Putopisi “Ta mjesta” Stevana Tontića ovjenčani nagradom

Putopisi  “Ta mjesta” Stevana Tontića  ovjenčani nagradom 27.07.2018 14:13 | Danko Kuzmanović

Novi Sad - Književniku Stevanu Tontiću u Novom Sadu je uručeno prestižno književno priznanje “Kočićevo pero”, koje dodjeljuje Zadužbina “Petar Kočić Banjaluka - Beograd”, za knjigu putopisnih eseja pod nazivom “Ta mjesta”.

Kako se “Kočićevo pero” dodjeljuje četiri puta u toku godine, Tontiću je uručeno za proljeće i ljeto ove godine, za visoka dostignuća u savremenoj književnosti i odanost ljepoti Kočićeve misli i riječi.

Tontiću su ovu nagradu svečano uručili pisac i njen utemeljivač Nikola Vukolić, koji je predsjednik žirija, i književni kritičar Mladen Vesković.

Tontić se, govoreći o knjizi u novosadskoj Gradskoj biblioteci nakon primanja nagrade, posebno osvrnuo na značenje koje Petar Kočić ima za narod Krajine, odakle i on vodi porijeklo.

- Ja sam rođen u širem Kočićevom zavičaju, Bosanskoj Krajini. Svi mi koji potičemo iz tih krajeva cijenimo njegovo djelo i osjećamo ga kao nekog ko nam je blizak rod - rekao je Tontić.

Osvrnuo se Tontić i na pisanje nobelovca Ive Andrića u njegovom eseju o Kočiću, gdje Kočića postavlja kao prvog pisca iz BiH.

- Andrić je taj esej napisao na osnovu novosadskih predavanja o Kočiću, polovinom pedesetih godina prošlog vijeka. Andrić je u eseju rekao da je Kočić bio prvi pravi pisac iz BiH - rekao je Tontić i dodao da mu prija i da je počastvovan što je dobio nagradu koja nosi ime po Kočiću.

I sam Tontić je mnogo rekao o Kočiću u svom eseju “Kočićeva i srpska trauma”, koji je napisao povodom 100 godina od piščeve smrti 2016. godine.

- U tom eseju sam Kočićevu borbu protiv austrougarske okupacije povezao sa istorijskom traumom srpskog naroda. Povezao sam je često citirajući Andrića, ali i jedan esej Isidore Sekulić, koja je najdublje prodrla u prirodu Kočićevog jezika i njegovih junaka - kazao je Tontić.

On je naveo da ga ne čini ponosnim na ovu nagradu samo ta činjenica nego i značaj Kočića za vrijeme u kom je živio, a i okončao svoj život.

- Kočić nije samo bio veliki pisac nego je bio i veliki narodni tribun, borac protiv austrougarske okupacije. On je u toj borbi i stradao, tragično završivši svoj život u duševnoj bolnici - rekao je Tontić.

Tontić je svoje obraćanje završio osvrnuvši se na nagrađenu knjigu putopis, koju je sačinio od sjećanja na putovanje po Jermeniji i utisaka koje je na njega ostavila ova zemlja.

- Utisak koji sam stekao je velika naklonost Jermena prema Srbiji i srpskom narodu. U putopisu sam pisao o svetoj jermenskoj planini Ararat, koja je za Jermene i dalje najveća svetinja, iako se ona danas nalazi u Turskoj - rekao je Tontić.

Prema njegovim riječima, putopis je nastao sa dvanaestodnevnog putovanja po Jermeniji, prije 18 godina.

Osim autora, o nagrađenoj knjizi govorili su i predsjednik žirija Nikola Vukolić, Snježana Savkić, urednica “Agore”, zrenjaninske izdavačke kuće koja je izdala “Ta mjesta”, kao i direktor novosadske Gradske biblioteke Dragan Kojić.

Književnu nagradu “Kočićevo pero” više od 25 godina dodjeljuje Zadužbina “Petar Kočić Banjaluka - Beograd”.

O knjizi

Knjigu “Ta mjesta” čine putopisi iz različitih zemalja, opisi života u pojedinim gradovima, kao što su Sarajevo i Berlin.

Posebno se ističe Tontićevo viđenje grada Sarajeva, dato u obliku kulturno-političkog portreta grada.

Tontić, duboko emotivno vezan za mnoge likove i gradske vedute Sarajeva, ipak je napustio “tu ratom i poraćem” izmijenjenu sredinu, izabravši da danas živi u Novom Sadu.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica