Termalne banje u Srpskim Toplicama ostaju bez posjetilaca

Termalne banje u Srpskim Toplicama ostaju bez posjetilaca 27.05.2018 13:21 | Anadolija

Banjaluka - Banje u nekadašnjem Gornjem Šeheru, danas Srpskim Toplicama, koje su 2005. godine proglašene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine iz godine u godinu bilježe sve manju posjećenost.

U pitanju su kade, odnosno bazeni s termalnom vodom u privatnom vlasništvu, koje se koriste od davnina.

Jedan od vlasnika ovih prirodnih dragulja je i Ahmet Šeranić. Njegov otac i djed, od kojih je naslijedio i ime takođe su primali goste i pružali uslugu građanima.

“Ovo je Šeranića banja broj 4 izgrađena 1848. godine”, rekao je Ahmet Šeranić.

Ekipi Aadoliji pokazao je bazen na čijem dnu je kamenje iz kojeg izvire voda temperature oko 34.8 stepeni Celzijusovih.

“Radi se o sumpornoj termalnoj vodi s dosta minerala, služi za liječenje reuma, išijasa, bolesti zglobova, cirkulaciju, kožne bolesti, a poslije 1945. godine vojska je ovdje dolazila organizovano liječiti šugu”, kaže Ahmet Šeranić.

Ispričao je da je Komisija za nacionalne spomenike BiH proglasila za nacionalne spomenike nekoliko banja u ovom dijelu Banjaluke. U pitanju su banja Gušića, Eben hauz, Demirovića kade, Šeranića hauz i Osmančevića kada.

“I dalje rade Šeranića banja, Osmančevića banja i Ebin hauz, od starih koje su proglašeni za spomenike, koji ne dogrijavaju vodu nego kako izvire iz zemlje takva se nudi gostima za zdravstvene tegobe”, kazao je Šeranić i dodao da postoje i druge koje rade.

Zbog zaštite, radovi u ovim objektima su ograničeni, kako bi se sačuvao nekadašnji izgled.

“Komisija ne dozvoljava promjene u bazenu, da se stavljaju pločice nego da ostane u izvornom, autohtonom stanju kako je i izgrađeno”, rekao je Ahmet Šeranić.

Sezonski posao

U pitanju je, kaže, sezonski posao koji traje oko tri mjeseca i to od sredine juna do sredine septembra, a ove banje uglavnom koriste penzioneri.

“Iz godine u godinu manje i manje posjetilaca. Ne znam šta bih vam rekao, teška je materijalna situacija, cijene nisu neke, tri KM pola sata kupanja, ne može čovjek da kaže da je naročito zarada, ali, eto, tradicija je porodična da se održi da dalje neko nasleđuje da radi, valjda će se jednog dana i ovdje ulagati u ovu graditeljsku cjelinu da to izgleda drugačije”, kazao je Šeranić.

Iako su hemijska ispitivanja vode u ovim banjama pokazala da imaju najviše sumpora, te kalcija i magnezij, a posjetioci su rijetki.

“Gosti, uglavnom stariji Banjalučani, penzioneri s niskim primanjima i cijena prilagođena njima, iz godine u godinu opada priliv posjetioca, kupača. Promijenio se i sastav stanovništva pa mnogi nemaju navike, potrebe za ovim”, kaže Šeranić.

Obzirom da je mahala Ilidža od centra grada udaljena oko tri kilometra automobil je najbolje prevozno sredstvo za posjetu banjama, jer nakon banjanja od svježijeg vazduha uz Vrbas mnogi odmah počnu kihati.

Ahmet Šeranić, koji ima 72 godine, na ličnom primjeru uvjerio se da ova voda zaista pomaže ljudima da se osjećaju bolje.

Banja Točak

Ekipa AA posjetila je i druge banje u mahali Ilidža, a jedna od njih je banja Točak u kojoj se nalaze dva bazena. U jednom je temperatura vode 34, a u drugom 36 stepeni Celzijusovih. Voda bogata sumporom u jednom bazenu izvire iz kamenitog dna i smatra se dobrom za nerotkinje, dok u drugom bazenu izlazi iz cijevi i vjeruje se da pomaže u liječenju išijasa, reume, psorijaze...

Osim starih, u mahali Ilidža nalazi se i jedna od novjih banja, Terma, u kojoj je temperatura vode oko 32 stepena Celzijusovih, a posjetioci je uglavnom koriste za relaksaciju mišića, te za kožu.

Banje koje su zaštićene dio graditeljske cjeline u mahali Ilidža uskoro bi mogle dočekati bolje dane.

Banja Šeher strateški prioritet grada

Natalija Trivić, načelnik Odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku Grada Banjaluka objasnila je da se u Srpskim Toplicama nalazi i Banja Šeher, jedan od strateških prioriteta grada.

“Razgovarali smo sa privatnim subjektima koji nude usluge u banjama i sa onima koji bi u procesu pravne regulative imali vlasništvo nad nekadašnjom Banjom Šeher. Uskoro bi trebalo da budu riješeni imovinsko-pravni odnosi, konačno vlasništvo nad Banjom Šeher, a koncesija nad termomineralnom vodom je u vlasništvu Zavoda za fizikalnu medicini Dr. Miroslav Zotović, tako da postoji mogućnost da na tom mjestu izgradi zdravstveno rekreativni centar usmjeren na banju”, rekla je Trivić.

Najavila je da bi već za mjesec dana mogao biti održan sljedeći sastanak na kome bi mogo biti dogovoreno više detalja.

“Na ranijem sastanku na kojem su bili predstavnici Zavoda i privatnih kuća koje koriste termomineralnu vodu dogovoreno je da će po rješavanju pitanja vlasništva nad Banjom Šeher, koje treba biti riješeno do ljeta, pregovarati da istupe kao zajednički subjekt. Definisali bi kako će ko učestvovati, s kim, s koliko sredstava, koje idejno rješenje, kako da se uveže privatni sektor i Zavod, kompanija državnog vlasništva tako da svi imaju zajednički turistički proizvod. Konačno, na taj način počećemo da rješavamo decenijski problem oko usluga u Banjii Šeher, pa će to biti jedinstven proizvod ponude Banjaluke, čim ovi koraci budu završeni”, dodala je Natalija Trivić.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica