Šta bi nam se dogodilo ako bismo upali u crnu rupu?

Dnevnik.hr
Šta bi nam se dogodilo ako bismo upali u crnu rupu?

Naučnici su se bavili ovim zanimljivim pitanjem koje je možda konačno dobilo odgovor.

Pitanje koje je oduvijek mučilo naučnike, ali i svakoga od nas, konačno je dobilo svoj odgovor. Pretpostavljali smo da bismo mogli biti rastrgnuti ili pak zdrobljeni, ali ono što bi nam se zaista dogodilo kada bismo "upali" u crnu rupu nismo mogli ni da zamislimo.

Kada bismo ušli u crnu rupu, nebesko tijelo čija je druga kosmička brzina veća od brzine svjetlosti tako da ga ni svijetlost ne može napustiti, realnost bi se u trenutku podjelila na dva dijela.

U jednoj stvarnosti u trenutku bi nestali, bili bi spaljeni i vjerovatno pretvoreni u prah, dok bi u drugoj stvarnosti upali u središte crne rupe potpuno nepovređeni.

Crna rupa je mjesto na kom zakoni fizike ne postoje. I sam Ajnštajn nas je učio da masa zakrivljuje prostor i vrijeme i da što veću masu neko tijelo ima, to mu je gravitacija veća. Crne rupe se smatraju najgušćim, a time i najmasivnijim objektima u svemiru, dakle, njihova je gravitacija najveća. One toliko zakrivljuju prostor da im čak ni svjetlost ne može pobjeći, a postoji i mogućnost da u silnom pokušaju da zakrive vrijeme i prostor uvuku i same sebe.

Dvije dimenzije

Šta bi se zapravo dogodilo kada bismo "upali" u crnu rupu? Istraživači tvrde kako je za odgovor na to pitanje potrebno sagledati s dvije strane, piše BBC.

Prvo viđenje bi bilo od strane nekoga ko bi naš ulazak u crnu rupu posmatrao sa strane, dovoljno blizu da sve vidi, a opet dovoljno daleko da ostane na sigurnom u poznatom vremenu i prostoru. Autor teksta je tu osobu nazvao En, pa ćemo je i mi tako zvati.

Dakle, prilikom približavanja vašeg tijela crnoj rupi, En će iz daljine vidjeti kako se sve više i više rastežete, a tijelo se unakazuje. Izgledalo bi kao da vas posmatra s druge strane zakrivljenog stakla. Ono što je najzanimljivije je to da kako se tijelo približava horizontu crne rupe to se sve više kreće usporeno u "sloumoušn snimku".

Mogli biste vikati, kako bi vas En čula, mogli biste slati poruke Morzeovom azbukom putem lampice na vašem mobilnom telefonu, ali riječi i slika do nje bi dolazili sve sporije i sporije. U tom trenutku talasi svijetlosti počeli bi da padaju i da ulaze u crvenu zonu. Onu nečujnu.

U trenutku kada vaše teijlo dotakne horizont, En bi ugledala zamrznutu sliku. Kao da je neko pritisnuo dugme za zaustavljanje slike. Nepomični i rastegnuti preko površine horizonta počela bi da se javlja toplina.

En bi gledala kako vas prostor prožima, vaše tijelo bilo bi rastegnuto do neprepoznatlijvosti. Na vas bi počela da djeluje vatra Hoking zraka, a prije nego što bi bili u potpunosti stopljeni s crnom rupom, od vas bi ostao samo pepeo i prah.

Ali prije nego što krenete da planirate sopstvenu sahranu, slijedi priča iz vašeg ugla. Zaboravite na En i sve ono što će ona doživjeti. Slijedi gutanje crne rupe iz vaše perspektive.

Krećete na putovanje u jednu od najvećih i najmisterioznijih odredišta, bez ikakvih turbulencija, rastezanja, usporavanja, zračenja ili opekotina. Put vašeg tijela bio bi miran i spokojan.

Prilikom približavanja crnoj rupi zadesio bi vas osjećaj slobodnog pada, osjećaj bezbrižnosti ili kako bi ga Ajnštajn nazvao osjećajem "srećnih misli".

Čim je En vidjela trenutak kada udarate u horizont, trenutak u kojem je vrijeme počelo da usporava, a vaše tijelo postalo kao od gume, ne brinite. En ne može da vidi kroz crnu rupu i to nije ništa zbog čega treba da se uznemiravate. Da nema horizonta, ne postoji nikakav zid u koji bi udarili i krenuli s rastezanjem.

Naravno, da je crna rupa manja, sile teže koje u njoj djeluju različito bi djelovale na vaše gornje i donje ekstremitete, te bi se vrlo vjerojatno dogodilo ono što je i En vidjela. No naša je crna rupa je milionima puta veća od Sunca,a sile teže koje u njoj djeluju toliko su slabe, s obzirom na njezinu veličinu, da ih možemo zanemariti.

Miran i spokojan život

Ustvari, u dovoljno velikoj crnoj rupi mogli biste živjeti mirno i spokojno do kraja vašeg životnog vijeka i to poprilično normalno. Dok ne nestanete u singularnosti. Koliko bi se normalno osjećali, ako uzmemo u obzir da smo povučeni u rupu bez dna, u prostorno-vremenski kontinuum, protiv svoje volje, bez mogućnosti povratka?

Osjećaj koji nam je svima poznat. Vrijeme ide samo unapred, nemoguće ga je zaustaviti ili okrenuti. Crna rupa može iskriviti prostor i vrijeme do te krajnosti da unutar crne rupe, na horizintu, ove dvije dimenzije mogu zamijeniti uloge.

Ako ste se pitali zašto se vama ništa nije dogodilo, a En je vidjela kako ste spaljeni i pretvoreni u pepeo i prašinu te kako od vas nije ostalo baš ništa, evo odgovora.

En nije halucinirala i vidjela je nešto sasvim razumno i racionalno. S njene tačke gledišta vaše je tijelo postalo rastegnuto, a potom pretvoreno u prašinu. I to nije bila iluzija, to se zaista dogodilo s njene strane. Da je mogla da se dovoljno približi crnoj rupi bez da bude uvučena u nju, mogla je da pokupiti vaš pepeo i vrati ga na Zemlju.

Zakon prirode nalaže da sva tijela ostanu izvan crne rupe, baš kako je to En vidjela. Prema teoriji kvantne fizike nikakve informacije ne mogu biti izgubljene. Svaka od njih koja je povezana s vašim postojanjem mora ostati izvan crne rupe, osim ako zakoni fizike s Enine strane prestanu da važe.

Teorija srećnih misli

S druge strane zakon fizike takođe nalaže put kroz horizont bez osjećaja pečenja ili prženja, odnosno bilo čega neobičnog. U suprotnom Ajnštajnova teorija "srećnih misli" i teorija relativnosti ne bi važila. Zakon fizike stoga omogućava ovaj rascijep realnosti. Prema jednoj ostajete izvan crne rupe pretvorenu u prah, dok prema drugoj ostanete čitavi i zdravi unutar crne rupe.

Na kraju, nikako manje važna informacija, postoji i treći zakon fizike prema kojem sve informacije bivaju klonirane. Prema tom zakonu nalazili bi se na dva mjesta, no život bi mogli nastaviti samo na jednom mjestu. Može postojati samo jedna kopija vas.

Čini se da zakoni fizike prave budale od nas, a celu priču oko povezivanja zakona čine besmislenom. Ipak, fizičari su pronašli način interpretacije i ovih događaja.

Početkom devedesetih, fizičar Leonard Saskind govorio je da ne postoji paradoks, ne postoji mogućnost da neko od nas ugleda svojeg klona. Prema tome, En može da vidi jednu verziju vas, dok vi ostajete vi, unutar crne rupe i vidite drugu kopiju vas samih. Isto tako En i vi ne možete više nikada sjesti na kafu i uporediti bilješke i činjenice koje ste primjetili s jedne ili s druge strane. Isto tako ne postoji treći posmatrač koji može biti i s jedne i s druge strane.

Stvarnost zavisi od toga koga pitate

Kad uđemo u crnu rupu, da li smo mrtvi ili živi? Najveća tajna koju nam je razumjevanje crne rupe otkrilo je to da realnost ne postoji. Ona zavisi o onome koga pitate. U ovom slučaju postoji Enina realnost i vaša. I ništa više.

2012. godine grupa fizičara došla je do spoznaja koje su promjenile način gledanja na događaje povezane s crnim rupama. Shvatili su da Saskindovo rješenje o postojanju dvije dimenzije ima veze s linijom horizonta. Kvantna mehanika dovela je do novih spoznaja.

Ako En uspe razabrati samo dijelić vaše realnosti dolazi do nove realnosti i novih informacija negdje između onih izvan i onih unutar crne rupe.

U tom slučaju vi ste nestali, progutala vas je radijacija izvan horizonta crne rupe i pretvoreni ste u prah. Ova realnost mora biti povezana s još nekim informacijama prema kojima ste nestali. No ako je vaša realnost ona istinita, a vi se nalazite unutar crne rupe živi i zdravi, onda realnost koju je spoznala En mora biti povezana s trećom informacijom koja dolazi negdje iz unutrašnjosti crne rupe.

Zaključak je da svaka od ovih informacija može biti povezana s onom drugom samo jednom. Dakle mogu postojati dvije verzije, li one se mogu pojaviti odvojene jedna od druge.

To nas vraća na sam početak pitanja što se dogodi kada "upadnemo" u crnu rupu. Konačan odgovor je da ne možemo znati.

Fizičari već cio vijek pokušavaju otkriti pravu istinu koja bi pomogla u otkrivanju dublje teorije svemira. Zaključak naše priče je da prava istina leži u primljenim informacijama koje potom mijenjaju tok događaja i razabranje prave istine.

Psihofizičari koji su pokušali izračunati koliko je vremena potrebno da En shvati šta se zaista dogodilo došli su do zapanjujućih rezultata. Trebalo bi joj nevjerovatno mnogo vremena, a taj bi proces trajao duže od njenog životnog vijeka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana