Simbol Jugoslavije otišao u legendu

Darko Pašagić
Simbol Jugoslavije otišao u legendu

Banjaluka - Jedan od najvećih simbola bivše Jugoslavije, proslavljeni bokser Marijan Beneš preminuo je juče u Banjaluci u 67. godini poslije duge i teške bolesti.

Bio je jedan od rijetkih ljudi koje je obožavala cijela bivša država i mnogi ga smatraju najvećim bokserom Jugoslavije, ali i čovjekom plemenite duše i velikog srca. Rođen je u Beogradu 11. juna 1951. godine, odrastao je u Tuzli, a njegova čelična pesnica u Banjaluku ga je dovela 1967, kada je imao 16 godina. Potpisao je za Bokserski klub Slavija i u njemu ostao tokom čitave amaterske karijere. Za to vrijeme bio je devet puta prvak BiH, četiri puta šampion Jugoslavije i  najbolji na velikom broju međunarodnih turnira i revija. Na Evropskom amaterskom prvenstvu u boksu održanom 1973. godine u Beogradu osvojio je titulu šampiona Evrope u lako-velter kategoriji. Te godine je proglašen za sportistu godine u izboru dnevnog sportskog lista “Sport”, kao i u izboru tadašnjeg “Glasa”, gdje je bio najbolji među sportistima Bosanske Krajine.

Ubrzo poslije ovog uspjeha Beneš je dobio hepatitis, međutim za njega to nije značilo kraj bokserske karijere. Izuzetno tvrdoglav i privržen boksu, odlučio se za nastavak karijere. Učestvovao je na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu, ali je ispao poslije druge runde takmičenja. U profesionalce je prešao 1977. godine i veoma brzo stigao u sam vrh evropskog profesionalnog boksa.

Najveći uspjeh u karijeri ostvario je 17. marta 1979. godine pred prepunim “Borikom” kada je osvojio titulu profesionalnog evropskog šampiona u EBU verziji, nokautiravši svog protivnika Francuza Žilbera Koena u četvrtoj rundi. Titulu profesionalnog prvaka je uspješno odbranio četiri puta i na kraju ju je izgubio na poene 1980. godine od VBA šampiona Ajuba Kalule u Danskoj.

Teška povreda oka uspjela je ono što žutica nije mogla i okončala je Benešovu boksersku karijeru. Ne zna se tačno iz kog meča je ova povreda proizašla, po nekima 1983. godine u meču protiv Luisa Minčila, po drugima, Beneš je ovu povredu vukao još od 1979. godine, od borbe protiv Sandija Toresa u Zenici. Tokom karijere imao je nebrojeno mnogo povreda, a za neke od njih se zna, pa je 26 puta lomio kosti na različitim mjestima. Povrede glasnih žica su kasnije uzrokovale da njegov govor postane tih i spor.

Bio je pop ikona bivše Jugoslavije, u ringu je dokazao koliko može, a kao mali je naučio da svira klavir i violinu, kasnije flautu i harmoniku, pisao je poeziju i pokazao svijetu da ljudi iz ringa nisu samo bokseri, već i mnogo, mnogo više.

U karijeri je imao 299 mečeva, 272 završio je pobjedom, izgubio 16, a 11 je završeno bez odluke. Beneš je imao ukupno 39 profesionalnih mečeva, od kojih je 32 puta iz ringa izašao kao pobjednik. Nokautom je završio 21 meč, a šest je izgubio (tri nokautom) i jedan meč je boksovao neriješeno. Mjesto i datum sahrane biće naknadno objavljeni.

Priča o meni

Marijan Beneš imao je umjetničku dušu. Pisao je pjesme, a dio njegove pjesme “Priča o meni” najbolje potvrđuje sve ljudske i sportske kvalitete velikog šampiona.

“Sport me naučio da lako se ne predajem

Da čast i ponos baš ni za šta ne dam

Ko ne umije da gubi ni pobijedit' neće

A i u porazu su i pobjede od neba veće...”

Politika

Marijan Beneš o politici nikad nije govorio. Ni kad su svi oni koji su do juče bili titovci od glave do pete počeli da se utrkuju ko će ga više ocrniti i izreći najgnusnije laži. Prisjećajući se svega onoga što je doživio i proživio u Jugoslaviji za Titovog vremena, sjeo je i napisao pjesmu o Titu i nazvao je “Ne psuj mi Tita”:

Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme

Ne krivi njega za svoje probleme

Za težak život danas najmanje je kriv

Drukčije bi bilo da je Stari živ.

Ne psuj mi Tita ni njegovo vrijeme

Ne krivi njega što je proklijalo sjeme

mržnje skrivene u srcima fašista

skriveno pod maskama i nekih komunista.

Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme

Ne krivi njega što nisi izdržao breme

Što je sve narode spajalo u srodstvo

i sam si ga nazivao bratstvo i jedinstvo.

Ne psuj mi Tita i njegovo vrijeme

Osmijehom je mogao planinu da pokrene

Nikada se druže neće živjet bolje

Kad Tita spomeneš, skini kapu dolje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana