Danas i ovdje: O onima kojih nema

Glas Srpske

Piše Goran BARAĆ

NESTALA lica, o čijoj sudbini se ništa ne zna ni više od deceniju od završetka krvavog građanskog rata u BiH, sasvim sigurno su teška rana na dušama njihovih najmilijih. Prekjuče su svi oni, koji još čekaju bilo kakvu vijest o vječnom počivalištu svoje braće, sestara, očeva, majki, sinova, kćeri, rođaka, prijatelja... obilježili Dan nestalih i poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Obilježili su ga prisjećajući se onih, koji su odvedeni iz svojih kuća i stanova i netragom nestali. Onih, koje su uhvatili na spavanju, zarobili i mučili, da bi im se potom izgubio svaki trag! Onih, koji su povjerovali ciničnim pozivima neprijatelja da ostanu na svojim ognjištima, jer im se ništa neće dogoditi! Niko i ne zna šta im se stvarno dogodilo. Jer, nema ih, kao da nikada ni postojali nisu. Druga, federalna strana, dobro zna gdje su zemni ostaci 2.400 srpskih boraca i civila, koliko ih se još vodi na spisku nestalih Republike Srpske. Ostrašćeni i mržnjom zadojeni, pripadnici Patriotske lige, Teritorijalne odbrane, takozvane Armije BiH, mudžahedina, Hrvatskog vijeća odbrane i inih paravojnih jedinica na svojim plećima nose teret zločina, koje su počinili nad srpskim borcima i civilima. Oni su Srbe, na koje su naišli u svojim ratnim pohodima, u slavu Alaha ili Gospe pobili ili su se nad zarobljenicima iživljavali na način nepojmljiv normalnom ljudskom umu. Smrt je tim srpskim mučenicima bila pravo spasenje. Ali, ostaje ono jedno - za porodice najteže, a za zlotvore nebitno - pitanje: kako, kada i gdje su skončali i gdje su zakopana tijela svih onih, čija je jedina krivica bila što su Srbi? Razne "federalne Mašoviće" interesuje samo njihova verzija istine. I ne pomišljaju da porodicama, rođacima i prijateljima nestalih iz Republike Srpske olakšaju sve ove godine patnje i bola i otkriju im istinu o stradanju onih kojima se sve ove godine uzaludno nadaju. Štaviše, rugaju im se u lice ili im traže "debele" pare da otkriju širu lokaciju, jame, rupe i rupčage, u kojima već godinama počivaju njihovi mrtvi. Ako je to odraz ljudskosti i civilizacije - onda mi, u Republici Srpskoj, treba da se stidimo što su nam prve komšije takvi čovječiji izrodi. Oni se, naravno, ne stide! U BiH nikada neće zaživjeti stvarni mir i tolerancija, dok sve tri strane ne pronađu i posljednjeg nestalog saplemenika. I dok se ne utvrdi ko su bili egzekutor i naredbodavac njegovog smaknuća. Uz sve dužno poštovanje prema bošnjačkim i hrvatskim žrtvama i pripadnicima ovih naroda, za kojima se još traga, ne možemo a da ne primijetimo da su nestali iz reda srpskog naroda maksimalno marginalizovani. Međunarodna zajednica nije se smirila dok srpska strana nije pronašla posmrtne ostatke jednog bošnjačkog oficira. Međutim, ista ta međunarodna zajednica uopšte ne obraća pažnju na činjenicu da je federalna strana iz mnogih masovnih grobnica izmjestila tijela srpskih žrtava na nepoznate lokacije. Srpski mučenici ih ne interesuju, jer u glavama bjelosvjetskih "humanitaraca" još postoji stereotip o "dobrim" i "lošim" momcima bh. rata. I dok se naše komšije inate, porodice nestalih pate već punih 15, 16, 17... godina. Ne traže ništa drugo osim istine o stradanju svojih najmilijih. Ne optužuju nikoga za to. Hoće samo da ih dostojno sahrane. Ali, izgleda da traže previše...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana