Zelena transverzala (8)

Glas Srpske
Zelena transverzala (8)

U Bosni je vijekovima paradoksalno živjela jedna "više islamska nego islamizovana Evropa", kaže italijanski publicista i književnik Enco Betica, zaključujući uz pomoć Predraga Matvejevića, kako je u Bosni Evropa izgubila odlučujuću bitku protiv "integralističkog islamizma".

Većina muslimana na Balkanu bila je i još uvek je pretežno evropski opredeljena, ali je pitanje kako doživljava tu svoju evropsku vokaciju i u čemu nalazi njen smisao. U kolikom broju žele da se istinski evropeizuju, a u kolikom bi više voleli da u Evropu uđu kao što pravoverniji muslimani? Ne postavlja li se, tipološki gledano, identično pitanje i u vezi s evrointegracijom Turske, ustavno laičke muslimanske države. Njoj, kako izgleda, počinju da se otvaraju vrata EU upravo u trenutku kad u Ankari, prvi put posle Ataturka, samostalno vladaju deklarisani islamisti! Kako poreći da su i oni evropski orijentisani, kad se toliko upinju da uđu u EU? Kakvim bi se Evropljanima pokazali i kakva bi to Evropa s Turskom bila, pitanja su o kojima bi se, valjda, naknadno razmišljalo. Da ne bude, samo, prekasno... Istina nije crno-bijela Pred složenim novim pitanjima i nedoumicama koja nameću sve nova i nova zbivanja i promene, kako na svetskom planu tako i u balkanskim razmerima, jednostrani, neinventivni zarobljenici ili, pak, svesni manipulatori i ideološki branitelji opšteg mesta o umerenim bošnjačkim i albanskim muslimanima dovijaju se na razne načine, samo da ne pogledaju i da ne dozvole da se pogleda celoj istini u oči. A ona nikako nije crno-bela. Među mnogima, navešću, kao višestruko karakterističan, ali i personalno zanimljiv, slučaj poznatog italijanskog novinara, publiciste i književnika Enca Betice, poreklom s dalmatinskih strana. Već onemoćalim perom, ovaj oduvek pristrasni, ali svojevremeno britki i lucidni svedok "prekretnih vremena, pokušao je da i posle "11. septembra" ne izostane u sagledavanju i tumačenju fenomena islamističkog terorizma i izazova koji on baca Zapadu. Od eseja objavljivanih u torinskom listu La Stampa, nastala je, tako, knjiga sasvim adekvatno naslovljena Put u nepoznato (Viaggio nel ignoto. Il mondo dopo l' ll Settembre, Milano, 2002). Jasno je, naime, da pisac o islamu i muslimanima ima samo maglovite i površne iskustvene predstave. To mu, međutim, ne smeta da, na osnovu sopstvenih impresija iz ranog detinjstva, ustvrdi da je u Bosni stolećima paradoksalno živela jedna "više islamska nego islamizovana Evropa", da bi potom, uz pomoć Predraga Matvejevića, zaključio kako je u Bosni Evropa možda izgubila odlučujuću bitku protiv "integralističkog islamizma", jer nije na vreme i dovoljno zaštitila mirne i sekularizovane bošnjačke muslimane. Dakle, ako se u Bosni i zapati radikalni islamizam, kriva je Evropa i, naravno, Srbi. A da se Srbima slučajno, u izmenjenim okolnostima (i optici) posle "11. septembra", ne bi bar malo dalo za pravo ili progledalo kroz prste, Betica ispisuje ogled "Slobo i Osama, ukrštene senke", gde se krajnje usiljeno upinje da uspostavi neku parafenomenološku vezu i simetriju između, kako kaže, "dvojice najvećih političkih kriminalaca na kraju veka". Trudeći se da iznađe nemoguću jednačinu, Betica neminovno upada u zjapeće protivrečnosti, pa tako S. Miloševića na jednoj stranici naziva "antiislamskim rasistom", a već na sledećoj tvrdi da je on, u stvari, zauvek ostao samo jedan "neverujući postkomunista, odan isključivo veri u jednog boga - ogoljenu političku moć", nezainteresovan za sukob Krsta i Polumeseca. Betičina mudrovanja ne pripadaju, svakako, sferi naučnog i objektivnog diskursa o temi koja nas zanima, ali sam ipak smatrao da nije na odmet prikazati ih, jer daleko najveći deo savremenog javnog govorenja i pisanja o islamskoj problematici i nije naučan i objektivan, a utiče na formiranje i održavanje iskrivljenih, jednostranih i stramputičnih predstava. Muslimani "žrtve" Pored toga što doprinosi opstajanju nerealne slike o balkanskim prilikama na strani, uporno reprodukovanje floskule o "umerenim muslimanima", kao isključivoj žrtvi raspomamljenih komšijskih nasrtaja, pothranjuje, u muslimanskim sredinama, i onako snažnu sklonost ka (samo)viktimizaciji, kao univerzalnom supstitutu za bilo koju drugu, konstruktivnu i otvorenu misaonu i akcionu matricu. A to svakako nije baš najbolja preporuka za budućnost geografijom i istorijom neopozivo zadatog saživota na "brdovitom Balkanu". U jednom britkom eseju, slovenački analitičar Slavoj Žižek ukazuje upravo na "viktimizaciju" kao na šire delotvoran mehanizam racionalizacije i opravdavanja sopstvenog odbojnog, pa i agresivnog ponašanja, uključujući i produženu američku upotrebu posle "11. septembra" (S. Žižek, Distanza di sicurezza. Cronache del mondo rimosso, Roma, 2005, 17). No, to je tema kojoj bi trebalo posvetiti zasebno istraživanje, a Amerika je ipak Amerika... Na primeru Betičine "hermeneutike", u kojoj nikako nije usamljen, belodano se vidi kako istina o pretežno umerenim i sekularizovanim balkanskim muslimanima postepeno postaje mit, a "zelena transverzala" se od mita polako i nesmetano pretvara u stvarnost. A kako, zapravo, stoje stvari? (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana