Vrijeme ne briše slike pokolja u Velikom Palančištu kod Prijedora
Prijedor - Na Srđevdan 1942. godine otjerali su nas u obližnji voćnjak, gdje nas je preuzela jedna hercegovačka ustaška jedinica i odvojivši muškarce od žena i djece krenula u krvavi pir. Od 82 muškarca samo dvojica i nas nekoliko djece smo pobjegli a ostale su poklali.
Tim riječima u Velikom Palančištu kod Prijedora, ustaškog pokolja juče se prisjetio jedini živi svjedok Mićo Banović (86). Djeca su, kaže gledala kako im ubijaju roditelje i obrnuto.
- Stradalo je 171 dijete, a 26 ognjišta je ugašeno dok je u 23 porodice pokolj preživio samo jedan član. Mi nismo smjeli skoro 50 godina javno pričati o tome, u interesu bratstva i jedinstva - naglasio je Banović.
U znak sjećanja na 400 civila stradalih prije 76 godina u ovom selu, juče je održan tradicionalni narodni zbor na groblju žrtava fašističkog terora Puharine.
Delegacije Gradske uprave i gradske organizacije SUBNOR-a, te gradskih boračkih organizacija minulog rata položile su vijence na spomen-kosturnicu i evocirale uspomene na te događaje u noći 21. i 22. oktobra 1942. godine.
Predsjednik gradske organizacije SUBNOR-a Veljko Rodić iz reda potomaka je istakao da su se i ove godine na mjestu stravičnog pokolja prisjetili svih žrtava.
- Žrtve tog stravičnog pokolja ne smijemo zaboraviti - rekao je Rodić i dodao da se pokolja spasio Dušan Babić, tada desetogodišnjak, te Marija Milosaljević i Dara Banović, koja je poživjela do 1997. godine i uvijek nosila crnu odjeću budući da je tada vidjela smrt svoje dvoje djece.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.