Književnik Goran Petrović za “Glas Srpske”: Nemoguće je biti pisac, a ne čitati Andrića

Danko Kuzmanović
Književnik Goran Petrović za “Glas Srpske”: Nemoguće je biti pisac, a ne čitati Andrića

Banjaluka - Pripovjedači, domaći, a, boga mi, i u inostranstvu su govorili da je nemoguće biti pisac, a ne čitati Andrića.

On je jedan od naša dva najveća pisca uz Crnjanskog. On je pisac koji ima najzaokruženije delo, koji je poznavao istoriju i ljude i koji je pisao o malim sudbinama. Učinio je nešto što i ja pokušavam da činim - u velikom je prepoznavao malo, a malom je prepoznavao veliko.

Kazao je ovo književnik Goran Petrović za “Glas Srpske”, dobitnik Velike nagrade “Ivo Andrić” Andrićevog instituta iz Višegrada za životno djelo.

Petrović se prisjetio i svojih prvih susreta s Andrićevim knjigama.

- Svojevremeno sam kao mlad pisac iščitavao određene knjige pokušavajući da vidim kako su ti veliki pisci postigli to što su uradili. Andrićeve priče sam čitao tako što sam preskakao dijaloge, a onda iste te priče čitao čitajući samo dijaloge, da utvrdim razmeru toga šta saopštava pripovedač, a šta saopštava junak, koliko se kod Andrića govori, a koliko se ćuti, a i koliko se kroz ćutanje, opet, govori - rekao je Petrović.

Petrović doživljava književnost kao jedan od rijetkih izbora u ovom prividu civilizacijskog izobilja.

- Književnost je jedna od retkih preostalih čovekovih intimnih disciplina, i za pisca i za čitaoca. Nažalost, živimo u svetu gde vlada teror javnog. Književnost je jedan od retkih izvora i izbora šta će neko da piše i šta će neko da čita. Nama je izbor, civilizacijski gledano, uskraćen, mi samo mislimo da živimo u civilizacijskom izobilju - objasnio je pisac.

Kada je riječ o samim nagradama, kako kaže Petrović, one nisu nešto o čemu pisac treba da razmišlja.

- Nagrade nisu nešto o čemu pisac razmišlja i o čemu treba da razmišlja dok piše. Čak i knjiga koja izađe i koja odlazi zapravo više i nije piščeva, ona odlazi u ruke drugih ljudi, koji imaju sopstvena iskustva. Ja sam donedavno smatrao da postoje dvije ili tri važne lestvice u životu svakog pisca. Prva je kada ste na samom početku, da vas prihvati rodbina, da se oni najbliži osmehnu dok čitaju. Druga stepenica je bila ta da knjige funkcionišu kod čitalaca koje pisac ne poznaje, dakle kod ljudi na istom govornom području. Treća stepenica je da te iste knjige mogu da funkcionišu i u drugim kulturama i na drugim jezicima. Ja sam mislio da je to najveća stepenica i da je to najveći ispit za jednog pisca - da knjige prenose jednu vrstu osećanja ljudima koji nemaju životno iskustvo, obrazovanje i slično. Međutim, postoji sada i četvrta stepenica kada sredina u kojoj živite, a ova nagrada je na neki način pokazatelj toga, prizna da ste nešto uradili i mimo svoje zemlje. To je uzlazna stepenica - kazao je Petrović te dodao da su nagrade danas značajne jer skreću pažnju na književnost, koja je svuda u svetu na margini. 

Komentarišući uticaj koji pisci mogu da izvrše na svijest čitalaca, Petrović je rekao da nikada nije pokušavao da daje odgovore i nekoga vodi na taj način.

- Nisam pisac koji daje odgovore, ja sam pisac koji pokušava da otvori pitanje u čoveku. Književnost sigurno utiče, ali ne utiče kao neke druge discipline. Ljudi još čitaju, ja ne bih rekao da čitaju manje. Možda su jedino zbunjeni zato što svuda postoji hiperprodukcija svega. Vi nikada u životu niste mogli da kupite više vrsta hleba, patika, pa tako i knjiga. Jedan deo tih proizvoda nema dug rok trajanja, tako i neke knjige nemaju dug rok trajanja, ali uvek postoje knjige i pisci kojima se uvek vraćate. Jedan od tih pisaca je Andrić ili, recimo, Gogolj. Tako da čovek ima i uvek je imao potrebu da nekome nešto saopšti i da čuje nešto od drugoga, neki to zapisuju, a neki ne. Književnost je jedna vrsta dodavanja osećanja nekih osećanja ljudima koje nikada niste upoznali - zaključio je Petrović.

Pričajući o momentima kada je bio ponosan na svoj književni rad, pisac je naveo da su njegove knjige “krive” za dva braka.

- Ponosan sam zato što sam i kod nas i u nekim zemljama koje su veoma daleko video bliskost u očima čitalaca. To je univerzalno. Ponosan sam, recimo, i na to što je “Sitničarnica kod srećne ruke” kriva, pod znacima navoda, za dva braka, jedan u Rusiji, a drugi u Meksiku. Ti mladi ljudi su se upoznali zahvaljujući toj knjizi. Tako su mi rekli. Nadam se da su to dobri brakovi - kazao je Petrović.

Petrović je rekao da bi svaki pisac trebalo da osjeća određenu dozu odgovornosti prema tome što radi, kao i prema čitaocu.

- O čemu god pisac piše mora da ima određenu vrstu odgovornosti. Vi nekome uzimate vreme, oduzimate mu dva ili tri dana života, prosto ulazite u njegov život i morate da se trudite da to bude dobro - naveo je Petrović.

Srpski prozni pisac Goran Petrović dobitnik je Velike nagrade “Ivo Andrić” za životno djelo, za cjelokupno prozno stvaralaštvo i knjigu kratke proze “Saveti za lakši život”. Uz njega nagrađen je i Rajko Petrov Nogo za najbolju pjesničku knjigu “Sonet i smrt”.

Odluku je donio žiri u sastavu Jovan Delić, Muharem Bazdulj i Želidrag Nikčević.

Velika književna nagrada “Ivo Andrić” ustanovljena je 2015. godine. Žiri koji dodjeljuje nagradu dužan je da tokom cijele kalendarske godine prati izdavačku djelatnost u Republici Srpskoj i Srbiji i da objektivno sagleda značaj ukupnog književnog stvaralaštva autora i pojedinačnog romansijerskog ostvarenja u tom periodu.

Prošlogodišnji laureati bili su muzičar i pjesnik Borisav - Bora Đorđević i kineski pisac Ju Hua.

Đorđević je nagradu dobio za najbolje djelo objavljeno u Republici Srpskoj i Srbiji u 2017. za knjigu poezije “Pusto ostrvo”, a Hua za životno djelo za prošlu godinu za njegovo cjelokupno prozno stvaralaštvo, povodom objavljivanja prevoda njegova tri romana u izdanju “Geopolitike”.

Nove knjige         

Spremam dosta dugo venac romana, dakle, biće više knjiga. To radim već osamnaest godina. Nadam se da ću ove godine početi da objavljujem taj ciklus romana. Biće objavljivani sukcesivno, svakih pola godine ili godinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana