Roker oduševio publiku Šumanom i Listom
Banjaluka - U posljednjih nekoliko mjeseci u Banskom dvoru Kulturnom centru imali smo prilike da vidimo i čujemo neke od najznačajnijih pijanista na našim prostorima. Ovaj put je banjalučku publiku svojim sviranjem, harizmom i energijom oduševio pijanista Nebojša Maksimović, koji je nosilac prvog umjetničkog doktorata u Beogradu.
Biografija ovog rokera, sudeći po oblačenju koje odmah upada u oči, a koji svira klasiku i koji je nedavno postao vanredni profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, je zaista sve samo ne skromna. O tome svjedoči činjenica da je počeo da svira sa svoje dvije godine, a već u četvrtoj bio primljen u muzičku školu “Mokranjac”. Održao je više stotina solističkih resitala i nastupao kao solista s orkestrima u svim najznačajnijim salama Srbije, Crne Gore, Republike Srpske, Italije i Grčke.
Što se tiče izbora kompozicija koje izvodi na nastupima, Maksimović je objasnio da se najbolje osjeća kada svira djela iz perioda romantizma.
- Repertoar mi je najvećim delom baziran na romantizmu 19. veka i početku 20. veka, tako da su tu Šopen, List, Šuman, Rahmanjinov, Skrjabin, Čajkovski i neki drugi. Prošle godine, kada sam nastupao ovde, svirao sam Betovenovu sonatu, dakle, sviram i starija dela, ali se najprijatnije osećam u romantizmu. Tu osećam najveći dijapazon i mogućnosti i emocija, kao i izazova kako tonskih, muzičkih, tako i tehničkih - kazao je Maksimović.
Klasična muzika je nerijetko teško razumljiva prosječnom slušaocu, ali kako je sam pijanista rekao, to ne smije da nas spriječi da uživamo u samoj muzici.
- Među Šumanovim delima koja sam izvodio su i simfonijske etide. Šuman je jako komplikovan i za shvatanje i za izvođenje, ponekada i za upućenog slušaoca. Kod njega ima toliko različitih karaktera i toliko različitih dimenzija da je poduhvat da to sve pohvatate, pogotovo zato što je sklon preterivanju. Što se Lista tiče, svirao sam nekoliko Horovicevih transkripcija Lista koje su mi uža specijalnost, jer sam to radio i u svom doktoratu - rekao je Maksimović.
Uvijek nastoji da u svojim interpretacijama rasvijetli ideje samih kompozitora.
- Kod interpretacije klasičnih kompozitora bitno je dočarati sve karaktere koje su oni unosili u svoja dela. Na primer, ovih 13 simfonijskih etida, to znači da tu ima 13 različitih karaktera te kompozicije, i bitno je napraviti celinu. Kada je o Listu reč, isto tako. Kod Lista uvek ima religioznih i filozofskih momenata, a i đavolski je virtuozan, tako da nastojim da to dočaram publici - objasnio je Maksimović.
Istorijski kontekst
Maksimović je objasnio i koliko je bitno znati istorijski kontekst u kojem su nastajala djela koja izvodi.
- Meni je bitan istorijski kontekst da bih shvatio duh epohe. Kada svirate barok, ne možete ga svirati na isti način kao romantizam. Naravno, nemamo ni instrumente koje su imali u to doba. Morate imati granicu epohe u kojoj se krećete. Kad svirate Baha, to radite na jedan način, a kada svirate Prokofjeva, to radite na potpuno drugi način - naveo je Maksimović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
