Penzioner iz Donje Piskavice invalidska kolica prijeka potreba

Milijana Latinović
Penzioner iz Donje Piskavice invalidska kolica prijeka potreba

Banjaluka - Električna invalidska kolica pomoću kojih bi se lakše kretao i brinuo o teško bolesnoj majci jedina su želja penzionera Jovana Jorgića (59) iz Donje Piskavice kod Banjaluke, koji se zbog oštećenja kičme jedva kreće uz pomoć štaka.

On i njegova bolesna majka Bjelica Jorgić, koja već gazi desetu deceniju života, preživljavaju od njegove skromne penzije i 80 maraka, koliko dobija na ime tuđe njege i pomoći, što nije dovoljno ni za lijekove.

Da nevolja nikada ne dolazi sama svjedoči i primjer ove porodice. Prije nekoliko dana starici je pozlilo, pala je te joj je pukla natkoljenica, pa sada nepokretna leži u krevetu.

U pomoć im priskaču komšije kada i koliko mogu. Jorgić ističe da hrane i drva za ogrev još imaju dovoljno iako zima ne posustaje pred proljećem, koje je kalendarski već stiglo.

- Ne tražim milostinju ni od koga. Sam nekako završim poslove po kući, ali da imam kolica, bilo bi mi lakše. Još nekako teturam sa štakama, ruke me dobro služe, a ako i one izdaju, ne znam kako ću dalje - kaže ovaj domaćin.

Oslanjajući se na štake, uzdignute glave i sa osmijehom na licu, Jorgić prilazi sudoperu da donese malo vode za staru majku. Iako sam o sebi teško brine, za njegovu Bjelicu ništa mu nije teško.

Osim nje, kaže, nikog bližeg i nema. Sa sjetom na licu pokazuje nam uokvirenu sliku na zidu i ponosno ističe uspomenu na ujaka Uroša Kovačevića, koji je u davna vremena bio nosilac partizanske spomenice.

- U invalidsku penziju otišao sam 1991. godine. Prije nego što su noge počele da me izdaju zbog oštećenja na kičmenim pršljenovima, radio sam u banjalučkom "Incelu" - rekao je Jorgić.

S osmijehom na licu prisjeća se tih, kako kaže, srećnih vremena, kada je mogao sam da zaradi koru hljeba. Kako vrijeme odmiče, i ona mu je omrzla.

Jorgić je jedan od 500 članova mjesnog Udruženja penzionera Piskavica. Predsjednik ovog udruženja Stanoje Zrnić kaže da Jorgiće obiđe kad god je u prilici.

-  Rado bi im pomoglo i više, ali i udruženje životari od tri marke članarine, koliko članovi izdvajaju mjesečno. Najviše novca potrošimo na finansiranje pogrebnih troškova za umrle penzionere, a ove godine bio ih je 21 - rekao je Zrnić.

Dodaje da godišnje uspiju otkinuti neki dinar da pomognu Jovanu i njegovoj majci, ali da je svaka pomoć kratkog vijeka jer nisu u mogućnosti da mu olakšaju kretanje i svakodnevne obaveze.

Apel

Zrnić ističe da Udruženje nastoji na sve načine da dopre do humanih ljudi koji bi ovom penzioneru pomogli da dobije prijeko potrebna kolica.

- Apelujem na sve koji mogu da nam se jave da zajedničkim snagama našem Jovanu kupimo kolica. Svi koji žele pomoći mogu se javiti u kancelariju Udruženja u Donjoj Piskavici ili kontaktirati Jovana na broj 066/730-888 - kazao je Zrnić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana