Bila je ubjedljivo najljepša jugoslovenska glumica, onda je nestala bez traga

Rođena u Ljubljani 1963. godine, Savina je kao tinejdžerka ušla krupnim koracima u svijet sporta - aktivno je igrala tenis i već kao mlađa juniorka bilježila je zapažene rezultate.

Sa 16 godina bila je zvanično treća teniserka u zemlji, pa se u tom periodu preselila u Štutgart i počela da nastupa na profesionalnim turnirima po Evropi. Ipak, sudbina joj nije odredila da postane šampionka; vratila se 1981. godine u Ljubljanu i upisala studije engleskog jezika. Pored toga, prelepa Savina povremeno se bavila i modelingom, u lokalnim okvirima. I tada se desio obrt: nije ni završila prvu godinu studija, a već je dobila glavnu ulogu u filmu Živka Nikolića "Smrt gospodina Goluže" (1982).

Naime, Nikolić je mjesecima tražio odgovarajuću glumicu za ulogu Anke koja je u scenariju opisana kao mlada udovica božanstvenog izgleda. Uprkos tome što je znao da Savina nema glumačkog iskustva, kada je vidio fotografije mlade Ljubljančanke, poznati reditelj uzviknuo je: "To je ono pravo!"

Kako je ispričala (na Pulskom festivalu ’82), zvali su je telefonom iz produkcijske kuće "Viba film" i rekli joj da je upravo dobila glavnu ulogu!

"Nisam stigla ni da se snađem, jednostavno, upala sam u sve to...", pričala je tada zanosna plavuša.

Njena ljepota bila je i ostala, uz prelijepo oslikan stari Mostar, glavni kvalitet pomenute Nikolićeve drame, a Ljubiša Samardžić (tumačio naslovnu ulogu) ostao je u sijenci Savine Geršak i njene gracioznosti. Debitantkinja, u svojoj devetnaestoj, a na festivalu u Puli tog ljeta već je bila, razumljivo, najslikanija i najintrigantnija ličnost.

I kada se činilo da je zvijezda rođena, da će ponude početi da pljušte sa svih strana, to se nije desilo - dvije godine Savina se nije pojavila u domaćim bioskopima, pa ni na televiziji. Istini za volju, njeni glumački kvaliteti nisu bili naročiti, a nije imala ni elementarno glumačko obrazovanje. Izjavljivala je tada, između ostalog, da je bavljenje tenisom ipak teže i zahtjevnije od glume, da je rad na filmu lepo i uzbudljivo iskustvo i da je tenis za nju prošlost...

Najzad, publika je dočekala da iznova uživa u njenoj ljepoti; Živko Nikolić pripremao je novi film, a u njemu već zacrtao da vodeću žensku ulogu igra Geršakova. Bilo je to "Čudo neviđeno" (1984), film koji je odlično primljen i kod publike, i kod kritike. I danas se pamte brojne komične scene i kultne replike iz najpoznatijeg Nikolićevog filma, među njima i ona kada monah Makarije (Bata Živojinović) koncizno "definiše" pojavu zanosne Savine Geršak u ubogom selu na obali Skadarskog jezera.

Poslije uspjeha Nikolićevog filma, Savinu su primjetili u Italiji, pa tako 1986. dobija ulogu u B filmu "Za šaku dijamanata", a slijedeće godine igra u još dva filma na Apeninima.

Krajem 1987. i treći put se odaziva na poziv Živka Nikolića - ovoga puta reč je o turobnoj, političkoj drami "U ime naroda" u kojoj Geršakova glumi pored Bogdana Diklića i Miodraga Krivokapića. Zanimljivost je da Nikolić u tom filmu pravi jedno malo iznenađenje za publiku: Savina ne tumači zavodnicu, niti zanosnu udovicu, naprotiv, njen seksepil je prigušen, uloga je svedena i bez erotske note.

U periodu 1988-90. Savina Geršak pojavila se u ukupno sedam filmskih naslova, uglavnom produciranih u Italiji. Možda su najpoznatiji od pomenutih filmova američki srednjebudžetni "Ponoćna jurnjava" (1990) s Robertom Mičamom i Majklom Dudikofom i "Ugriz" (1989), drugi dio italijanske horor franšize "Prokletstvo".

A onda je, u svojoj 28. godini, božanstvena Savina napustila glumu, jugoslovenski film ostao je bez svoje nekrunisane "mis". Studije engleskog nije završila, ali je umjesto toga upisala psihologiju i diplomirala u Rimu, gdje je nastavila da živi i radi.

Majka je dvoje djece (rodila je blizance u svojoj 44. godini), a profesionalno se bavi psihoterapijom, do današnjih dana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.