Stočanin Nikola Vujinović iz đačkog doma do đaka generacije

Važnost škole i obrazovanja je shvatio već od malih nogu. U Berkovićima je završio osnovnu školu i svaki dan je putovao iz Stoca i nazad. Nakon što se prvi put odvojio od roditelja i nastanio u trebinjskom Đačkom domu, bilo mu je, kaže, poprilično teško. Iako je znao samo devetoro učenika iz Berkovića koji su zajedno sa njim došli u dom, sudbina je htjela da se sobu dijeli sa đacima koje nije poznavao.

- Kako je vrijeme prolazilo, upoznavao sam se sa njima, prihvatili smo se i onda više nije bilo teško - kazao je Vujinović.

U gradu Jovana Dučića je boravio više puta i znao ga je, ali u školi su ga dočekali “noviteti” - od predmeta do profesora. Želja mu je bila mašinstvo, pa se odlučio za smjer mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje. I nije pogriješio, jer je naučio mnogo o kompjuterskoj grafici i modeliranju, zbog čega mu je bilo veoma zanimljivo kroz četvorogodišnje školovanje.

- U toku školovanja pomogli su mu profesori koji su na svako pitanje imali odgovor i zahvaljujući njima lakše mi je bilo da učim i da savladavam gradivo - priča Vujinović.

Ovaj marljivi đak trenira u klubu malog fudbala “Leotar” i član je trebinjskog Crvenog krsta.

- U Kotoru ću upisati pomorski fakultet jer mi je to višegodišnja želja i to smjer nautika - govori Nikola o budućim planovima.

Boraveći u Trebinju vrijeme je posvetio učenju, odlasku na treninge malog fudbala, volontiranju u Crvenom krstu, ali nije zapostavio ni izlaske u grad, pa mu, priznaje, nikad nije bilo dosadno.

Kad je upisivao srednju školu, ni u snovima nije mislio da će biti đak generacije. Nakon što je prvi razred završio sa odličnim uspjehom iz godine u godinu bilo je sve lakše.

- U četvrtom razredu, kad sam vidio da mogu biti đak generacije, bilo sam veoma srećan, jer sam shvatio da ću time imati mnogo privilegija, kao što je oslobađanje mature i sav trud kroz ovo školovanje mi se isplatio - ponosno priča Vujinović.

Sve vrijeme se trudio da ne iznevjeri roditelje koji su ga poslali da uči, a on im je vratio na najljepši mogući način, “suvim peticama”.

- Otac, majka i sestra su mi bili podrška i zahvalan sam im na svemu, jer bez njih ne bih uspio - zaključio je Nikola.

Skroman, vrijedan, a svake sedmice na relaciji Trebinje-Stolac i obratno dokazao je da se svaki trud, zalaganje i vjera u sebe isplate.

Predmeti

Nikola Vujinović kaže da mu je najteži predmet bio termodinamika u trećem razredu, jer je bilo mnogo formula i trebalo je mnogo učiti, a to je ujedno bio i njegov prvi susret sa ovakvim predmetom.

- Najlakši i najzanimljiviji su mi bili modeliranje i tehničko crtanje - rekao je Vujinović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.