Savić u Kini kao svjetska zvijezda

Velika stvar je bila kada je Svjetska kajakaška federacija (ICF) pozvala Savića da ide u Kinu 15 dana, ali on nije ni slutio kakav će doživljaj imati. Svima su poznate scene dočeka poznatih fudbalera ili košarkaša koji odu igrati u ovu zemlju, a nešto slično bilo je i u slučaju kajakaša, pa Savić kinesku avanturu neće nikada zaboraviti.

- Do sada sam samo slušao o Kini, gledao na TV-u i internetu o njihovoj kulturi, ali sada sam uživo ostvario kontakt. U jednom hotelu ljudi su nas dočekali u narodnim nošnjama, bio je veliki kordon kao da je došao ne znam ko, a na video-bimu su bile riječi dobrodošlice. Bili smo atrakcija za ljude iz malih mjesta koji bukvalno do tada nisu vidjeli nikog osim Kineza. Svaki dan sam se fotografisao sa najmanje 50 ljudi, taksisti nam nisu htjeli naplatiti, pojedinci su nas snimali na ulici... Na nas su ljudi reagovali kao kada bi Lejkersi došli u "Borik", takav sam imao utisak. Trke je prenosila nacionalna televizija, a ljudi iz Pekinga, koji je daleko, pričali su da su nas gledali - počeo je priču Savić.

Probio led gdje je najteže

Trke i treninzi na rijekama Jangcekjang (treća najduža na svijetu) i Salven bili su neopisivo iskustvo. Ono što je vidio na ove dvije rijeke bilo je fascinantno.

- Prvo smo veslali maraton na Jangcekjangu. Oduševila nas je, baš je velika je, široka, ali nije opasna. Druge sedmice išli smo na Salven i to je najjača voda na kojoj sam bio i koju sam vidio. Mislim da između svakog brzaka nema ni 30 metara mirnog, rijeka je baš divlja i na svakom brzaku možeš organizovati takmičenje. Vrhunski je, ali kod njih niko ne vesla na tim mjestima. Kada dođemo na neku destinaciju, kineski takmičari čekaju nas da se prvi spustimo, nisam vjerovao da ljudi nisu vozili na takvoj rijeci. Kada smo stigli na poznati "Tigrov skok" (Tiger jump), niko neće da se spusti. Imaju četiri brzaka, a na prva dva je nemoguće voziti. Trojica Slovenaca i ja napravili smo balkanski sastanak, uzeli plastične čamce za tu vodu i spustili se niz brzak. Oko 6.000 mještana je došlo to da vidi. Kada smo izašli na cestu, 500 njih je došlo da se slika, bili smo kao nacionalni heroji. Oduševilo me je to, jer kajak nije takav sport. Snimala je nacionalna televizija, a kada smo mi prošli, onda su svi išli. Kada smo vozili maraton 15 kilometara, nije bilo nimalo prazne obale da nije bilo ljudi i svi navijaju - dodao je Savić.

"Ko to tamo peva"

Tokom 15 dana boravka u Kini Savić i ostatak društva proputovali su kilometre po raznim putevima, spavali u nekoliko hotela, što je bilo vrlo naporno.

- Prve sedmice smo bili u jedom hotelu, a onda smo napravili 1.000 kilometara do drugog grada i sada me bole leđa od putovanja. Imali smo neki minibus, otprilike kao iz filma "Ko to tamo peva". Nosili smo svi mnogo stvari koje su bile između nas. Kada je pauza, bilo je preskakanje preko kofera i opreme. Vozili smo se po sedam sati od jednog do drugog mjesta po divljini kakvu nisam vidio. Tu kao da je vrijeme stalo sedamdesetih. Put je kao kod nas kada ideš kroz kanjon, samo što je 80 odsto makadama, a tek nešto malo asfalta. Dođemo u market, gledaš stvari, ne znaš šta je. Bili smo u čudu. Sva ta mala mjesta imaju nešto svoje i treba vidjeti, samo što je to Kina pa je jedno mjesto dosta udaljeno od drugog. Dan je počinjao u sedam, pa onda doručkujemo i krećemo. U drugo mjesto dođemo u tri-četiri sata, odradimo trening, pa spavanje i revijalna trka sutra i onda poslije trke sjedaš u bus i do naveče putujemo u drugi hotel. Druga sedmica je bila baš naporna - istakao je Savić.

Nema jela bez riže

Čini se da bi Savić u Kini mogao da se navikne na sve, osim na hranu. Specifični začini i uvijek prisutna riža je nešto na šta se vrhunski sportisti teško navikavaju.

- Kako puno treniram, traži se mnogo više hrane i kalorija, tako da sam očekivao da će nam to omogućiti, ali oni su nam servirali kao za sebe. Glavna namirnica je riža, ali bilo je tu još milion stavki, što je njima specijalitet, ali mi to ne možemo jesti. Ili je ružno, ili ljuto ili ružno izgleda pa i ne probaš. Ima dosta piletine, ali nema komada, ona je isjeckana, faširana i pomiješana sa nečim. Sa hranom je bio veliki problem, a poslije nekoliko dana sam "prebacio" da jedem rižu i to je to. Imali smo treninge za maratone po 15-20 kilometara, prvo što ti se traži je šećer, pa voće, sok, nešto hladno. Oni nam serviraju vruć sok, kada sam tražio običnu hladnu vodu, gledali su me čudno. Za svaku sitnicu moraš ljudima objašnjavati. Imaju nekih sokova, ali su ružni. Obradovao sam se đusu, ali kada sam sipao, vidim čaša magli, jer je topao sok. Ne bih se mogao naviknuti na to, dugo bi mi trebalo - rekao je Savić.

Ekspedicija iz Evrope na jednom ručku imala je zanimljivo društvo.

- Dok smo išli na ručak u jednoj regiji blizu Tibeta vidjeli smo žene kako čerupaju piliće nasred ulice. Šalili smo se da ih spremaju za nas i tako je bilo. Došli smo do kasarne gdje je bio organizovan ručak, a kada smo sjeli, vidjeli smo pravi primjer discipline. Stigli su vojnici u koloni jedan za drugim, ponašajući se svi kao jedan - dodao je Savić.

Budžet 1,5 miliona dolara

Kinezi nisu žalili novac za ovaj događaj, a organizaciju su radili profesionalci koji nemaju veze sa kajakom, već imaju iskustva u organizaciji velikih događaja. Najbolji svjetski kajakaši su se dodatno zbližili, a nagradni fond je bio veliki, tako da se Savić vratio zadovoljan nakon osvojene bronzane medalje u disciplini klasik.

- Bez pretjerivanja, ovo mi je jedna od dražih medalja. Stvarno nije mala stvar, došlo je nas deset da se borimo između sebe, a tu su i Kinezi koji nisu loši. Sada me svi gledaju drugačije. Novčane nagrade su bile velike, mislim da nema trke na svijetu na kojoj je toliki nagradni fond. Ovo je bila proba Kineza da vide kako to ide na internacionalnom nivou, ICF je bio pokrovitelj, svi su oduševljeni - zaključio je kajakaš Vrbasa m:tel.

Napad na Tokio

Darka Savića iduće godine očekuju nastupi na Svjetskom prvenstvu na divljim vodama u Švajcarskoj i Evropsko prvenstvo na mirnim vodama u Beogradu. Sva ova takmičenja i pripreme biće podređeni borbi za nastup na Olimpijskim igrama koje su na programu 2018. godine u Tokiju.

- Teško je kod nas planirati neku veću budućnost u sportu, ali želim da dam maksimum. Dobro sam utabao stazu ka tome, imam saradnju sa Srbijom za pripreme. Već 3. januara idem na skijaško trčanje na Planicu. To mi je jako dobro zbog kondicije, jer ima dosta sličnih pokreta kao u veslanju. Kada sam prije dvije godine imao takve pripreme, imao sam najbolje rezultate i sada to očekujem - kazao je Darko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.