Intervju: Prof. dr Nenad Kecmanović, politički analiti

Glas Srpske 28.08.2007 00:00

Moskva prvi put ozbiljno progovorila, kada je riječ o BiH. Ambasador Šuvalov dao podršku premijeru Miloradu Dodiku koji se zalaže "za reformu policijskih struktura u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Ustavom BiH, istakao Nenad Kecmanović

IZDAVAČKI poduhvat "Glasa Srpske", štampanje knjige doktora profesora Nenada Kecmanovića "Nemoguća država" pokazao se kao pravi potez, jer je 20 hiljada primjeraka knjige, zajedno sa "Glasom Srpske", jednostavno razgrabljen 31. jula na 64. godišnjicu našeg lista. Nepun mjesec dana kasnije, procjene govore da je knjigu čitalo više od 50 hiljada ljudi, i da je tek sada, kada su se sva razmišljanja i komentari uglednog teoretičara i analitičara našli na jednom mjestu, shvaćena u potpunosti njegova osnovna poruka o BiH kao nemogućoj državi. U intervjuu za "Glas Srpske" prof. dr Nenad Kecmanović kaže: - Nisam očekivao da će knjiga imati ovakav odjek i da će odlično biti prihvaćena i od kritike. Prvo, riječ je o tekstovima koje sam u posljednjih 15 godina objavljivao u "Ninu", "Glasu Srpske", beogradskom listu "Danas", u časopisu "Analize", a mnogi su emitovani i na "BK televiziji" u serijalu "Bosanski lonac" i na Radio-televiziji Srbije. Međutim, moj izdavač "Glas Srpske" uvjeravao me je od početka da je tokom ratnih godina bila otežana distribucija štampe, tako da su brojni tekstovi ostali nezapaženi ili su ih samo rijetki čitali. Na moju sreću, pokazalo se da su u "Glasu Srpske" bili u pravu i ja sam im neizmjerno zahvalan. GLAS SRPSKE: Nije malo onih koji tvrde da Vaša knjiga "Nemoguća država", zajedno sa djelima Ive Andrića, predstavlja sliku i priliku BiH kroz istoriju sve do današnjeg dana. NENAD KECMANOVIĆ: Samo pominjanje mog imena uz takvog velikana kao što je Ivo Andrić za mene je veliko priznanje, ali ne treba pretjerivati. Vrijeme će reći svoje. Istina, kad je sa tranzicijom "sloboda kročila na prostor između Une i Drine" obistinila su se vidovita Andrićeva zapažanja o Bosni kao "zemlji potisnutih i potmulih mržnji koje povremeno i neočekivano vulkanskom snagom izbiju na površinu" (Pismo iz 1920) i njenom glavnom gradu - Sarajevu - u kome "satovi na Katedrali, Sabornoj crkvi i Sahat kuli isto vrijeme simbolično otkucavaju u dugim razmacima od više minuta" ("Travnička hronika"). GLAS SRPSKE: Poslije svih iskustava, o čemu ste vi opširno pisali u knjizi "Nemoguća država", ponovo se, iz centara moći, forsira centralizacija i unitarizacija BiH. NENAD KECMANOVIĆ: To je rješenje koje forsiraju Amerikanci preko objedinjavanja policije kao prelomnog koraka, što bi naišlo, doduše, na oduševljenje Bošnjaka, ali na žestok otpor ne samo sve samouvjerenijih Srba, nego i sve nezadovoljnijih Hrvata. Vlast u Banjoj Luci, što će reći u Republici Srpskoj, odavno nije bila tako politički kompaktna, tako ekonomski uspješna i tako popularna u nacionalnoj bazi kao što je danas. Plus, na svom čelu ima jakog lidera - Milorada Dodika - koji ne mora da strepi od potencijalnih insajdera među svojim saradnicima bilo po liniji ucjene haškim optužnicama, bilo po liniji ličnog rivaliteta. Istovremeno, na Kosmetu je u toku, na ovaj ili onaj način, međunarodno podržana secesija koja bosanske Srbe neće ostaviti indiferentne prema upadljivoj analogiji sa Republikom Srpskom. Hrvati, pak, prvi put podijeljeni između dva HDZ-a, izigrani izborom svog nacionalnog predstavnika - Željka Komšića - u državni vrh kojeg su podržali brojni Bošnjaci u zajedničkom entitetu, ogorčeni selidbom u Hrvatsku nekoliko vodećih predstavnika svoje intelektualne elite zbog diskriminacije u Sarajevu, prepušteni sami sebi od vlasti u matici i slično - okupljaju se pred odlučujuću bitku za definitivno rješenje svog statusa u BiH. GLAS SRPSKE: U svojoj knjizi govorite da se o sudbini BiH odlučuje u Briselu i Vašingtonu. NENAD KECMANOVIĆ: Znam da je "Glas Srpske" nedavno, komentarišući relaciju Sarajevo - Brisel - Vašington potcrtao da se sve češće čuje i glas Moskve kada je riječ o BiH. O tome sam govorio nedavno i za "Politiku". Moskva je prvi put ozbiljno progovorila, bar se meni tako čini. Uostalom, potvrda tih mojih razmišljanja stigla je nedavno, kada je nakon prijetnji i opomena Miloradu Dodiku od strane visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčaka i njegovog glavnog zamjenika Rafija Gregorijana da mu je "prejaka retorika", u Banju Luku je stigao Ambasador Rusije u BiH Konstantin Šuvalov i u saopštenju poslije razgovora sa premijerom Srpske istakao "da je Vlada Republike Srpske, u procesu sprovođenja suštinskih reformi u BiH, jasno opredijeljena za poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma". Drugim riječima, Šuvalov je dao podršku premijeru Miloradu Dodiku koji se, kao što je poznato, zalaže "za reformu policijskih struktura u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Ustavom BiH". Takođe, očita je u posljednje vrijeme zainteresovanost ruskih kompanija za investiranje u privredu Republike Srpske, što samo po sebi mnogo govori. GLAS SRPSKE: Mnogo govori i naslov knjige - "Nemoguća država". NENAD KECMANOVIĆ: Malo toga imam dodati, što sam kao svoj stav i svoje mišljenje objavio u seriji tekstova. Bivša centralna jugoslovenska republika mogla je kao cjelina da opstane samo u zajedničkom državnom okviru sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, jer je to bio jedini način da bh. Srbi i Hrvati istovremeno žive i sa "maticom", i u zavičaju, i sa većinom sunarodnika preko Drine i Une i sa komšijama muslimanima odnosno Bošnjacima. Drugim riječima, Jugoslavija je sa ili bez Slovenije i Makedonije, bila zapravo jedina šansa za opstanak jedinstvene i cjelovite federativne republike koja je onog momenta kad je, jednostranom voljom samo jednog od tri naroda, posegla da postane nova država na razvalinama SFRJ, krenula putem nezaustavljivog i krvavog raspada. Jugoslovenstvo nije bilo, kako neki i danas tvrde, "samo prošireno srpstvo", nego i jedini način da se sačuva BiH. Sve ovo sam i napisao "umjesto predgovora" za "Nemoguću državu" i to je moje definitivno viđenje BiH na Balkanu i uopšte u evropskoj i svjetskoj zajednici. GLAS SRPSKE: Nije malo onih iz javnog i političkog života koji kažu da bi knjigu "Nemoguća država" trebalo plasirati u veliki svijet i prevesti na svjetske jezike kako bi se upotpunila istina o BiH. "Glas Srpske" već vodi takve aktivnosti... NENAD KECMANOVIĆ: Kao autora, mene raduje da su mnogi shvatili suštinu mojih poruka. Republika Srpska dugo je, kada je riječ o zapadu, a i zbog politike koju je zapad sprovodio na Balkanu, medijski bila izolovana i u potpunoj defanzivi. Mnogo toga se promijenilo u posljednje vrijeme. Bio bih izuzetno srećan i zadovoljan da "Nemoguća država", zajedno sa "Glasom Srpske", nađe inostrane izdavače. Uostalom, na primjeru Beograda i Srbije, sad kad je "Glas Srpske" izdao knjigu, vidio sam koliko je interesovanje za nju, a prije svega za ono što se između korica nalazi. Ni sam ne znam koliko je ljudi od mene tražilo knjigu. Ako je toliko interesovanje u Beogradu i Srbiji, rekao bih i masovna neupućenost u suštinu odnosa u BiH, po logici stvari kud i kamo je veće u inostranstvu. Tomo MARIĆ NAROČIT KLjUČ ... I kad se jednom s naporom razmaknu teške činjenične i događajne dveri, za otvaranje one poslednje, nevidljive kapije bosanske avlije potreban je naročit ključ. Onima koji budu umeli da čitaju taj ključ nudi Kecmanovićeva "Nemoguća država". ... U odnosu na većinu autora koji su se u novije doba, a i uopšte, interpretativno uhvatili u koštac s naizgled neuhvatljivom tajnom Bosne (i Hercegovine), Nenad Kecmanović se nadmoćno izdvaja jedinstvenim polazištem i osobenom tačkom gledišta. Vrsni sociolog i politikolog, angažovani intelektualac... on mnogo pamti, još više zna, a ponajviše razume. ... Zato, ako vas zaista zanima Bosna, umesto zavodljivih savremenih bajki o "balkanskim duhovima" i instant spravljenih, plaćeničkih kratkih (nadri)istorija" BiH ili, pak, kvazihumanističkih, licemernih lamentacija "novih filozofa", gospodo inostrana (a i neka domaća), čitajte Nenada Kecmanovića. Iz recenzije prof. dr Darka Tanaskovića BLISTAVA NAUČNA KARIJERA Nenad Kecmanović je rođen 1947. u Sarajevu. Nakon završene osmogodišnje škole i gimnazije, studirao pravo, filozofiju, sociologiju i političke nauke na Univerzitetu u Sarajevu. Kao "student generacije" diplomirao je sociologiju 1971. i politikologiju 1973, te započeo univerzitetsku karijeru kao asistent Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Doktorirao je 1975. na temu o konvergenciji političkih sistema, a zatim izabran za docenta 1976, za vanrednog profesora 1979. i za redovnog profesora 1984. Predavao je na postdiplomskim studijama u svim većim univerzitetskim centrima u Jugoslaviji (Sarajevo, Beograd, Ljubljana, Zagreb), te gostovao na univerzitetima u Austriji, Mađarskoj, Sudanu, SAD... Izabran je u po dva mandata za šefa Odsjeka za politikologiju i dekana Fakulteta za političke nauke. Za rektora Univerziteta u Sarajevu izabran je 1988. godine. Sredinom 1992. prelazi u Beograd gdje je najprije radio kao profesor na Fakultetu za menadžment BK, a zatim na Učiteljskom fakultetu, gdje i danas honorarno predaje. Sada je redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu i šef Odeljenja za politikologiju, te već godinama stalno angažovan i na Banjalučkom i na univerzitetu u Istočnom Sarajevu u Republici Srpskoj. Pored nekoliko stotina članaka u periodici, objavio je i knjige "Ideologija i istina", "Politika u kritičkom ogledalu", "Demokratija i centralizam" "Enciklopedijski rječnik politikoloških pojmova", "Sociologija obrazovanja", "Dometi demokratije"... Bio je urednik više časopisa za društvenu teoriju ("Ideje", "Opredjeljenja", "Dijalog", "Lica") i politički komentar TV BK u Beogradu i TV Republike Srpske u Banjoj Luci. U kontinuitetu od nekoliko decenija sarađuje kao kolumnista političkog nedjeljnika "NIN". Nenadu Kecmanoviću je 1991. dodijeljen počasni doktorat Univerziteta u Mičigenu (SAD). Godine 1998. izabran je za eksperta Evropskog centra za mir i razvoj UN sa sjedištem u Parizu. Od 2006. godine je član Ruske akademije političkih nauka u Moskvi. Bavio se i političkim radom. Na posljednjim izborima za Predsjedništvo Jugoslavije kao kandidat iz BiH sa najvećim brojem glasova eliminisan je intervencijom Službe državne bezbjednosti zbog "nedovoljne bezbjednosne kulture". Bio je predsjednik Saveza reformskih snaga Jugoslavije za BiH od 1990. do 1992, član Predsjedništva BiH od 1. juna do 5. jula 1992, član Glavnog odbora i Političkog saveta Demokratskog centra u Beogradu od 2001. do 2004. Od 1999. godine je član Senata Republike Srpske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.