Vatrena stihija kakva se ne pamti posljednjih nekoliko d

Glas Srpske 01.09.2007 00:00

Ispitivanje javnog mnjenja poražavajuće za predsjednika grčke Vlade Kostasa Karamanlisa, kojeg će 63 mrtvih u požarima vjerovatno koštati premijerske fotelje

Ovo je najveća tragedija koja je pogodila Grčku u posljednjih nekoliko decenija. Zemlja izgleda kao da su je bombardovali - ovako je za naš list veliku tragediju koja je pogodila Grčku prokomentarisao stanovnik Atine Janis Mavroidis. I zaista, ono što se proteklih dana dešava u Grčkoj, nezapamćeno je u modernoj istoriji ove zemlje. Prema podacima Evropskog sistema za šumske požare, za samo dva dana, od 24. do 26. avgusta, u Grčkoj je izgorjelo 183.987 hektara šume i obradivih površina, a najugroženije je poluostrvo Peloponez i ostrvo Evia, južno od Atine. Od jula, kada su počeli požari, pa do kraja avgusta, u Grčkoj je ukupno izgorjelo 268.834 hektara šume i obradivih površina, što se može nazvati ekološkom katastrofom bez premca. Šume u Grčkoj pokrivaju 11 odsto površine i obuhvataju dva i po miliona hektara zemlje. Prema podacima, koje su posljednjih dana objavili grčki mediji, spaljeno je pet šuma od velikog ekološkog značaja. Većina Grka, razočaranih nesposobnošću Vlade da učini nešto u zaštiti ljudskih života i dobara pred vatrenom stihijom, polako uskraćuje podršku aktuelnom premijeru Kostasu Karamanlisu. Ispitivanje javnog mnjenja, koje je sprovela jedna privatna grčka televizija, poražavajuće je za predsjednika grčke Vlade, kojeg će 63 mrtvih u požarima vjerovatno koštati premijerske fotelje. Prema ovoj anketi, čak 52 odsto Grka smatra da bi Karamanlis trebao da podnese ostavku dok njih 38 odsto smatra da zaslužuje još jedan mandat. "Herojska odbrana" Olimpije, koju je grčka Vlada predstavila kao veliki uspjeh, mogla bi da se pretvori u najveći fijasko Kostasa Karamanlisa. U medijima se sve više piše o skupom protivpožarnom sistemu koji, ne samo da je trebao da zaštiti od požara Olimpiju, već i područje u rasponu od deset kilometara, a koji je zakazao zbog lošeg održavanja. U požaru u oblasti Zaharo, na zapadu Peloponeza, spaljena su čitava sela, a u plamenu je život izgubilo 39 osoba. Na putu prema Zaharu još uvijek se mogu vidjeti spaljeni automobili i prevrnuto vatrogasno vozilo. Putnici iz ovih vozila poginuli su prvog dana požara, u petak, 24. avgusta. Stanovnici Zahara, koji svaki dan prolaze preko "groblja" spaljenih automobila, pale svijeće na mjestu stradanja svojih sugrađana. Ovdje se desila i tragedija koja je najviše potresla grčku i svjetsku javnost, a u kojoj je stradala cijela porodica Paraskevopulos. Majka i njeno četvoro djece izgorjeli su kada su pokušali da napuste vatrom zahvaćeno selo Artemida. - Zašto ova tragedija nije spriječena? Cijela Grčka traži odgovore! - ogorčeni su stanovnici Zahara. Grčke vlasti su do sada privele 32 osobe, osumnjičene za podmetanje požara. U obraćanju javnosti grčki premijer Kostas Karamanlis je izjavio da "su požare, možda, namjerno podmetnuli politički ekstremisti pred septembarske opšte izbore". - Toliko je požara izbilo istovremeno na različitim mjestima, da to jednostavno ne može biti slučajno - rekao je Karamanlis. U isto vrijeme, u grčkim medijima, pojavile su se spekulacije da su požare, koji bi mogli biti "smrtonosni" za aktuelnu grčku Vladu, izazvali beskrupulozni graditelji kako bi proširili područje pogodno za gradnju luksuznih hotela i vikendica. Grčka je jedina zemlja u Evropskoj uniji koja nema zvanični šumski registar, što znači da, kada šuma jednom izgori, i njen zvanični status nestaje u plamenu. Pošto rijetko dolazi do pošumljavanja, područje koje je nekad pokrivala bujna šuma, nerijetko postaje zemljište pogodno za gradnju modernih zdanja, koja donose ogroman profit građevinskim firmama. Sa ličnom kartom i potpisanom izjavom, u kojoj potvrđuje da je pretrpio štetu u požarima, svaki Grk može da dobije novčanu naknadu od Vlade. Grčki mediji prenose da je sistem isplaćivanja odštete veoma loše organizovan i da su moguće masovne prevare. - Ko su svi ovi ljudi. Cijeli život sam proveo ovdje i ne prepoznajem nikoga. Dolaze iz cijele Grčke i uzimaju novac koji im ne pripada - izjavio je jedan stanovnik grada Pirgosa na Peloponezu. Samo u srijedu, banke širom Grčke su isplatile 25 miliona evra odštete. U jednim grčkim novinama objavljena je karikatura pilota u helikopteru koji nadlijeće spaljena područja: "Da, gospodine premijeru, kako ste i naredili, izbacujemo novčanice od sto evra kako bi zemlja ponovo ozelenila!" Požari u Grčkoj najveći su u posljednjih nekoliko decenija u nekoj evropskoj zemlji, a kroz ljudsku istoriji bilo ih je puno, i to mnogo katastrofalnijih, i sa mnogo većim posljedicama. Jedan od najpoznatijih požara u ljudskoj istoriji je požar koji je 64. godine uništio Rim. U pisanim izvorima nema pouzdanih podataka koji bi potvrdili da je Neron izazvao požar, jer je htio da grad preuredi i planira na nov način. Ono što se zna sa sigurnošću je da je Neron odgovornim proglasio hrišćane, nakon čega je naredio njihov progon iz Rima. Veliki požar, koji je od 2. do 5. septembra 1666. godine gutao London, jedna je od najvećih katastrofa koja je pogodila glavni grad Velike Britanije u njegovoj dugoj istoriji. U požaru je izgorjelo 13.200 kuća, 87 crkava, među kojima i čuvena Katedrala svetog Pavla, četiri mosta na rijeci Temzi, veliki broj škola, bolnica... Jedna šestina stanovnika grada, njih oko 100 hiljada, ostalo je bez krova nad glavom, a tačan broj mrtvih nije bilo moguće utvrditi, mada se smatra da je riječ o više više stotina žrtava. Požar se rasplamsao 2. septembra 1666. godine u kući Tomasa Farinora, pekara kralja Čarlsa Drugog, koji je vjerovatno zaboravio da ugasi vatru u šporetu. Farinor i njegova porodica su uspjeli da napuste kuću u plamenu, dok njihova služavka nije bila te sreće, pa se vodi kao prva zvanična žrtva požara, koji će promijeniti izgled Londona. Jedan čas nakon što je vatra zahvatila kuću Farinorovih, obaviješten je i gradonačelnik Londona ser Tomas Bladvort, koji nije smatrao da požar predstavlja veliku opasnost po grad. Upravo zbog njegove zakasnjele reakcije, vatrena stihija je progutala pet šestina grada unutar zidina, a područje izvan zidina takođe je gotovo zbrisano sa lica zemlje. Poslije požara, gradom su kružile glasine da je ova katastrofa rezultat zavjere Rimokatoličke crkve. Francuz Robert Laki Hubart je priznao (vjerovatno tokom mučenja) da je papin agent, i da je on podmetnuo požar u Londonu. Obješen je 28. septembra 1666. godine, uprkos tome što su postojali brojni dokazi da on nikako nije mogao da bude odgovoran za podmetanje požara. Devedeset godina kasnije, veliki požar izazvan snažnim zemljotresom, promijenio je izgled druge velike evropske prijestonice. Na katolički praznik Svih svetih, 1. novembra 1755. godine, Lisabon, glavni grad Portugalije, pogodio je jedan od najsmrtonosnijih zemljotresa u istoriji Evrope(smrtno je stradalo od 60 do sto hiljada osoba). Četrdeset minuta poslije zemljotresa, koji je trajao od tri do šest minuta, već gotovo potpuno razoreni grad pogodio je cunami. Područje grada, do kojeg nisu došli talasi visoki od šest do 20 metara, ubrzo je zahvatio veliki požar, koji će u narednih pet dana u potpunosti promijeniti izgled jednog od najljepših evropskih gradova tog vremena. Jedan od najtragičnijih požara u modernoj ljudskoj istoriji dogodio se 8. decembra 1863. godine, a u njemu je izgorjelo dvije i po hiljade vjernika u crkvi "Družbe Isusove" u Santjago de Čileu. Pretpostavlja se da je do požara došlo kada je jedna od upaljenih svijeća zapalila zavjesu u ovoj crkvi, u glavnom gradu Čilea, nakon čega se vatra raširila velikom brzinom. Za veliki broj vjernika bilo je nemoguće izaći iz crkve, koju je vatra ubrzo progutala gotovo do temelja. Veliki požar u Čikagu, od 8. do 10. oktobra 1871. godine, smatra se jednom od najvećih katastrofa u Sjedinjenim Američkim Državama u 19. vijeku. Dugo vremena se smatralo da je požar izbio na posjedu Patrika i Ketrin O'Liri, i da je počeo kada je krava srušila lampu, koja je zapalila sijeno u štali. Dvadeset godina poslije požara, novinar "Čikago Republikana" Majkl Ahern, koji je i plasirao ovu priču, priznao je da je sve izmislio "jer mu se činilo da je ova priča veoma slikovita". Nakon požara, iz ruševina je izvučeno 125 tijela žrtava, mada se smatra da je ukupno stradalo oko 300 stanovnika Čikaga. Nesreće koje će uslijediti u ovom američkom gradu odnijeće mnogo više života (samo u požaru u jednom čikaškom teatru 1903. godine, u vatrenoj stihiji život je izgubilo 600 osoba), ali se tragedija iz 1871. smatra najvećom u modernoj istoriji Čikaga, zbog velikih razaranja koje je grad pretrpio. Požar u Rahjstagu, u Berlinu 27. februara, 1933. godine, ključni je momenat u uspostavljanju nacističke Njemačke. Kako mu je, poslije imenovanja za njemačkog kancelara nedostajala većina u parlamentu, Adolf Hitler je formirao koalicionu vladu, a potom raspisao izbore za 5. mart 1933. godine. Šest dana prije izbora, u Rajhstagu je izbio požar za koji je Hitler tvrdio su ga podmetnuli komunisti i da je "prvi korak u komunističkoj revoluciji". Nacisti su požar iskoristili kao povod da od predsjednika fon Hindenburga traže da potpiše Dekret o požaru u Rajhstagu, kojim je ukinuta većina građanskih prava u Njemačkoj: sloboda izražavanja mišljenja, sloboda štampe, prava na okupljanje, privatnost poštanskih pošiljki, telegrafskih i telefonskih komunikacija. Dekret o požaru u Rajhstagu jedan je od prvih koraka koje su nacisti preduzeli kako bi uspostavili jednopartijsku diktaturu u Njemačkoj. Pripremila Radana KLEPIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.