Besjednik za oltarom, udarnik na akcijama

Uz duhovno prosvjećivanje, starješina hrama predvodio brojne radne akcije na podizanju društvenih domova, škola, izgradnji puteva i druge komunalne infrastrukture, što mještani Potočana i susjednih sela koja pripadaju ovoj parohiji izuzetno cijene.          

Potiče iz Štrbaca, iz porodice skromnog materijalnog, ali zavidnog duhovnog bogatstva, koja je držala do pravoslavlja. Još kao mališan Zlatko je poželio da pohađa školu za sveštenika. Želja mu se i ostvarila kada je otputovao u manastir Krka, gdje je završio petogodišnje školovanje.

- Taj period je za mene mnogo značajan. Uz nastavu, imali smo vremena da uživamo u čarima rijeke Krke, gdje smo se, doduše na svoju ruku i pomalo ilegalno, kupali, jer to nije bilo dozvoljeno. Bio sam ponosan na to što sam nastavu pohađao u manastiru podignutom 1370. godine, kao duhovnom svetioniku srpstva u Dalmaciji - priča doskorašnji paroh.

Povratkom kući čekao ga je poziv za odsluženje vojnog roka, nakon kojeg se oženio Biljanom Đukarić iz Kremne. Prvo radno mjesto dobio je 1977. u Potočanima, a ubrzo je stigla i prinova, sin Jovan. Njihov prvenac sada je ugledni sveštenik u njemačkom Frajburgu i ima suprugu i troje djece. Biljana i Zlatko stekli su još bliznakinje Danku i Branku.

- Popadija i ja imamo sedmoro unučadi i oni su naše najveće bogatstvo. Okupljamo se u svakoj zgodnoj prilici, da se družimo, pričamo i proveselimo - kaže Gatarić.

Od prve službe, 1977. godine, pa donedavno radni vijek je proveo u hramu cara Konstantina i carice Jelene. Uradio je mnogo na obnovi crkve, okupljao je i animirao vjernike, stvarajući od njih jednu veliku i složnu porodicu.

- Vremena su se mijenjala, ali onaj sistem društvenog uređenja nije baš blagonaklono gledao na crkvu. Vlast je smatrala da smo mi nekakvi, gotovo pa kao neprijatelji, ali smo znali da će doći bolja vremena i period slobodnog ispovijedanja vjere i čuvanja običaja - rekao je Gatarić.

On je jedan od inicijatora godišnjeg narodnog sabora u Potočanima. Utvrđeno je da to bude na Ognjenu Marinu, a tradicija je zaživjela 1982. godine.

- Danas je naš zbor brend ovog dijela opštine, a naša dijaspora u velikom broju planira odmor i dolazak u rodni kraj baš krajem jula i početkom avgusta, da bi se ovdje kod crkve vidjeli sa rodbinom i prijateljima - kaže sveštenik.

Potočanska parohija imala je nekada 1.070 domaćinstava, ali je osnivanjem parohije u Naseobini Lišnji veliki broj njih pripao novoosnovanoj parohiji. Mnogo je urađeno za sva ta domaćinstva, kazaće mještani Potočana, ali i drugih sela, gdje je Gatarić službovao i pokretao radne akcije.

- Naš narod je vrijedan, ali mu uvijek treba vođa. Ja sam se prihvatio uloge animatora u selu i svi su me cijenili, voljeli i slušali. Decenijama smo živjeli zajedno u jednoj sredini, dijelili lijepe i teške trenutke, pa mi je, kao i mještanima, teško pao rastanak - rekao je Gatarić.

Skrasio se u svojoj kući u Prnjavoru, čekajući one najljepše trenutke, kada sa popadijom Biljanom dočekuju djecu i unučad. Možda će, kaže, početi da piše memoare. Građe za takvo djelo ima puno, jer je uvijek bio u pokretu, podstičući mještane da zajedno stvaraju bolje uslove za život.

Spasio učenika

Zajedno sa đacima i nastavnicima potočanske OŠ "Miloš Crnjanski" Gatarić je svojevremeno putovao na izlet, na jezero Balkana kod Mrkonjić Grada. U jednom trenutku u vodu je potonuo učenik Svetko Barišić.

Zlatko je, kao dobar plivač, bez razmišljanja skočio u vodu i sa dubine od oko dva i po metra izvukao dječaka koji nije davao znake života. Nakon pružene prve pomoći, puls se vratio, pa Svetko i danas sa mnogo zahvalnosti pominje ime ovog sveštenika, jer mu je i bukvalno spasio život.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.