Zvuk crkvenog zvona melem za dušu rogatičkkog penzionera Petar Paunić

 Zvuk crkvenog zvona melem za dušu rogatičkkog penzionera Petar Paunić 05.02.2018 13:26 | Sreten Mitrović

Rogatica - Ako bi se za običnog čovjeka moglo reći da je bogoljubiv, onda je to penzioner Petar Paunić iz Rogatice, koji dane provodi obilazeći i darujući manastire i crkve.

Ovaj sedamdesetogodišnjak rođen je na Petrovdan i, kako kaže, sam sebi donio ime Petar. Od kada zna za sebe imenom se ponosi i možda ga je, veli, baš ono opredijelilo da se od malih nogu moli Bogu i ide u pravoslavne hramove, gdje voli slušati eho crkvenog zvona i crkveno pojenje koje je, kako kaže, melem za dušu.

Ostrog, Dobrun, Tavna, Papraća, Žitomislić, Tvrdoš, manastiri u Svetoj Srpskoj Gori, fruškogorski manastiri, Žiča, Sopoćani, Mileševa, Gračanica, samo su neki koje je obišao, a mnoge i više puta.

- U manastiru Studenica bio sam povodom 800 godina postojanja, obišao sam Oplenac, spomenik na Gazimestanu i mnoge druge - dodaje Paunić.

Ali, ono što nevoljko priča je činjenica da je uvijek bio široke ruke kad je trebalo crkve darovati.

Počeo je od malih nogu i onoga što su mu, onako da mu se nađe, davali majka i otac, a nastavio od prvih plata, kada se po dolasku iz JNA 1963. godine zaposlio u Komunalnom preduzeću u Rogatici, a potom u TAS-u u Sarajevu.

Nije zaboravio da pomaže hramove ni dok je radio u Njemačkoj šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Po povratku iz inostranstva zaposlio se u rogatičkoj Tvornici prečistača u kojoj je dogurao do penzije. Kako veli, bio je i ostao veliki vjernik koji ne propušta nijednu nedjelju da ode u crkvu. U hramu je i svakog većeg crkvenog praznika, a rado ode i u okolne crkve uz crkvene zborove i narodne vašare.

- Kumovao sam 1981. godine na stotoj godišnjici hrama Svetog proroka Ilije na Sokocu, a 1984. na osveštanju crkve Svetog velikomučenika Georgija u Sokolovićima kod Sokoca - sjeća se Paunić. Vrijedan prilog dao je i povodom 100-godišnjice hrama Svete trojice u Rogatici 1986. godine, a jedan je od značajnijih donatora izgradnji crkve Ognjene Marije u njegovom rodnom Zakomu za čiju izgradnju je i kao aktivista sakupio više od 8.000 maraka. Sa bratom Savom ove godine biće kum krsne slave ove crkve na koju će, kako reče, pozvati i mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma.

Petar nije zaboravljao na svetinje izvan Srpske, pa je tako u dva navrata darovao novac za izgradnju hrama Svetog Save na Vračaru u Beogradu. Nije štedio ni kad su u pitanju bile litije. Na mnogima je nosio neki od centralnih barjaka ili ikonu. Sve je to, ponosno kazuje on, bilo Bogom blagoslovljeno i zbog toga nije bilo manjka u njegovoj porodici u kojoj su trenutno, u vlastitoj kući u Rogatici, supruga, dva sina, snaha i troje unučadi.

Petar je i odbornik u Crkvenoj opštini Rogatica od 1958. godine i kroz angažovanje na tom poslu daje veliki doprinos vjerskom životu u Rogatici.

Utisak

Petar Paunić sa ponosom ističe da je imao čast i sreću da poljubi ruku i bude u društvu velikog broja visokih crkvenih velikodostojnika. Ipak, kako kaže, najveći utisak na njega ostavio je pokojni patrijarh Pavle.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica