Radmila Devura, Rogatičanka velikog srca pomaže crkvi i bolnicama

Sreten Mitrović
Radmila Devura, Rogatičanka velikog srca pomaže crkvi i bolnicama

Rogatica - O Rogatičanki Radmili Devura u romanijskom kraju se priča s velikim poštovanjem jer je, vođena najvećom ljudskom vrlinom humanizmom, pomogla mnogim ljudima.

Ova žena je učesnik brojnih dobrotvornih akcija u Rogatici, ali u drugim opštinama. Vjeruje da sve što radi vidi Bog i da se svako dobro dobrim vraća. Zbog toga će, kaže uvijek pomagati.

Devura je u porti hrama Svete trojice u Rogatici izgradila objekat vrijedan skoro 50.000 maraka koji je, kako kaže starješina crkve protojerej-stavrofor Predrag Masal,  osveštao mitropolit dabrobosanski Hrizostom.

U tom objektu nalaze se prostorija za prisluživanje svijeća i ostava, koja bi u budućnosti trebalo da posluži kao kotlovnica iz koje će se grijati crkva. Tu je i natkrivena terasa za boravak vjernika prije i poslije bogosluženja.

- Sve je to crkvi bilo neophodno i od toga će korist imati, ne samo naša bogomolja, nego i cijela zajednica i otud veliko hvala ovoj uzornoj hrišćanki dobre duše - rekao je prota Masal.  Ova humanitarka je za trpezariju u ovdašnjem crkvenom domu darovala 100 tanjira.

Međutim, tu nije završena njena humana misija. Dječijem odjeljenju fočanske bolnice poklonila je 27 kompleta posteljine, a isti poklon odnijela je i u bolnicu “Srbija” u Istočnom Sarajevu.

- Malo je danas ovakvih ljudi, a lijepo bi bilo da i drugi koji su u mogućnosti krenu njenim primjerom - rekao je profesor doktor Dejan Bokonjić.

Radmila koja je rođena Sarajka, kaže da sve što radi radi s vjerom u Boga i ništa ne očekuje zauzvrat.

- Bez muža Ilije ostala sam 2014, a djecu nismo imali. Nismo osjetili šta znači radost dječijeg plača u našoj kući. Ali, zato Ilija i ja svu našu ljubav prenosili smo jedno na drugo, na bližnje i zajedničke prijatelje. Pomagali smo uvijek kad je nekome bila potrebna pomoć. Ja sam i poslije njegove smrti nastavila tim stopama - priča Radmila.

Ističe da je poslije muževe smrti preuzela posao kojim se bavio, odnosno trgovine predmetima od gvožđa, u narodu poznatije kao gvožđare.

- U svemu tome uvijek sam imala podršku okruženja, moje i Ilijine rodbine. Moj podstanar i ujedno jedan od radnika u gvožđari, Velibor Matović, mi je kao sin, a njegova dva sinčića su moji unuci i životni razgovor - s ponosom priča ova Rogatičanka.

Borac prve kategorije

Radmila Devura kaže da je od 1991. do 1995. godine bila u ratu

i da joj je muž bio ranjen.

- Bila sam borac Vojske Republike Srpske prve kategorije, a zbog ratnih dešavanja smo          napustili svoje porodično gnijezdo koje smo bili svili u Sarajevu - kaže Devura.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana