Glas Srpske i velika istorija Rukometnog kluba Borac: Borčevo dijete

Možda je najobjavljivanija fotografija vezana za grad Banjaluku bila ona pod naslovom "buket radosti", kada je 11. aprila 1976. godine Borac postao prvak Evrope. Trenutak kada kapiten Milorad Karalić, zajedno sa Zdravkom Rađenovićem i Abasom Arslanagićem, uz pobjednički buket podiže i pomalo uplakanog mališana u odjeći u Borčevim bojama, na semaforu je ispisano 17:15, a u pozadini prepun "Borik" u urnebesnom slavlju. Koje je mladić sa te fotografije? Ime mu je Anvar Imamović. Imao je tek tri godine, roditelji su ga specijalno obukli za tu veliku Borčevu feštu, a ta fotografija pratiće ga kroz cijeli život. Zbog nje je i dobio nadimak Ako i ostao mu je prepoznatljiv za cijeli život. Anvar-Ako, danas kao 43-godišnjak, izuzetno uspješan čovjek, živi i radi u dalekoj Americi, u gradu Bojsi, čuvajući sve vrijeme uspomenu. Nije slučajno da je na godišnjicu Borčevog velikog trijumfa 11. aprila 2016. godine na svojoj "Fejsbuk" stranici okačio upravo fotografiju "buketa radosti".

- Tragajući za njim veliku pomoć imao sam od Olivera Gačića, stručnog saradnika u Ministarstvu porodice, omladine i sporta RS, sa kojim je Anvar odrastao. Tako sam i saznao da je rođen uz sami Stadion sportskih igara. Bio je dobar srednjoškolac, a onda mu je sudbina odredila da sredinom devedesetih godina nakon krvavog rata u raspadu Jugoslavije ode u veliki svijet - rekao je Marić.

Anvar se prisjetio onog što su mu o utakmici pričali roditelji.

- Otac Hajrudin bio je čuveni kafanski svirač i veliki navijač Borca. Majka Mlađenka dobila je zadatak da za finale Borac - Fredericija ištrika pantalone i džemper sa Borčevim amblemom. To su mi kasnije oni pričali. Sve troje bili smo na finalu. Kad je odsviran kraj otac i majka podigli su me uvis, a uručenje pehara bilo je tu kraj nas. Kapitenu Karaliću su prišli Rađenović i Arslanagić koji me zgrabio i podigli me zajedno sa trofejom. Na fotografiji se vidi da sam i zaplakao. Kasnije će mi drugari nadjenuti nadimak Ako, upravo zbog te fotografije i on me prati cijeli život evo i ovdje u Americi što mi je drago s obzirom na svjetsku veličinu i ljudsku skromnost nikad prevaziđenog velikog golmana - istakao je Imamović.

Anvar se sjeća i danas brojnih odlazaka na utakmice fudbalera, a pogotovo rukometaša Borca. Danas život koji su mu obilježili sport i muzika. Povukao je na oca u muzici, a vuče dubok korijen. Anvarova tetka, Mlađenkina sestra, pjevala je u operi, a ostale su upamćene njene izvedbe u duetu sa slavnim Marijom del Monako. Otac Hajrudin umro je 90-ih godina minulog vijeka, dok sa majkom Mlađenkom živi u SAD, gdje je on ugledan bankarski stručnjak.

- U pripremanju serijala "Bili su rukometni anđeli" od ogromne pomoći bila mi je dokumentacija "Glasa". Ovu fotografiju koja obilježava Borčev evropski trijumf snimio je fotoreporter Dušan Kecman. Snimili su je i drugi, ali ni na jednoj se ne vidi kompletan ambijent trofej, slavlje, semafor i razdragana publika u dvorani.

One prve fotografije iz ere Karadže, Jovića, Perovića, Saračevića, braće Stanivuković... snimio je isto tako Kecman, a one treće koja je osvojila Kup IHF Kneževića, Golića, Jovića... djelo su opet "Glasovog" reportera Rastka Ostojića. Sve to zajedno govori koliko je veliku ulogu u čuvanju istorije grada Banjaluka pa samim tim i istorije RK Borac imao "Glas", odnosno "Glas Srpske", što sam ja, takođe kao dijete "Glasa" koristio pripremajući serijal "Bili su rukometni anđeli" - naglasio je Marić.

Legenda o boksu

Autor serijala "Bili su rukometni anđeli" Tomo Marić kaže, da je uz antologijske fotografije iz arhive "Glasa" i "Glasa Srpske" kao i jedino sačuvano svjedočanstvo o velikom uspjehu Rukometnog kluba Borac 1976. godine posebno mjesto u istoriji banjalučkog sporta sporta ima i podvig fotoreportera Dušana Kecmana sa meča za titulu prvaka Evrope između Marijana Beneša i Žilbera Koena.

- Jedni je "Glas" imao seriju fotografija onog nezaboravnog naleta Beneša. Kad se danas pažljivo pogledaju te fotografije još na petoj fotografiji gdje već Koen posrće svi fotoreporteri oko ringa, imaju spuštene fotoaparate. Zato je "Glas" i imao to rušenje Koena, a sve svjetske agencije i dnevne novine kada je Koen ležao na podu - kazao je Marić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.