Kroteći Vrbas i Savu odsanjali dječački san
Banjaluka - Dionica od Brčkog do Sremske Mitrovice bila nam je najteža, jer smo stotinjak metara u hladnoj rijeci bili prepušteni nestvarnoj tišini, prelijepom pejzažu, ali i sami sebi.
Ovim su riječima kajakaši Kajak-kanu kluba "Vrbas m:tel" iz Banjaluke Darko Savić i Saša Babić za "Glas Srpske" opisali put od Banjaluke do Beograda dug oko 500 kilometara, koji su preveslali u rekordnom roku, za četiri dana i tako ostvarili dječački san.
Iz kluba u banjalučkom naselju Borik zaveslali su 18. oktobra, a već 21. stigli su do zacrtanog cilja, iscrpljeni ali ponosni jer su uprkos umoru, tremi i strahu, uz podršku prijatelja i brojnih sugrađana, savladali sve prepreke.
- Tek kada smo prošli Rebrovački most postali smo svjesni u šta smo se upustili. Osjećali smo i tremu i strah, ali nijednog trenutka nismo ni pomislili da odustanemo. Poruke podrške koje su nam stizale dale su nam snagu i volju - ispričao je Savić.
Sabirajući utiske nakon nesvakidašnje avanture, kaže da su dnevno veslali i po 14 sati, uz kratke pauze, te da ni sami nisu svjesni kako su sve to izdržali.
- Da nam je neko pričao da će nas Vrbas toliko iscrpiti ne bismo mu vjerovali. Vodostaj je bio veoma nizak i baš smo se mučili, a onda 50 metara nakon Banjaluke sreli smo bageristu koji je, čim nas je ugledao, ugasio mašinu i viknuo nam: "Puno podrške i sreće, momci, na putu za Beograd". Teško je opisati kolika sreća nas je obuzela u tom trenutku i koliko nam je ta rečenica ulila snage da nastavimo dalje - prisjetio se Savić.
Dodao je da je najteže bilo veslati Savom od Brčkog do Sremske Mitrovice.
- Na toj dionici smo bili prepušteni sami sebi, jer nema ni signala za telefon, ničega. Tu nas nisu mogli locirati ni GPS-om - dodao je Savić.
Oduševljenje zbog ispunjenja najvećeg sna juče nije skrivao ni Babić, naglasivši da je ponosan zbog uspjeha koji su postigli.
- Odrasli smo na Vrbasu, veslamo skoro 17 godina i ovo je ogroman uspjeh. Utisci se još nisu slegli - rekao je Babić.
Dodao je da su se namučili veslajući Vrbasom, jer su nailazili na mnoge plićake, te da je Savom bilo lakše veslati, ali da je ona mnogo šira i da su obale dosta nepristupačne.
- U jednom trenutku nismo imali gdje da napravimo pauzu. Naišli smo na neki čamac privezan uz drvo, pa smo prešli u njega samo da istegnemo noge. Na jednom mjestu nas je presrela hrvatska riječna patrola, a kada su čuli našu putanju, okrenuli su se i otišli - ispričao je Babić.
Još jedna anegdota obilježila je ovu avanturu banjalučkih kajakaša. Veslajući nedaleko od Obrenovca, Sava koja ima dosta zavoja ih je zbunila, pa su jednu dionicu prošli dva puta, veslajući u krug.
Na tom prostoru su, kažu osjetili i najveću euforiju jer ih je od prestonice Srbije dijelilo svega 40 kilometara. Umor su nadjačale emocije, a dolazak na Adu Ciganliju, kažu banjalučki kajakaši, bio je veličanstven.
Dok sabiraju utiske i radost zbog ostvarenog sna dijele sa brojnim prijateljima i sugrađanima, Savić i Babić se uveliko pripremaju za novu avanturu, a do koje destinacije će se uputiti svojim kajacima za sada ne žele da otkriju. Veslajući Vrbasom i Savom, 1999. godine, dionicu od Banjaluke do Beograda prvi je, za sedam dana, prešao njihov kolega Goran Pašić.
Ribari i veslači
Darko Savić je sa osmijehom ispričao da je neko nepisano pravilo da se ribari i veslači baš ne vole, ali da su on i njegov drug svojim podvigom srušili i ovaj tabu.
- Nije bilo ribara na kojeg smo naišli, a da nas nije pozdravio i poželio nam sreću, i na to smo veoma ponosni - rekao je Savić.
Dionice
1. DAN
120 kilometara Banjaluka - Brod
2. DAN
140 kilometara Brod - Brčko
3. DAN
120 kilometara Brčko - Šabac
4. DAN
110 kilometara Šabac - Beograd
Milijana Latinović
Banjaluka - Dionica od Brčkog do Sremske Mitrovice bila nam je najteža, jer smo stotinjak metara u hladnoj rijeci bili prepušteni nestvarnoj tišini, prelijepom pejzažu, ali i sami sebi.
Ovim su riječima kajakaši Kajak-kanu kluba "Vrbas m:tel" iz Banjaluke Darko Savić i Saša Babić za "Glas Srpske" opisali put od Banjaluke do Beograda dug oko 500 kilometara, koji su preveslali u rekordnom roku, za četiri dana i tako ostvarili dječački san.
Iz kluba u banjalučkom naselju Borik zaveslali su 18. oktobra, a već 21. stigli su do zacrtanog cilja, iscrpljeni ali ponosni jer su uprkos umoru, tremi i strahu, uz podršku prijatelja i brojnih sugrađana, savladali sve prepreke.
- Tek kada smo prošli Rebrovački most postali smo svjesni u šta smo se upustili. Osjećali smo i tremu i strah, ali nijednog trenutka nismo ni pomislili da odustanemo. Poruke podrške koje su nam stizale dale su nam snagu i volju - ispričao je Savić.
Sabirajući utiske nakon nesvakidašnje avanture, kaže da su dnevno veslali i po 14 sati, uz kratke pauze, te da ni sami nisu svjesni kako su sve to izdržali.
- Da nam je neko pričao da će nas Vrbas toliko iscrpiti ne bismo mu vjerovali. Vodostaj je bio veoma nizak i baš smo se mučili, a onda 50 metara nakon Banjaluke sreli smo bageristu koji je, čim nas je ugledao, ugasio mašinu i viknuo nam: "Puno podrške i sreće, momci, na putu za Beograd". Teško je opisati kolika sreća nas je obuzela u tom trenutku i koliko nam je ta rečenica ulila snage da nastavimo dalje - prisjetio se Savić.
Dodao je da je najteže bilo veslati Savom od Brčkog do Sremske Mitrovice.
- Na toj dionici smo bili prepušteni sami sebi, jer nema ni signala za telefon, ničega. Tu nas nisu mogli locirati ni GPS-om - dodao je Savić.
Oduševljenje zbog ispunjenja najvećeg sna juče nije skrivao ni Babić, naglasivši da je ponosan zbog uspjeha koji su postigli.
- Odrasli smo na Vrbasu, veslamo skoro 17 godina i ovo je ogroman uspjeh. Utisci se još nisu slegli - rekao je Babić.
Dodao je da su se namučili veslajući Vrbasom, jer su nailazili na mnoge plićake, te da je Savom bilo lakše veslati, ali da je ona mnogo šira i da su obale dosta nepristupačne.
- U jednom trenutku nismo imali gdje da napravimo pauzu. Naišli smo na neki čamac privezan uz drvo, pa smo prešli u njega samo da istegnemo noge. Na jednom mjestu nas je presrela hrvatska riječna patrola, a kada su čuli našu putanju, okrenuli su se i otišli - ispričao je Babić.
Još jedna anegdota obilježila je ovu avanturu banjalučkih kajakaša. Veslajući nedaleko od Obrenovca, Sava koja ima dosta zavoja ih je zbunila, pa su jednu dionicu prošli dva puta, veslajući u krug.
Na tom prostoru su, kažu osjetili i najveću euforiju jer ih je od prestonice Srbije dijelilo svega 40 kilometara. Umor su nadjačale emocije, a dolazak na Adu Ciganliju, kažu banjalučki kajakaši, bio je veličanstven.
Dok sabiraju utiske i radost zbog ostvarenog sna dijele sa brojnim prijateljima i sugrađanima, Savić i Babić se uveliko pripremaju za novu avanturu, a do koje destinacije će se uputiti svojim kajacima za sada ne žele da otkriju. Veslajući Vrbasom i Savom, 1999. godine, dionicu od Banjaluke do Beograda prvi je, za sedam dana, prešao njihov kolega Goran Pašić.
Ribari i veslači
Darko Savić je sa osmijehom ispričao da je neko nepisano pravilo da se ribari i veslači baš ne vole, ali da su on i njegov drug svojim podvigom srušili i ovaj tabu.
- Nije bilo ribara na kojeg smo naišli, a da nas nije pozdravio i poželio nam sreću, i na to smo veoma ponosni - rekao je Savić.
Dionice
1. DAN
120 kilometara Banjaluka - Brod
2. DAN
140 kilometara Brod - Brčko
3. DAN
120 kilometara Brčko - Šabac
4. DAN
110 kilometara Šabac - Beograd
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
