Mladen Ploskić: Priznanje za cijeli život

Dušan Repija
Mladen Ploskić: Priznanje za cijeli život

Veoma mi je drago što sam postao najbolji sportista Republike Srpske za 2011. godinu, ponosan sam na ovo laskavo priznanje, koje sam zaslužio napornim radom i velikim odricanjem.

Rekao je ovo najbolji sportista Republike Srpske za 2011. godinu u 57. Izboru "Glasa Srpske" Mladen Ploskić, jutro poslije priznanja koje će, kako sam kaže, pamtiti cijeli život.

- Teško je da sredim utiske poslije onakve večeri, koja se vjerovatno dobija samo jednom u životu. Nisam mogao da vjerujem da sam baš ja najbolji u konkurenciji 19 sportista, koji su imali vrlo zapažene rezultate ove godine - rekao je Ploskić.

* GLAS: Pored prvog mjesta prema odluci žirija, Ploskić je dobio i najviše glasova od publike, što je još jedan dokaz da je ove godine pobijedio baš najbolji. Je li tako?

PLOSKIĆ: Nagrada od publike možda je čak i draža, jer je to potvrda da su ljudi prepoznali moj rad i rezultate u posljednjih nekoliko godina, a naročito ove godine. Želio bih da zahvalim svima koji su glasali za mene i da im poručim da ću se i ubuduće truditi da opravdam njihovu odluku da najviše glasova daju upravo meni. Sa druge strane, velika je čast kada sve same legende ovdašnjih prostora, koje su bile u žiriju, odluče da najviše vrednuju moje rezultate, tako da je i to jedno veliko zadovoljstvo.

* GLAS: Koliko dugo se bavite karateom?

PLOSKIĆ: Karateom se bavim od 1995. godine, a glavni razlog su nindža filmovi, koji su vjerovatno svakom djetetu u tom uzrastu vrlo zanimljivi i inspirativni. Nosilac sam crnog pojasa 1. dan, već osam godina, a kao glavni razlog što nisam polagao za ostale dane, jeste što bih gotovo cijelu godinu morao da se posvetim treninzima, a ne takmičenjima, tako da se još nisam odlučio na ovaj korak. Takmičenja su mi i dalje prioritet, a tako će biti i sljedećih nekoliko godina.

* GLAS: Koji trenutak u karijeri ćete najviše pamtiti?

PLOSKIĆ: Bez sumnje to je trenutak kada sam postao prvak svijeta. Finalna borba i grad Liberec ostaće mi zauvijek u sjećanju, mada mi ni ovo priznanje neće ništa manje značiti. Bio sam uporan i nisam odustao kada sam dva puta poražen u finalu. Rekao bih da je ove godine iskustvo bilo na mojoj strani, da sam naučio lekcije iz prijašnjih poraza i konačno osvojio toliko željenu titulu.

* GLAS: Kakav je položaj karatea u Republici Srpskoj?

PLOSKIĆ: Iako je karate sigurno najtrofejniji sport na ovim prostorima, pomalo smo u zapećku kada je u pitanju pažnja vlasti i novca koji dobijamo da bismo opstali. Mislim da ovaj sport zaslužuje veća izdvajanja iz budžeta, jer je naš rad volonterski, a u većini slučajeva novac vadimo iz sopstvenih džepova. Entuzijazam i volja ljudi koji su u karateu presuđuju da se postižu ovakvi rezultati. Fenomen karatea je pomalo neshvatljiv, a meni je drago što je tako, jer svako ko se bavi ovim sportom isključivo velikom željom i odricanjem, bez ikakve naknade, postiže velike uspjehe.

* GLAS: Koji trener je najzaslužniji za vaše uspjehe?

PLOSKIĆ: Tokom ovih 16 godina od kada se bavim karateom sve vrijeme sam u svom matičnom klubu Sloga Hemofarm, a sa nama konstantno radi šest-sedam trenera. Bilo bi neozbiljno da izdvojim nekoga od njih, jer su svi zaslužni za uspjehe koje sam postigao. Svaki od njih je u jednom periodu moje karijere imao presudan uticaj i svi su zaslužni za ono što smo postigli ka­o klub i pojedinci. Želio bih da zahvalim i ljudima iz Karate saveza Republike Srpske, koji su me predložili za najboljeg sportistu i koji ulažu puno truda i energije kako bi nas poslali na velika takmičenja.

* GLAS: Imate li podršku porodice, koliko su oni zaslužni za vaše uspjehe?

PLOSKIĆ: Porodica je posebna priča. Sve što sam postigao dugujem njima, uvijek su bili uz mene, bodrili me i podržavali u svim odlukama. Želio bih i javno da im zahvalim, za sve što su mi pružili i što su mi pomogli da ispunim svoj san.

* GLAS: Koji su planovi u bližoj budućnosti?

PLOSKIć: Velika želja mi je da osvojim zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu. Do sada sam dva puta zauzeo treće mjesto, tako da ću u 2012. godini sve podrediti evropskom prvenstvu u Litvaniji. Već sada imam određen plan priprema, iako prvenstvo počinje sredinom godine. Nadam se da ću i sa ovog takmičenja doći sa zlatom, što bi onda bilo ispunjenje mog drugog velikog sna. 

* GLAS: Da li možete poručiti mališanima da krenu vašim stopama?

PLOSKIĆ: Sport je vrlo značajan u formiranju radnih navika, ali i zdravog života, stoga bih savjetovao djeci da se uključe u rad neke sekcije. Nije bitno da li je to karate, košarka, fudbal ili neki drugi sport, važno je da se djeca bave određenim vještinama koje im samo mogu biti korisne.

"Glas Srpske"

* GLAS: Koliko često čitate "Glas Srpske"?

PLOSKIĆ: Nije da vam laskam, ali stvarno vrlo često čitam vaše novine. Želio bih da vam zahvalim na praćenju domaćeg sporta, u čemu ste bez premca u Republici Srpskoj, ali i na gostoprimstvu tokom ove manifestacije.

Fakultet

* GLAS: Pored uspješne sportske karijere, stigli ste da završite i fakultet.

PLOSKIĆ: Uspio sam da uskladim sve obaveze iako nije bilo lako. Diplomirao sam na Fakultetu za ekonomiju i menadžment i trenutno se bavim poslom komercijaliste u jednom preduzeću. Još jedna poruka djeci jeste da pored karijere obrate pažnju na obrazovanje, koje je podjednako važno u životu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana