Pehar sija starim sjajem VIDEO

U klupskim prostorijama posebno mjesto zauzima mala replika velikog srebrnog pehara koji sija nesmanjenim sjajem, kao i velika slika ekipe koja je napravila podvig i ostvarila najveći uspjeh u istoriji kluba.

I danas se prepričava kako je gol odluke postigao Senad Lupić u 60. minutu. Akciju je započeo roviti bek Stojan Malbašić, koji i pored povrede nije htio da propusti ovaj susret. Oduzeo je loptu jednom fudbaleru "crveno-bijelih" i sjurio se po desnom krilu. Onda je odlično proigrao Amira Durgutovića, koji je došao do same aut-linije. Uslijedio je milimetarski precizan centaršut na drugu stativu. Lopta je prevarila golmana Beograđana Stevana Stojanovića i visokog Miodraga Krivokapića. Na pravom mjestu našao se Lupić. Uslijedio je trzaj glavom, lopta je pogodila zemlju i otišla u nebranjenu mrežu. Stadion JNA je eksplodirao od radosti pristalica Banjalučana.

- Svima nama koji smo bili učesnici tog finalnog susreta sigurno su to najradosniji trenuci u karijeri i uvijek ih se rado prisjećamo. Napravili smo fantastičan uspjeh, jer smo kao drugoligaši uspjeli da se dočepamo pehara - naglasio je začetnik akcije kod pobjedničkog gola Stojan Malbašić.

Prisjeća se tadašnji bek Banjalučana i euforije poslije povratka u Banjaluku s peharom.

- To vrijeme definitivno pripada Borcu. O njemu se pričalo, o njemu se pjevalo... Nas fudbalere su svi u gradu, na ulici, u prodavnici..., ma bilo gdje, pozdravljali i stari i mladi, starije gospođe koje mislim da u životu nisu ni pogledale utakmicu. Bilo je to naše proljeće, period kada su svi u gradu, kao i mi fudbaleri, živjeli za crveno-plavu boju. O dočeku na Trgu Edvarda Kardelja i 30.000 ljudi koji su došli da zajedno proslavimo osvajanje Kupa, ne treba trošiti riječi - dodaje Malbašić.

Finalna utakmica se pamti i po tome što je golman Borca Karalić odbranio penal jednom od najboljih jugoslovenskih igrača tog vremena Draganu Stojkoviću. Igrao se 81. minut kada je glavni sudija Blažo Zuber iz Bačke Topole bezazlen duel između Milorada Bilbije i Goran Milojevića, kojem je lopta već pobjegla i poslije čega je pao, okarakterisao kao prekršaj za najstrožu kaznu. Više od 25.000 navijača na stadionu JNA je zviždalo, igrači Borca su držeći se za glave prigovarali Zuberu, ali odluka je ostala nepromijenjena.

- Svi smo u tom trenutku djelovali izgubljeno, ali, na sreću, sve se srećno završilo. Uspjeh koji smo tada postigli je bio stvarno nešto posebno, a pogotovo doček koji nam je priređen na Trgu - naglasio je Bilbija.

Loptu je na bijelu tačku namjestio kapiten Beograđana Stojković. Uslijedio je pokušaj lob udaraca po sredini gola, Karalić se nije ni pomjerio i lopta je bez problema završila u njegovom naručju.

- Sama činjenica da se o 11. maju u Banjaluci i danas rado priča, govori koliki smo tada uspjeh postigli. Teško je bilo šta reći o odbranjenom penalu, ali, eto, posrećilo mi se - rekao je Karalić i dodao da mu je to beogradsko veče sigurno najljepša uspomena u fudbalskoj karijeri.

Borac se na kraju radovao pobjedi, ali i trofeju. Osvojio je 40. Kup Jugoslavije i postao jedini drugoligaš koji je stigao do pehara namijenjenog pobjedniku najmasovnijeg takmičenja bivše države. A trofej, kao kapiten ekipe prvi prigrlio Damir Špica.

- U tim trenucima mislio sam da će mi srce prepući od radosti. Za sve nas, za sve navijače Borca, Banjalučane, ali i cijelu Bosansku Krajinu bio je to uspjeh o kojem na početku sezone nismo smjeli ni da sanjamo. Međutim, korak po korak i stigli smo do cilja - istakao je Špica.

Put do finala

1. Bosanska Dubica, 6. maj 1987.

Radnik - Borac 0:9

(Durgutović 18, 58, Špica 25, Lupić, 36, 48, 60, 68, 75, Lemić 85)

2. Bosanska Gradiška, 20. maj 1987.

Kozara - Borac 0:2

(Durgutović 55, Beširević 80)

3. Banjaluka, 27. maj 1987.

Borac - Elektrobosna (Jajce) 2:1

(Lupić 20, Durgutović 74 - Šomić 50)

4. Banjaluka, 4. jun 1987.

Borac - Rudar (Ljubija) 2:1

(Beširević 24, Lupić 65 - Parhamov 76)

5. Bihać, 17. jun 1987.

Jedinstvo - Borac 0:0

(penalima 2:3)

(penali: Miladinović, Teljigović - Beširević, Lupić, R. Jakovljević)

6. Banjaluka, 26. jun 1987.

Borac - Leotar 4:1

(Beširević 21, Lupić 55, Durgutović 75, Knežević 83 - Mehić 63. penal)

7. Banjaluka, 12. avgust 1987.

(šesnaestina finala)

Borac - Osijek 1:1

(penalima 4:3)

(Beširević 60 - Maričić 43, penali: Beširević, Lupić, Popović - Jerković, Miličević)

8. Subotica, 19. avgust 1987.

(osmina finala, prvi meč)

Spartak - Borac 1:1

(Kovačević 22 - Beširević 42)

9. Banjaluka, 9. septembar 1987.

(osmina finala, drugi meč)

Borac - Spartak 1:1

(penalima 6:5)

(Lupić 21 - Marenci 60, penali: Popović, Durgutović, Lupić, Matejić, Mataja - Nikodijević, Grcić, Radojević, Kovačević).

10. Novi Sad, 18. novembar 1987.

(četvrtfinale, prvi meč)

Vojvodina - Borac 3:0

(Ćurčić 20, Beganović 26, Marić 35)

11. Banjaluka, 9. decembar 1987.

(četvrtfinale, drugi meč)

Borac - Vojvodina 6:1

(Lupić 43, 59, 69, 75, Popović 53, Beširević 64 - Ćurčić 62)

12. Priština, 16. mart 1988.

(polufinale, prvi meč)

Priština - Borac 1:1

(Šalja 10 - Pobor 35)

13. Banjaluka, 13. april 1988.

Borac - Priština 0:0

(penalima 4:1)

(penali: Popović, Lupić, Durgutović, Beširević - Šalja)

Nastupilo 5.888 ekipa

U Kupu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije za sezonu 1987/88. nastupilo je 5.888 ekipa. Najviše predstavnika imala je Srbija, čak 1.947, a potom: Hrvatska 1.465, BiH 1.095, Makedonija 523, Vojvodina 475, Slovenija 242, Kosovo 83 i Crna Gora 58.

Ante Jakovljević

Jedan od najzaslužnijih za plasman u finale bio je golman Ante Jakovljević, koji je bio specijalista za odbrane penala. Dan prije utakmice prilikom saopštavanja imena igrača koji će startovati protiv Crvene zvezde, trener Banjolučana Husnija Fazlić ga je izostavio i povjerenje ukazao Slobodanu Karaliću. Ta odluka je pogodila Jakovljevića, koji je odbio da bude na klupi, pokupio svoje stvari i prvim autobusom vratio se u Banjaluku. Na njegovo mjesto pozvan je treći golman Borca Željko Babić.

Zlatne plakete

Po završetku utakmice, na svečanosti koja je održana u Skupštini grada Beograda, igračima Borca uručene su zlatne plakete. Priznanja Banjalučanima predao je predsjednik FSJ Antun Čilić, a dobili su ih: Slobodan Karalić, Stojan Malbašić, Mario Mataja, Milorad Bilbija, Zvonko Lipovac, Damir Špica, Amir Durgutović, Božur Matejić, Suad Beširević, Nenad Popović, Senad Lupić, Mile Šijaković, Vladica Lemić, Željko Babić, Ranko Jakovljević, Draško Tanasić i trener Husnija Fazlić. Od te, 1988. godine, na snazi je bio novi pravilnik Fudbalskog saveza Jugoslavije, pa su bez ove uspomene ostali: drugi trener Nenad Gavrilović, ljekar ekipe Halid Kulenović i fizioterapeut Milenko Kaurin.

******************

CRVENA ZVEZDA       0 (0)

BORAC                         1 (0)

Strijelac: 0:1 Lupić u 60. minutu.

Stadion: JNA u Beogradu.

Gledalaca: 25.000.

Sudija: Blažo Zuber (Bačka Topola).

Pomoćnici: Goce Popev (Skoplje) i Vaso Vujović (Cetinje). Delegat: Slobodan Mugoša (Titograd).

Žuti kartoni: Cvetković (Crvena zvezda), Beširević, Špica (Borac).

CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Milojević, Marović, Jugović,

Radovanović, Krivokapić, Binić, Prosinečki, Cvetković, Stojković, Đurović (od 71. minuta Joksimović). Trener: Velibor Vasović.

BORAC: Karalić, Malbašić, Mataja, Bilbija, Lipovac, Špica, Durgutović (od 74. minuta Šijaković), Matejić, Beširević, Popović, Lupić (od 88. minuta Lemić). Trener: Husnija Fazlić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.