Razgovor: Lordan Zafranović, režiser iz Hrvatske

Glas Srpske
Razgovor: Lordan Zafranović, režiser iz Hrvatske

Putem filma sam pokušavao da kriknem, upozorim, ali ti naši krikovi se nisu čuli, tako da sam bio razočaran. Neko vrijeme sam pokušavao da napustim film

FILM određuje moje životne staze, smireno je započeo svoju ispovijest za naš list reditelj poznat i van granica bivše Jugoslavije, najviše po filmovima "Okupacija u 26 slika" i "Sumrak stoljeća - Testament L. Z.", Lordan Zafranović. Mirno uvlačeći dimove cigarete nije se libio da krajnje iskreno prizna da je cijeli život proveo improvizovano. - I dalje nastavljam tako - dodao je sa osmijehom ovaj šarmantni gospodin koji je već zakoračio u sedmu deceniju. - Rastrgan sam između dva grada, Zagreba i Praga - rekao je. U Zagrebu priprema dva filma, a u Pragu živi njegova porodica, supruga Gordana i skoro rođeni blizanci Lordan i Loredana. - Nije lako. Ali idem tamo gdje me film zove. Mislim da je ta improvizacija za umjetnika neka vrsta slobode u kojoj pripada cijelom svijetu - zamišljeno je govorio Zafranović tokom našeg razgovora u Banjoj Luci, gdje je boravio kao gost Prvog festivala kratkog filma "Kratkofil". Trenutno priprema dva filma u Hrvatskoj. Dokumentarac o Titu radi već dugo, dvije godine, a novčanu pomoć Hrvatske, iako, simboličnu, kako je otkrio, dobio je za snimanje igranog filma "Karuzo", tragikomedije, čija se radnja odvija pred Drugi svjetski rat u Splitu. U centru pažnje je jedan kvazipjevač koji je umislio da je bolji od Karuza. - Teško je danas snimati film u Hrvatskoj. Raspala se kinematografija koja je bila prilično jaka. Parcelisala se na gotovo porodičnu produkciju i nema ozbiljnijeg profesionalnog filma. Nisam i ne mogu pristajati na neke amaterske uslove, a da bih ostvario uslove koje želim, treba više para, jer treba vratiti profesionalce u kinematografiju. Snimanje filmova je, uglavnom, improvizacija. Ponovo sam se vratio u "Jadran film", koji je bio pustinja, a sada imaju ambicije da povrate ugled, pa pokušavam koliko mogu u tome da učestvujem - osvrnuo se na stanje kinematografije u Hrvatskoj, koju je praktično i proslavio u svijetu, iako su ga devedesetih tadašnje vlasti natjerale da ode iz Hrvatske i kasnije nazivali neprijateljem države zbog antifašističkih filmova. Nikad se ne bi vratio u Zagreb i Hrvatsku, kako nam je rekao, da ga Stjepan Mesić nije pozvao. A, vratio se profesionalno. U Pragu, gdje je bio u emigraciji, gdje je studirao i gdje danas živi njegova porodica, nedostajao mu je maternji jezik kao stvaraocu. Za njega je jezik atmosfera, karakter, odnos, nešto mnogo, mnogo više od komunikacije, pa je nakon 17 godina, kada je slučajno sreo Stjepana Mesića u Pragu, odlučio ponovo da počne u Hrvatskoj. - Svi me primaju sa šampanjcem, ali proći će mnogo vremena da se odnosi normalizuju - zaključio je kratko komentarišući atmosferu koja danas vlada u hrvatskoj prijestonici kada je u pitanju njegov povratak. - Moj povratak je došao na tapet kada se vrijeme malo normalizovalo, kada je umro Tuđman, kada je jedna politika manje-više počela da se mijenja, tek tada se otvorila mogućnost za povratak - rekao je Zafranović koji je devedesetih godina napustio Hrvatsku kako bi spasio film "Sumrak stoljeća - Testament L. Z.". Ovaj dokumentarac o NDH i njenom ministru Andriji Artukoviću, kojem je sudila nova hrvatska vlast, a u kojem se prepliću užasi činjeni 1941. sa onima 1991. godine hrvatska, javnost, kako nam je rekao, nije spremna ni danas pogledati. - Imao sam retrospektivu u Zagrebu, možda, je bilo najviše gledalaca na tom filmu, ali nisu spremni za javnu diskusiju o filmu. HRT, iako je bila koproducent filma, prije ovog rata, nije spremna da film prikaže, iako sam im nekoliko puta rekao da film prikažu i napadnu, ali samo da ga pokažu. Za sada nema šanse, još uvijek je ta nacionalistička i šovinistička propaganda, koja je postojala devedesetih godina, prisutna. Danas rade na rušenju mita Tita i partizana, antifašističke borbe - smatra Zafranović. Testament je radio devedesetih u koprodukciji sa dotadašnjom Televizijom Zagreb, a kada je HDZ došao na vlast zaustavljena je montaža filma. Uplašen za svoje djelo, Zafranović je uzeo materijal i odlučio film da završi na nekom drugom mjestu, van Hrvatske. Sjeo je u automobil i od tada je u emigraciji. Prvo je bio u Sloveniji, Beču, Parizu, a skrasio se u Pragu. Krajem osamdesetih godina osjećao je, kako je rekao, da će se desiti rat. Negdje kroz filmove je te strahove realizovao, ali, nažalost, odigrali su se po njegovom scenariju. - Putem filma sam pokušavao da kriknem, upozorim, ali ti naši krikovi se nisu čuli, tako da sam bio razočaran. U onoj mladalačkoj fazi sam mislio da filmom mogu mijenjati svijet, međutim, nema šanse, jer filmska pamet je strašno kratka. Neko vrijeme sam pokušavao da napustim film, jer sam vidio da su to sve bile zablude i da moja upozorenja nisu urodila plodom. Poslije filma "Testament" htio sam da se vratim slikarstvu, jer sam slikarstvo studirao prije filma, ali jednostavno, nije išlo, pa sam se ponovo vratio filmu - rekao je ovaj režiser koji iza sebe ima na desetine snimljenih filmova. Fascinira ga što su danas i mladi autori zaokupljeni količinom zla koje je isplivalo tokom proteklog rata. - Kod nas se istorijske situacije ponavljaju. Samim rođenjem smo predodređeni na određena zla. Nema generacije koja nije uhvaćena. Moja majka, koja je, hvala Bogu, još živa, cijeli život je provela u Splitu, a promijenila je osam država - rekao je Zafranović. Danas, poručio je on, svako u svojoj sredini treba da pogleda u lice zlu i obračuna se s njim. - Bez toga neće biti ništa. Mostovi između bivših republika biće vještački, od papira - naveo je on, iako napredak, kako je rekao, primjećuje. - Na pomjeranje prema nekoj vrsti demokratije sili nas Evropa i zato postoji šansa da zaista ulaskom u Evropu ovaj region doživi jedan srećan period bez ratova - optimistično je zaključio Lordan Zafranović. Branka STEVANDIĆ EMIGRACIJA - U emigraciji sam živio fantastično. Obišao sam čitav svijet. Živio u tri velika grada, Beču, Parizu i Pragu, ali nesreća dolazi iznutra. Nije materijalna, nego duhovna. Svaki dan sam bio vezan za ovu teritoriju, pratio svaki detalj, a nisam mogao da učestvujem. Osjećao sam se bespomoćno - rekao je Zafranović. FILM O TITU - Film o Titu, koji snimam, nije istorijski, nego film o vremenu u kojem mi danas živimo. Ne mislim da govorim kada je bilo gore i kada je bilo bolje, nego jednostavno će se naći određene paralele na osnovu kojih će gledalac sam, po nekom sopstvenom izboru, birati stvari. Mi ne možemo da pobjegnemo od sopstvene istorije, jer smo sačinjeni od nje, ali odgovorni smo za vrijeme koje teče i koje će doći. Moramo da budemo superosjetljivi prema podacima i istini da se ne bi desilo da nas vrijeme demantuje. Film o Titu je jedna intimna priča o vremenu u kojem smo mi živjeli i u kojem je Tito bio jedna dosta značajna svjetska istorijska ličnost - otkrio je Zafranović. PUBLIKA - Film mora da se radi za publiku. Publika mora da izađe zadovoljna iz bioskopa. O tome se više ne vodi računa. Prave se slučajni filmovi, poluamaterski, tako da malo ko misli na publiku. Publika je istjerana iz bioskopa. Treba je vratiti nekim filmovima koji će ih razgaliti. U Zagrebu je publika razočarana hrvatskim filmovima i neće da ih gleda - naveo je Zafranović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
SAD i NATO
SAD i NATO
Godine čekanja
Godine čekanja
Muzej utemeljivača Srpske
Muzej utemeljivača Srpske
Neutralnost
Neutralnost
Raštimovani orkestar
Raštimovani orkestar
Prekogranični praznik
Prekogranični praznik
Prorok Zvizdić
Prorok Zvizdić
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana