Topovi ili lupa srca: Sinergija, tihost, energija

Glas Srpske

Piše Mirko VUKOVIĆ

AKO bih morao u jednu riječ da sažmem sve o čemu sam namjeran ovom prilikom da pišem, ta bi srčika, bez dvojbe, bio izraz SINERGIJA. Imao sam, sticajem određenih okolnosti, sreću (jer sreća je, zaista, sresti se “oči u oči” sa ovakvim pjesničkim tekstom!) da dobijem na čitanje nikad objavljenu pjesmu (čime je sreća još i veća!)”Andrej Rubljov”, mlade poetese Anje Jeftić (rođena 1980. g. u Sarajevu; živi u Trebinju; nema objavljenu knjigu; ja vam je, evo, predstavljam). Jeftićeva odmah uzima epistolarni, apostrofično-molitveni ton srednjovjekovnih pohvala i u tom panegiričnom ključu klasičnog “povjesnog slova” izvezuje “svoj pokrovac”:”Kada bi krenuli da ti kazujemo o bilo čemu/što bi duša k duši, um k umu bio kadar da razumije, /naš govor, Andrej, ipak bio bi ćutnja,/ili obična riječ za riječ,/jeka mrtvih slogova u živim dušama.” Blaga doza deklamacije (retorsko-recitatorski patos) i specifična ritmička organizacija stiha, to je ono što ovdje očarava, a što, svakako, proishodi iz onog asketskog samokontrolisanja, ohristovljenom umu svojstvenog. Placidnost, “smirenije” koje odiše prisnim, tihim (“tihovateljnim”) emanacijama duha, pulsiranje, nježno damaranje “srca svijeta” (damaranje Riječi u riječi), onoga koje Sveti oci imenuju “srcem milujućim”(koje “gori ljubavlju prema svoj tvari”).”Zato te puštamo da čitaš Poslanicu,/i da naše slovljenje preraste u slavljenje/Onoga ko je iznad svake slave i dostojniji od svake hvale”, reći će mlada pjesnikinja. Ako kažem da je Anja asistent na Srpskoj književnosti srednjeg vijeka, na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, onda će vam odmah biti jasno da se i ta činjenica može pripisati/prisabrati određenoj - SINERGIJI. Ona posjeduje jedan fini tembr u glasu. Riječ je o suptilnoj verbalnoj dekolorizaciji, brižljivo biranoj, brižljivo izvaganoj tonalnosti. O jednom svjesnom “pobljeđivanju”(do eterične ezoteričnosti); kojih 2-3 tona, 2-3 nijanse samo. Tek toliko da se osjeti/nasluti da imamo posla sa stvarima sa višeg nivoa postojanja, sa “drugog plana bivstvovanja”. To je vrhunski, suptilni lirizam - placidan, mek, paperjast, nadstvaran. A pritom se, opet, (do)tiče SINERGIJE, ako se samo prisjetimo pastelno nježne hromatike Rubljovljevih ikona. Potpuno, znači, saglasje; riječ je o bez ostatka kompatibilnosti sa predmetom o kojem se pjeva, koji se “opjevava”. Istodobno, i te su izdužene, crtački elegantne forme i figure Andreja Rubljova u potpunom dosluhu sa pjesnikinjinim širokim, slobodnim stihovima koji se negdje približuju proznome razmahu: “Sjeti se svih koji te po prstima pamte i po djelima,/koji hode za tvojim tragovima na mliječnom putu,/gacaju po skorenim ti stopama na skorupu neba.” Knez Jevgenij Trubeckoj, u prekrasnoj knjizi o ruskom ikonopisu, još prekrasnijeg naslova - “Istina u bojama”, kaže:”Treba li se čuditi što danas, posle mnogo vekova, mi ponovo možemo da čujemo molitvu svetih...i što razumemo uzdahe i suze Andreja Rubljova i njegovih sledbenika?” Zar nije Jeftićkina pjesma, pet vjekova nakon podvižničkog pokoljenja Sv.Sergija Radonješkog, još jedno svjedočanstvo o postojanju onih sa razvijenim unutarnjim sluhom (“Ko ima uši da čuje, nek čuje”), onih koji još čuju molebni zaziv svetih predaka? Zar nije prekrasan dokaz hristijanskog razumijevanja uzdaha i suza Andreja Rubljova sam kraj njenoga pjevanja koji kaže: “Takva je i sada, Andrej, sklupčana u dnu rama tvoje slike,/molča jednostavna i bez cvijeća,/i čeka da te rukama zagrli izbliza,/kao što te vijekovima grli očima izdaleka,/kao što te, Andrej, naša ljubav vijekovima grli očima/izdaleka.” Ukoliko (ukoliko je to moguće!) onu poznatu Lotmanovu tvrdnju po kojoj su “tip slike svijeta, tip sižea i tip ličnosti, međusobno uslovljeni” primijenimo na poeziju, onda se sa sigurnošću može ustvrditi da je Anja Jeftić u ovoj briljantnoj pjesmi postigla najviši stepen podudarnosti pojedinačnih poetskih elemenata. Govorim, dakle, o najvišem stepenu pjesničke SINERGIJE.”Da li su to bili topovi, ili lupa moga srca?”

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Podle komšije
Podle komšije
Opstanak
Opstanak
Slavim, dakle postojim
Slavim, dakle postojim
Svadba sa etiketom
Svadba sa etiketom
Farsa
Farsa
Službenici podbacili
Službenici podbacili
Pomozi ako možeš
Pomozi ako možeš
Šest minuta
Šest minuta
Bijedne plate
Bijedne plate
Rekorderi
Rekorderi
Srbima april crn
Srbima april crn
Sipaj za cvaju
Sipaj za cvaju
Zukanove šale
Zukanove šale
“Dođi juče”
“Dođi juče”
Crno je bijelo i obratno
Crno je bijelo i obratno
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana