Slobodan Starčević, najbolji trener Srpske, za Glas Srpske:Ništa se ne može postići preko noći

Darko Pašagić
Slobodan Starčević, najbolji trener Srpske, za Glas Srpske:Ništa se ne može postići preko noći

Svako priznanje koje dobijete za trud i rad uvijek godi, a kada je ono od najstarijeg dnevnog lista Republike Srpske i jednog od najstarijih u bivšoj Jugoslaviji, onda znate da ste na pravom putu i da radite gotovo bez greške.

Rekao je ovo šef stručnog štaba Fudbalskog kluba Krupa Slobodan Starčević, koji je u 63. tradicionalnoj akciji "Glasa Srpske" Izbor deset najboljih sportista proglašen za najboljeg trenera Srpske u 2017. godini.

- Zahvalio bih vašoj kući što me je nominovala i žiriju što me proglasio za najboljeg trenera, jer biti najbolji u svom poslu za mene znači ostvarenje svih mojih napora da kroz svoj kvalitet podignem kvalitet sporta u Republici Srpskoj.

* GLAS: Poslije fudbalske karijere posvetili ste se trenerskoj. Kako je tekao put za dobijanje UEFA pro-licence?

STARČEVIĆ: Prvo se polaže za UEFA B licencu, kojom možeš biti trener drugoligaških ekipa Srpske, zatim za UEFA A licencu sa kojom vodite prvoligaše, a onda slijedi najteži dio puta. Naime, da biste dobili UEFA pro-licencu potrebno je da budu odslušana četiri semestra, a poslije toga svaki kandidat ima obavezu da 15 dana ide na praktikum u neki od klubova iz Liga petice, ili nekog od učesnika Lige šampiona ili Lige Evrope.

* GLAS: U kojem ste klubu "stažirali" tih 15 dana?

STARČEVIĆ: Nekako mi je najbliže bila Njemačka i zahvaljujući Simi Trkulji, otišao sam u Frajburg, gdje sam proveo nezaboravnih 15 dana. Ono što je Trkulja uradio za mene nikada neću zaboraviti i od srca mu još jednom zahvaljujem.

* GLAS: Ko Vam je trenerski uzor?

STARČEVIĆ: Upravo trener Frajburga Kristijan Štrajh, koji je skoro 20 godina radio sa mlađim kategorijama ovog kluba, a posljednjih šest godina radi sa prvom ekipom. Njegova životna i trenerska filozofija slična je mom razmišljanju i to u svakodnevnom radu želim da prenesem na fudbalski teren.

* GLAS: Koliko su treneri na ovim prostorima pod pritiskom da pojedini igrači moraju igrati, jer se u budućnosti na njima mogu zaraditi velike pare?

STARČEVIĆ: Htjeli mi ili ne priznati, uvijek postoji pritisak i želja ljudi u klubu i oko njega da određeni igrači budu podržani u razvoju. Ali, treba uvijek uzeti u obzir da pored individualnog razvoja pojedinog igrača, treba razmišljati o klupskom rezultatu, koji je u većim sredinama zbog pritiska javnosti prioritet, tako da su ta dva procesa nespojiva. Ono što je žalosno je da se većina tih većih klubova stalno "prsi" da forsira mlade igrače, ali to nije istina, jer recimo prosjek godina igrača Željezničara, Sarajeva ili Zrinjskog je između 25 i 27 godina, koje su optimalne za postizanje vrhunskog rezultata.

* GLAS: Krupa i ove godine bilježi odlične rezultate. U čemu je tajna uspjeha ovog kluba?

STARČEVIĆ: Krupa je najbolji pokazatelj da se ništa ne može postići preko noći. Tajna uspjeha je u kontinuitetu, prije svega, jer je ova ekipa praktično na okupu već pune tri godine, a ja sam trener već četiri sezone. Inače, da bi neki klub bio uspješan, moraju biti zadovoljena četiri uslova. Prva dva su infrastruktura i finansije, a ako ćemo sve ovo povezivati sa Krupom, smatram da je klub u ova dva aspekta u vrhu bh. fudbala. To dvoje traži koncept i trenera koji će sprovoditi koncept. Ako su zadovoljena ova četiri uslova i sprovode se u kontinuitetu, rezultat je neizostavan. Najbolji pokazatelj našeg kontinuiteta je činjenica da je Krupa jedini klub u BiH i regionu, koji je od 2009. godine do danas promijenio samo dva trenera. Prije mene to je bio Miroslav Balaban, koji je ekipu vodio od najnižeg ranga takmičenja do drugoligaškog društva. Od mog dolaska na početku 2014. godine uspjeli smo da se probijemo do premijerligaškog društva i postanemo stabilan član elite.

* GLAS: Koliko je realno da se Krupa prvi put domogne međunarodne scene?

STARČEVIĆ: Rezultatski smo možda blizu, ali uvijek postavljam pitanje koliko je realno da mali klub predstavlja kvalitetno državu na međunarodnoj sceni. Naime, pored kvalifikovanja, moramo razmišljati i o tome da samo učešće na tako visokom nivou ne bi donijelo veliko razočarenje koje bi ugrozilo osnovne i prioritetne ciljeve Krupe, a to je da se duži niz godina takmiči u Premijer ligi.

* GLAS: Krupa je u Kupu BiH i Kupu Srpske stigla do polufinala. Da li ste blizu osvajanje pehara?

STARČEVIĆ: Imamo odličnu situaciju da se kroz dobre pripreme približimo dovoljnom kvalitetu, koji će nam omogućiti da budemo konkurentni za osvajanje jednog od ova dva trofeja. Umnogome to zavisi i od žrijeba, ali ne treba zaboraviti da je Krupa protiv najkvalitetnijih ekipa do sada igrala veoma dobro i bila im je konkurentna.

* GLAS: Dobri rezultati su mamac za brojne menadžere na mečevima Krupe. Koliko je realno da već ove zime bude napravljen bar jedan inostrani transfer i ko je u ovom trenutku najbliži odlasku?

STARČEVIĆ: Na mom prvom sastanku sa čelnicima Krupe 2014. godine smo rekli da ćemo ili individualno ili kolektivno otići u Evropu, i naša je težnja svih ovih godina bila da to i ostvarimo. U prilogu ostvarenja tog našeg cilja su i ovi rezultati koji su privukli veliki broj menadžera i koji posmatraju naše najbolje igrače Aleksandra Vukotića, Elvira Koljića, Ajdina Redžića i Irfana Jašarevića. Ipak, u ovom trenutku najbliži odlasku su Vukotić i Koljić.

* GLAS: U avgustu ste imenovani za selektora reprezentacije Republike Srpske do 21 godine. Da li ste zadovoljni viđenim do sada?

STARČEVIĆ: Veoma je bitno da najbolji mladi igrači, prije svega iz Prve lige Republike Srpske, kroz selektivna okupljanja vide kako treba da bude organizovan rad u vrhunskom klubu. Zbog toga svako okupljanje maksimalno koristimo za edukaciju u tom smjeru. S druge strane, i selektor mlade reprezentacije BiH Vinko Marinović s obzirom na gustinu termina, ne može da isprati sve te mlade igrače, tako da su ova selektivna okupljanja usmjerena u tom smjeru. Tako se na najlakši način na jednom mjestu ovi mladići prezentuju selektoru mlade reprezentacije BiH i tako dobiju priliku da postanu kandidati i za ovu selekciju. A da kvalitet postoji pokazala je utakmica protiv Spartaka u Subotici, gdje su mladi reprezentativci Aleksandar Vojnović, Stojan Maksimović, Damjan Krajišnik i Jovo Lukić na sebe skrenuli pažnju skauta superligaških klubova Srbije koji su bili na toj utakmici.

Supruga

* GLAS: Malo je poznato da se i Vaša supruga Rene bavi trenerskim poslom u kojem joj i Vi pomažete. Kako uspijevate u tome?

STARČEVIĆ: Moja supruga već dugi niz godina vodi Baletski studio "Alegro", ali pun pogodak je bio ulazak u ritmičku gimnastiku 2008. godine. U devet godina Klub ritmičke gimnastike "Alegro" postao je prepoznatljiv u cijelom regionu, jer su talentovane djevojčice sa teritorije grada Banjaluka kroz kontinuitet treninga postale dominantne u BiH. Trenutno u klubu ima blizu 200 djevojčica uzrasta od četiri do 15 godina. Potrebno je dosta volje i truda, ali stižemo sve.

Borac

* GLAS: Dugo godina ste proveli u Fudbalskom klubu Borac. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju na Gradskom stadionu?

STARČEVIĆ: Veoma je bitno i za fudbal Banjaluke, ali i Republike Srpske i BiH, da se Borac vratio u Premijer ligu BiH. Veliki klubovi kao što je Borac moraju biti nosioci razvoja fudbala na svim tim nivoima. Možda je ove sezone bilo prerano da Borac konkuriše za najviša mjesta u Premijer ligi BiH, ali se nadam da će brzo izaći iz rezultatske krize i postaviti se na mjesto gdje treba i da bude, a to je sam vrh elite.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana