VELIKA ŠAHOVSKA TABLA - EVROAZIJSKI BALKAN (13)
Poslije raspada Sovjetske unije, Oseti i Abhazi su izvukli korist iz unutrašnjih gruzijskih političkih razmirica. Avganistan - izvan bivšeg Sovjetskog Saveza - etnički je mozaik sastavljen od Avganaca, Tadžika, Paštana i Persijanaca. Kada naftovodi do ovog područja budu razvijeni, značiće prosperitetnu budućnost naroda ovog regiona.
Za razliku od Jermenije i Azerbejdžana koji su etnički potpuno homogeni, oko 30 odsto od šest miliona stanovnika Gruzije predstavljaju manjine. Štaviše, ove male zajednice, prilično plemenske i po načinu organizacije i po identitetu, intenzivno se opiru dominaciji Gruzijaca. Posle raspada Sovjetske unije, Oseti i Abhazi su izvukli korist iz unutrašnjih gruzijskih političkih razmirica u vezi sa pokušajem otcepljenja, što je Rusija mirno podržala u nameri da primora gruzijsku republiku da popusti pred njenim pritiskom da ova republika ostane u CIS (iz kojeg je gruzijska republika želela da se potpuno izdvoji) i da prihvati ruske vojne baze na gruzijskom tlu kako bi se ovo područje odvojilo od Turske.
U Centralnoj Aziji, unutrašnji faktori su bili značajni u proizvođenju nestabilnosti. Kulturno i lingvistički, četiri od pet novih nezavisnih centralnoazijskih država su dio turskog sveta. Tadžikistan je lingvistički i kulturno persijski, dok je Avganistan - izvan bivšeg Sovjetskog Saveza -etnički mozaik sastavljen od Avganaca, Tadžika, Paštana i Persijanaca. Svih šest zemalja su muslimanske. Najveći deo njih je tokom godina bio pod prolaznim uticajem Irana, turske i ruske imperije, ali ovo iskustvo ih nije podstaklo da izgrade duh zajedničkog regionalnog interesa.
Nasuprot tome, njihov različiti etnički sastav učinio ih je osetljivim na unutrašnje i spoljašnje konflikte koji su kumulativno otvarali put nametanju moćnih suseda.
Od pet novih nezavisnih centralnoazijskih država, Kazahstan i Uzbekistan su najvažniji. Regionalno, Kazahstan je štit, a Uzbekistan je duša buđenja različitih nacija u regionu. Geografska veličina i lokacija Kazahstana štiti druge zemlje od neposrednog ruskog fizičkog pritiska, pošto se Kazahstan sam graniči sa Rusijom. Međutim, od oko 18 miliona njegovih stanovnika približno 35 odsto su Rusi (ruska populacija naglo opada u čitavom regionu), dok oko 20 odsto predstavljaju takođe ne-Kazasi, što je činjenica koja zadaje velike teškoće novim kazahstanskim liderima koji su i sami nacionalisti ali reprezentuju samo oko polovinu ukupne populacije ove zemlje - da slede cilj stvaranja nacije na etničko-jezičkim osnovama.
Rusi koji nastanju novu državu su prirodno ozlojeđeni na nove kazahstanske lidere, jer pošto su ranije bili vladajuća kolonijalna klasa i otuda i bolje obrazovani i situirani, oni se boje da će izgubiti privilegije. Štaviše, oni pokazuju tendenciju da posmatraju novi kazahstanski nacionalizam sa neprekrivenim kulturnim prezirom.
Kad je reč i o severozapadnom i o severoistočnom regionu u kojima dominiraju ruski kolonisti, Kazahstan će se suočiti sa opasnošću teritorijalne secesije ukoliko se odnosi između Rusa i Kazasa budu pogoršali. U isto vreme nekoliko stotina hiljada Kazasa nastanjuje rusku stranu državne granice i severoistočni Uzbekistan, deo države koja Kazase posmatra kao glavne rivale u borbi za vođstvo u Centralnoj Aziji.
Uzbekistan je u stvari kandidat za regionalnog lidera u centralnoj Aziji. Iako manji po veličini od Kazahstana i siromašniji po prirodnim resursima od njega, on ima brojnije stanovništvo (blizu 25 miliona) i, što je još važnije, znatno homogeniju populaciju. Zahvaljujući višoj stopi rađanja domorodačkog stanovništva i postepenom egzodusu ranije dominantnih Rusa, uskoro će oko 75 odsto njegovog stanovništva biti Uzbeci, sa beznačajnom ruskom manjinom koja će ostati uglavnom u Taškentu, glavnom gradu.
Štaviše politička elita zemlje smišljeno identifikuje novu državu kao neposrednog potomka velike Tomerlarijeve srednjovekovne imperije (1336-1404), čiji je glavni grad postao regionalni centar za izučavanje religije, astronomije i umetnosti. Zbog ove veze sa poreklom moderni Uzbekistan ima dublje osećanje istorijskog kontinuiteta i regionalne misije od njegovih suseda. I zaista, neki uzbečki lideri vide Uzbekistan kao nacionalno središte jedinstvenog centralnoazijskog entiteta sa Taškentom kao njegovim glavnim gradom.
Više nego u bilo kojoj drugoj centralnoazijskoj zemlji uzbekistanska politička elita i u velikoj meri narod ulažu napore u stvaranje moderne države-nacije i ispoljavaju odlučnost - unutrašnje teškoće ih neće pokolebati - da se kolonijalni status nikada više ne povrati.
Ovakav pravac razvoja čini od Uzbekistana kako lidera u izgradnji modernog postetničkog nacionalizma tako i predmet podozrivosti među susedima.
Tri centralnoazijske zemlje koje su proistekle iz ruske kolonijalne vladavine - Kirgistan, Tadžikistan i Turkmenistan - samo je treća etnički relativno kohezivna. Približno 75 odsto od njenih četiri i po miliona stanovnika su Turkmeni, dok Rusi i Uzbeci, svaki zasebno, broje manje od 10 odsto. Turkmenistanska geografska lokacija omogućuje mu da bude relativno udaljen od Rusije, sa Uzbekistanom i Iranom kao državama koje su od daleko većeg značaja za budućnost zemlje. Kada jednom naftovodi do ovog područja budu razvijeni, velike turkmenistanske rezerve prirodnog gasa povećavaju prosperitetnu budućnost za narod ove zemlje.
( Nastaviće se )
© Glas Srpske 2008, Izdavač: AD "Glas Srpske" Banja Luka, Redakcija: Braće Pišteljića 1, 78000 Banja Luka, tel. (051) 342-900, faks 342-910, e-mail: dopisnik@glassrpske.com, Direkcija: Skendera Kulenovića 93, Banja Luka, tel: (051) 231-077, Marketing: Skendera Kulenovića 93, Banja Lu ka, tel.(051) 231-081, e-mail: marketing@glassrpske.com