Sjećanje Rade Pašić iz Pritoke kod Bihaća: Zvuk mitraljeza sa Garavica još ledi krv u žilama

Ispričao je ovo starina Rade Pašić (90) iz Pritoke kod Bihaća, prisjećajući se najmilijih koji su stradali daleke 1941. godine. Iako je nedavno zakoračio u desetu deceniju života, djed Rade nije zaboravio golgotu kroz koju su Srbi na obalama Une prošli u vrijeme Drugog svjetskog rata. Majku Darinku izgubio je kada mu je bilo deset ljeta, a nakon dvije godine surova sudbina opet se poigrala s njim. Ni njegova porodica, kao ni hiljade drugih, nije bila pošteđena ustaške čelične pesnice. Imao je, kaže, 12 godina kada su ustaše pozvale muškarce i mladiće iz njegovog sela da dobrovoljno dođu kod pravoslavne crkve u Pritoci. S njima su otišli i njegov otac i stariji brat. Iako je vazduh toga ljeta mirisao na barut, niko ni slutio nije da je taj poziv bio zov smrti. Otac mu je, ispričao je Rade, u vrijeme tog ustaškog poziva bio na Grabežu, 15 kilometara od Pritoke, gdje je čuvao stoku.

- Komšinica Rosa Novaković i ja smo otišli da zovemo i njenog i mog oca. Njih dvojica su razgovarala, sliježući ramenima. Iako su se nećkali, znali su da ići moraju, da drugog izlaza nema. I nije bilo - ispričao je Rade.

Dodao je da se javilo oko 150 mještana iz njegovog sela, među kojima su bili i njegov otac i stariji brat.

- Sjećam se, nekoliko puta su polazili ka crkvi i vraćali se. Nije im se išlo, osjećali su da taj poziv ne sluti na dobro - ispričao je Rade. Istakao je da su okupljene seljane nakon dva dana boravka kod crkve ustaše odvezle kamionima na Garavice, te da se spasio samo komšija Jovo Gerić, koji se sakrio u zvonik crkve.

- Iste noći kada su naši najmiliji odvedeni na Garavice čuli smo zvuk mitraljeza. Znali smo da niko od naših tamo nije preživio - drhtavim glasom je ispričao starina Rade i dodao da su ubrzo nakon toga ustaše iz sela protjerale i žene i djecu. Danima su boravili na stočnoj pijaci i u školi u tadašnjem Kulen Vakufu, a potom su ustaše povorku sa ženama i nejači ispratile ka Martin Brodu, gdje su ih dočekali Srbi ustanici.

- Cijeli rat smo proveli u izbjeglištvu, goli, bosi i bez kore hljeba - rekao je Rade, koji je preživio i ovaj posljednji rat i izbjeglištvo, ali se vratio u rodnu Pritoku da ognjište podigne iz pepela. Svake godine odlazi na Garavice da upali svijeću i pomoli se za oca i brata, a tako će biti i sutra, na obilježavanju godišnjice ustaškog pokolja na Garavicama. Iako rane na duši djeda Rade nisu zacijelile, osmijeh na lice mame mu njegovih dvoje djece, troje unučadi i dvoje praunučadi.

Ubijeno 12.000 ljudi

Na Garavicama kod Bihaća ustaše su mučki ubile 12.000 Srba i 13 Jevreja i to mjesto je odmah iza Jasenovca i Jadovnog proglašeno jednim od najvećih stratišta u Drugom svjetskom ratu. Garavice su spomen-područje pod zaštitom BiH. Potomci stradalih Srba su uz podršku crkvenih starješina u aprilu ove godine pokrenuli inicijativu za izgradnju pravoslavnog hrama na ovom području.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.