RS

Veličanstveni uspjeh Borca za sva vremena

Veličanstveni uspjeh Borca za sva vremena 10.05.2009 21:00 | Darko Pašagić

BANjA LUKA - U istoriji Fudbalskog kluba Borac 11. maj 1988. godine ostao je upisan zlatnim slovima. Toga dana u finalu Kupa Jugoslavije Banjolučani su savladali velikog favorita, Crvenu zvezdu, sa 1:0 i osvojili pehar maršala Tita.

Gol odluke postigao je Senad Lupić u 60. minutu. Akciju je započeo roviti bek Stojan Malbašić, koji i pored povrede nije htio da propusti ovaj susret. Oduzeo je loptu jednom fudbaleru beogradskog velikana i sjurio se po desnom krilu. Onda je sjajno proigrao Amira Durgutovića, koji je došao do same aut-linije. Uslijedio je milimetarski precizan centaršut na drugu stativu. Lopta je prevarila golmana "crveno-bijelih" Stevana Stojanovića i visokog Miodraga Krivokapića. Na pravom mjestu našao se Lupić, uslijedio je trzaj glavom, lopta je pogodila zemlju i otišla u nebranjenu mrežu. Stadion JNA je eksplodirao od radosti pristalica Banjolučana.

U prvom dijelu susreta, tačnije u 30. minutu, veliku priliku za Beograđane imao je Dragan Piksi Stojković, ali je na njegov šut sa nekih sedam, osam metara golman Slobodan Karalić sjajno intervenisao. Pet minuta kasnije u prilici je bio i Goran Milojević, poslije akcije Roberta Prosinečkog i Slobodana Marovića, ali je opet Karalić bio na pravom mjestu.

Početkom drugog dijela u iznenadnoj šansi našao se Suad Beširević poslije centaršuta Nenada Popovića, ali je centarfor Banjolučana za trenutak zakasnio. Uzvratio je na drugoj strani Žarko Đurović, međutim, opet je nesavladiv bio golman Borca. Zatim se desio već opisani pogodak, a onda je u posljednjih 30 minuta uslijedila je prava opsada gola Banjolučana. U 70. minutu Boro Cvetković je mogao da bira u koju će stranu gola poslati loptu, ali je ona završila iznad prečke. Četiri minuta kasnije brzonogi Dragiša Binić je mogao da poravna rezultat, međutim uslijedila je još jedna bravurozna odbrana sjajnog Karalića.

U 81. minutu na scenu je stupio glavni sudija Blažo Zuber iz Bačke Topole. Duel između Milorada Bilbije i Milojevića, kojem je lopta već pobjegla i poslije čega je pao, okarakterisao je kao prekršaj i pokazao na bijelu tačku. Više od 25.000 objektivnih navijača na stadionu JNA je zazviždalo, igrači Borca su držeći se za glave prigovarali Zuberu, ali je odluka ostala nepromijenjena.

Loptu je na bijelu tačku namjestio kapiten Beograđana Stojković. Uslijedio je mlak lob-udarac po sredini gola, Karalić se nije ni pomjerio i lopta je bez problema završila u njegovom naručju.

U finišu susreta nije bilo zrelijih prilika i tako je Borac osvojio 40. Kup Jugoslavije i postao jedini drugoligaš koji je stigao do pehara namijenjenog pobjedniku najmasovnijeg takmičenja bivše države.

A, do finala Banjolučani su odigrali ni manje, ni više nego 13 utakmica. Put ka pobjedničkom peharu započeli su u Bosanskoj Dubici. U prvom kolu na području Međuopštinskog fudbalskog saveza Banja Luka savladali su Radnik sa 9:0, a zatim u Bosanskoj Gradišci Kozaru sa 2:0. U polufinalu Kupa Međuopštinskog fudbalskog saveza Banja Luka na Gradskom stadionu gostovala je Elektrobosna iz Jajca, koja je savladana sa 2:1. Isti rezultat bio je i u finalu, kada je u Banjoj Luci pobijeđen Rudar iz Ljubije.

Uslijedile su završne borbe Kupa Jugoslavije na nivou BiH, a prvi rival Borca bilo je Jedinstvo iz Bihaća, koje je ugostilo Banjolučane. Poslije 90 minuta bilo je 0:0, a onda je prilikom izvođenja penala rezervni golman "crveno-plavih" Nedžad Kuruzović, koji je zamijenio u 88. minutu Karalića, zaustavio dva penala i Borac je sa pobjedom od 3:2 otišao dalje. Uslijedio je duel sa trebinjski Leotarom i pobjeda od 4:1 u Banjoj Luci, koja je označila plasman među 32 najbolje ekipe u Kupu Jugoslavije. 

U šesnaestini finala igrala se jedna utakmica, a voljom žrijeba odlučeno je da Borac bude domaćin Osijeku. Poslije 90, a potom i 30 minuta produžetaka bilo je 1:1, a onda su ponovo odlučivali penali. Odluka je pala u petoj seriji, kada je Ante Jakovljević, koji je u finišu susreta zamijenio Karalića na čudesan način, nogom, odbranio šut Davora Šukera i tako Banjolučanima obezbijedio plasman u sljedeću fazu takmičenja. U osmini finala igrale su se dvije utakmice, rival je bio Spartak, a oba meča, prvi u Subotici i drugi u Banjoj Luci, završili su rezultatom 1:1. Ponovo su odlučivali penali, ponovo je Jakovljević u petoj seriji briljirao, zaustavio šut Marka Arsića i slavlje na Gradskom stadionu je nastavljeno. U četvrtfinalnim okršajima rival je bila Vojvodina, koja je u prvom meču bila domaćin i zabilježila više nego ubjedljivu pobjedu od 3:0. Činilo se da su Novosađani već u polufinalu, ali tako nisu mislili izabranici Husnije Fazlića i Nenada Gavrilovića, koji su u revanšu deklasirali Vojvodinu sa 6:1 i obezbijedili plasman među četiri najbolje ekipe u najmasovnijem takmičenju.

Rival u polufinalu je bila Priština, koja je u prvom susretu bila domaćin. Rezultat je bio 1:1, a Banjolučani su tugovali, jer su bili daleko bolji rival od Prištine, a zbog nesmotrenosti Senada Lupića, koji je bez potrebe utrčao u ofsajd u 48. minutu nisu zabilježili pobjedu. U revanšu u Banjoj Luci pred 20.000 gledalaca bilo je 0:0 i opet su odlučivali udarci za 11 metara. Ponovo je junak bio golman Jakovljević, koji je zaustavio dva šuta protivničkih igrača i tako se Borac, drugi put plasirao u finale najmasovnijeg takmičenja (prvi put u sezoni 1974. godine, kada su 29. novembra poraženi u Beogradu od Hajduka sa 0:1).

Put do finala 

1. Bosanska Dubica, 6. maj 1987. Radnik - Borac 0:9 (Durgutović 18, 58, Špica 25, Lupić, 36, 48, 60, 68, 75, Lemić 85) 

2. Bosanska Gradiška, 20 maj 1987. Kozara - Borac 0:2 (Durgutović 55, Beširević 80) 

3. Banja Luka, 27. maj 1987. Borac - Elektrobosna (Jajce) 2:1 (Lupić 20, Durgutović 74 - Šomić 50)

4. Banja Luka, 4. jun 1987. Borac - Rudar (Ljubija) 2:1 (Beširević 24, Lupić 65 - Parhamov 76) 

5. Bihać, 17. jun 1987. Jedinstvo - Borac 0:0 (penalima 2:3) (penali: Miladinović, Teljigović - Beširević, Lupić, R. Jakovljević) 

6. Banja Luka, 26. jun 1987. Borac - Leotar 4:1 (Beširević 21, Lupić 55, Durgutović 75, Knežević 83 - Mehić 63. penal) 

7. Banja Luka, 12. avgusta 1987. (šesnaestina finala) Borac - Osijek 1:1 (penalima 4:3) (Beširević 60 - Maričić 43, penali: Beširević, Lupić, Popović - Jerković, Miličević) 

8. Subotica, 19. avgust 1987. (osmina finala, prvi meč) Spartak - Borac 1:1 (Kovačević 22 - Beširević 42) 

9. Banja Luka, 9. septembar 1987. (osmina finala, drugi meč) Borac - Spartak 1:1 (penalima 6:5) (Lupić 21 - Marevci 60, penali: Popović, Durgutović, Lupić, Matejić, Maraja - Nikodijević, Grcić, Radojević, Kovačević). 

10. Novi Sad, 18. novembar 1987. (četvrtfinale, prvi meč) Vojvodina - Borac 3:0 (Ćurčić 20, Beganović 26, Marić 35) 

11. Banja Luka, 9. decembar 1987. (četvrtfinale, drugi meč) Borac - Vojvodina 6:1 (Lupić 43, 59, 69, 75, Popović 53, Beširević 64 - Ćurčić 62) 

12. Priština, 16. mart 1988. (polufinale, prvi meč) Priština - Borac 1:1 (Šalja 10 - Pobor 35) 

13. Banja Luka, 13. april 1988. Borac - Priština 0:0 (penalima 4:1) (penali: Popović, Lupić, Durgutović, Beširević - Šalja) 

Nastupilo 5.888 ekipa

U Kupu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije za sezonu 1987/88. nastupilo je 5.888 ekipa. Najviše predstavnika imala je Srbija, čak 1947. Slijede: Hrvatska 1.465, BiH 1.095, Makedonija 523, Vojvodina 475, Slovenija 242, Kosovo i Metohija 83 i Crna Gora 58. 

Zlatne plakete

Po završetku utakmice na svečanosti, koja je održana u Skupštini grada Beograda, igračima Borca uručene su zlatne plakete. Priznanja Banjolučanima predao je predsjednik Fudbalskog saveza Jugoslavije Antun Čilić, a dobili su ih: Slobodan Karalić, Stojan Malbašić, Mario Mataja, Milorad Bilbija, Zvonko Lipovac, Damir Špica, Amir Durgutović, Božur Matejić, Suad Beširević, Nenad Popović, Senad Lupić, Mile Šijaković, Vladica Lemić, Željko Babić, Ranko Jakovljević, Draško Tanasić i trener Husnija Fazlić.

Od te, 1988. godine na snazi je bio novi pravilnik Fudbalskog saveza Jugoslavije, pa su bez ove uspomene ostali: drugi trener Nenad Gavrilović, ljekar ekipe Halid Kulenović i fizioterapeut Milenko Kaurin. 

Zastavice unaprijed napravljene

Na istoj svečanosti Banjolučani su svima priredili jedno veliko iznenađenje. Prilikom izmjene darova predsjednik Borca Mesud Mulaomerović uručio je prvom čovjeku FSJ Antunu Čiliću i predsjedniku Crvene zvezde Milošu Slijepčeviću zastavice Borca, na kojima je pisalo: "Pobjednik 40. Kupa Maršala Tita".

Svi su bili zatečeni, a onda se dvoranom prolomio snažan aplauz, uz komentar generalnog sekretara FK Crvena zvezda Vladimira Cvetkovića, koji je rekao:

- Ovo je danas druga pobjeda Borca nad Crvenom zvezdom. Kada ste samo prije stigli da uradite zastavice.

A, one su bile urađene mnogo ranije i čuvane su strogoj tajnosti. 

Srce jedva izdržalo

Po završetku finalne utakmice predsjednik Predsjedništva Socijalističkog saveza omladine Jugoslavije Milan Janjić uručio je veliki srebrni pehar kapitenu Banjolučana Damiru Špici.

- Bio je to trenutak kada sam mislio da ću eksplodirati od radosti. Kada se pehar našao u mojim rukama, srce mi je zatreperilo i mislio sam da će mi pući od prevelike radosti - rekao je Damir Špica, koji danas obavlja funkciju direktora FK Borac. 

Ante Jakovljević

Jedan od najzaslužnijih za plasman u finale bio je golman Ante Jakovljević, koji je bio specijalista za odbrane penala. Dan prije utakmice prilikom saopštavanja igrača koji će startovati protiv Crvene zvezde trener Banjolučana Husnija Fazlić ga je izostavio i povjerenje ukazao Slobodanu Karaliću.

Ta odluka je pogodila Jakovljevića, koji je odbio da bude na klupi, pokupio svoje stvari i prvim autobusom se vratio u Banju Luku. Na njegovo mjesto pozvan je treći golman Borca Željko Babić, koji je tako ni kriv ni dužan bio među onima koji su dobili zlatnu plaketu. 

Novinski naslovi

Senzacionalna pobjeda Borca nad Crvenom zvezdom u finalu Kupa bila je opisana u gotovo svim jugoslovenskim novinama. Evo i nekih naslova: "Titov pehar ponosnoj Krajini ("Sportske novosti", Zagreb), "Borac likuje, Zvezda tuguje" ("Sport", Beograd), "Veličanstvena pobjeda Banjalučana" ("Oslobođenje", Sarajevo), "Borcu prvi trofej" ("Večernje Novine", Sarajevo), "Krajiška se pesma ori!" ("Večernje novosti", Beograd), "Čudo se dogodilo" ("Glas", Banja Luka)...



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica