Odbojkaški sudija iz Banjaluke iz sezone u sezonu pomjera granice

Dušan Repija
Odbojkaški sudija iz Banjaluke iz sezone u sezonu pomjera granice

Banjaluka - Kada se ocjenjuje rad sudija u bilo kom sportu obično se kaže da su najbolji oni o kojima se u danima poslije utakmice ništa ne piše i komentariše. Junak ove priče već godinama uspijeva da ispoštuje najvažniji nepisani postulat svog zanata, a na sreću ni povod za ovaj razgovor nije ništa suprotno, naprotiv.

Banjalučanin Siniša Ovuka jedno je od najpriznatijih imena u poslu kojim se bavi, jer da nije tako sigurno ne bi dobio priliku da dijeli pravdu u polufinalu Lige šampiona za odbojkašice između Novare i Vakifbanke. Priznaje da prije dvadeset i kusur godina kada je prvi put uzeo pištaljku u ruke nije imao u podsvijesti da će dosegnuti ovaj nivo, iako je imao ambicije i stepenicu po stepenicu krčio put ka vrhu.

- Ogromna čast je suditi takav meč, posebno u Italiji, jer je odbojka u ovoj zemlji više od sporta. Kada to kažem ne mislim samo na kvalitet ekipa i igre, već i na sve prateće stvari, marketing, sponzore, zabavu... Svaki put posebno me oduševi publika koja je nevjerovatno edukovana, osjeti svaki poen, svaki bitan trenutak... Naravno, utakmica je bila vrlo neizvjesna i zahtjevna, ulog ogroman, ali su takvi mečevi na kraju krajeva i ono čemu se nada svaki sudija u svojoj karijeri - rekao je Ovuka.

Ovaj meč sigurno mu je vrhunac dosadašnje karijere, iako je i ranije imao priliku da osjeti atmosferu same završnice velikih takmičenja. Od sezone 2014/15. na listi je arbitara Lige šampiona, a dvije godine kasnije postao je član prve kvalitativne grupe. U sezoni 2017/18. dijelio je pravdu u četvrtfinalu plej-ofa Lige šampiona između Trentina i Lubea, a iste godine i finale CEV kupa između Ezačibašija i Minčanke. Uporedo se probijao i na reprezentativnom nivou, pa je sudio gran pri za dame u Peruu, Svjetsku ligu za muškarce, te Svjetsko prvenstvo za dame do 20 godina. Ipak, kao prekretnicu u karijeri označava Evropsko prvenstvo za kadete 2013. koje je odigrano u BiH i Srbiji.

- Sudio sam vrlo jaku grupu u Beogradu koju su činile Rusija, Turska, Francuska i Srbija. Jako dobro znamo šta predstavlja Srbija u odbojkaškom svijetu, tako da me je gledalo, da tako kažem, mnogo bitnih očiju. Odradio sam dobar posao, tako da sam delegiran za finale između Poljske i Rusije, a posebno mi je drago što je ona odigrana u Laktašima. Vrijeme je pokazalo da sam odlično ispunio zadatak i od tada je sve krenulo uzlaznom putanjom - rekao je Ovuka.

Za razliku od drugih ekipnih sportova, u odbojci nema fizičkog kontakta pa su ljudi skloni da pomisle kako posao sudijama nije previše komplikovan. Naš sagovornik ipak otkriva detalje koji promaknu pukom posmatraču sa strane.

- Odbojka je jedini sport u kojem se dosuđuje tehnika odigravanja sa loptom, a da to prepoznaš i primijeniš u djeliću sekunde moraš da imaš veliko iskustvo i znanje koje se ne može naučiti iz knjiga. Velika većina uspješnih sudija ranije su bili igrači. I ja sam prošao taj put koji je, prema mom mišljenju, neophodan i dragocjen za iskustvo koje sada primjenjujem. Specifičan je i način borbe sa stresom. U ostalim sportovima možete da dozu stresa izbacite kroz trčanje, što kod nas nije slučaj. Mi stojim na jednom mjestu, moramo da ostavimo utisak samopouzdanja i vladanja situacijom, a to je vrlo teško u savršeno mirnom položaju. Zbog toga je psihologija suđenja jako specifična. Pred svaku utakmicu imam dozu treme, nebitno da li se radi o utakmici Premijer lige ili polufinalu Lige šampiona. Upravo me ta trema čini spremnim. Onog momenta kada stupim na teren a ne budem osjećao tremu i stres mislim da ću ostaviti pištaljku - podvlači Ovuka.

Ni sam ne zna koliko utakmica je odsudio od 1997. godine kada je počelo njegovo putovanje. Ipak, u jedno je siguran.

- Nikad mi se nije desilo da odsudim utakmicu bez greške! Ne postoji sudija koji ne griješi, ali je razlika između dobrih i vrhunskih sudija u brzini i načinu prevazilaženja takve situacije. Onaj ko ostane miran, mentalno jak i staložen, te ne dozvoli da taj jedan segment utiče na njega u nastavku meča, na pravom je putu. Ozbiljan sudija ne smije da razmišlja o kompenzaciji, ona za ne smije da postoji. Na kraju krajeva i čelendž je pokazao da je ljudsko oko daleko od savršenog. Potrebno je da sudija ima znanje i iskren pristup, jer kada na taj način ubijedi igrače da nije bilo zle namjere onda će nastaviti da drži konce igre baš kao i prije greške - objašnjava Ovuka.

Odbojka je uvijek važila za džentlmenski sport pa s toga nema mnogo konverzacije sa arbitrima, ona je dozvoljena samo trenerima i kapitenima. Zato je i način pripreme drugačiji nego kod sudija ostalih sportova.

- Trudim se da imam u glavi svaki put kada izađem na teren da sam tu zbog igrača, trenera i publike, a nikako oni zbog mene. Da služim kao servis koji je neophodan, ali je najbolji kada se ne primijeti. Najveći problem sudijskog poziva je ljudski ego. Kada uspijemo da ga sklonimo sa strane i prihvatimo svoju ulogu kao posljednju u ovom lancu, a igrače i trenere gledamo kao na naše poslodavce onda smo na dobrom putu. U smislu upoznavanja sa karakterom onih kojima sudim najviše se pripremam za trenere. Ima sam priliku da sudim Vakifbanki dva puta prije ovog meča, a njihov trener je čuveni Đovani Gvideti. Za njega važi priča da je jako nezgodan, ali čini mi se da smo jako zadovoljni jedan drugim. Apsolutno ni u jednom momentu nije pokazao nesportsko ponašanje iako je njegova ekipa doživjela bolan poraz. Suština priče je znanje i iskren pristup poslu. Kada su stvari posložene tako, treneri će i oprostiti grešku - rekao je Ovuka.

Naš sagovornik jako je pažljiv sa ambicijama i ciljevima, jer kako kaže, ne bi volio da se razočara ukoliko nešto zacrtano ne ispuni.

- Tiha ambicija postoji, ali se ne opterećujem. Olimpijske igre svakako jesu cilj, ali i ako ne dođe do njih prezadovoljan sam sa ovim što sam do sada uradio, što sam dobio priliku koliko znam i mogu i što nisam brukao prije svega Savez iz kojeg sam ponikao. Uspijevam da isto gledam na svaku utakmicu, bilo da sudim u ligi BiH ili Evropi, jer da nije naših igrača i domaćih takmičenja sigurno ne bi bilo ni mene ni mojih kolega - zaključio je jedan od najcjenjenijih evropskih sudija.

Nagrada za jubilej Udruženja sudija

Srpska trenutno ima šest međunarodnih sudija, što je u omjeru sa veličinom saveza i uslovima u kojima stasavaju broj za svaki respekt.

- To je svakako plod kvalitetnog, iskrenog i poštenog rada. Možda je moje delegiranje za polufinale Lige šampiona najljepša nagrada za 25 godina postojanja Udruženja odbojkaških sudija Republike Srpske. Radimo sistemski, poštujemo hijerarhiju, mnogo pažnje poklanjamo edukaciji i sa sigurnošću tvrdim da imamo odličnu bazu novog naraštaja sudija koji imaju lijepu budućnost - rekao je Ovuka.

 

Zahtjevni testovi

Iako po prirodi posla skoro da nemaju fizičku aktivnost, sudije prolaze zahtjevne preglede i provjere. Tako isto kao i arbitri u ostalim sportovima koji nerijetko pretrče i desetak kilometara, moraju da prođu zahtjevne testove.

- Da bi čovjek bio mentalno fokusiran mora da bude maksimalno fizički spreman, to je stav medicinske komisije CEV-a, koji lično podržavam, jer sam se uvjerio u to. Moramo da prođemo Kuperov test, da imamo određen “bodi mas” indeks, tako da smo konstantno u treningu. Lično odradim bar pet treninga sedmično - rekao je Ovuka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana