Igor Kokoškov za Glas Srpske: Dončić ima odlično prolazno vrijeme na putu do visina

Ivan Dragičević
Igor Kokoškov za Glas Srpske: Dončić ima odlično prolazno vrijeme na putu do visina

Osvajanjem zlatne medalje na Evropskom prvenstvu Igor Kokoškov stao je u red besmrtnih kada je u pitanju košarkaška istorija Slovenije. Ipak, njegov pečat mjeri se na globalnom nivou, neameričkim trenerima otvorio je vrata NCAA i NBA lige, a u Gruziji je nakon sedam godina rada odlikovan najvećim građanskim priznanjem Medaljom časti.

Njegov uticaj na svjetsku košarku teško je dočarati u nekoliko redova, o Kokoškovu najbolje govore kolege kojima je iskrčio put ka najjačoj ligi svijeta. Odavno je pomjerio granice i čeka se samo finalni korak, a to je da postane prvi trener nekog NBA tima. Za "Glas Srpske" govorio je o tom istorijskom koraku, kao i cijeloj karijeri.

* GLAS: Možemo li reći da je samo pitanje vremena kada ćete samostalno preuzeti NBA ekipu?

KOKOŠKOV: Ne mogu da budem nesrećan trenutnom situacijom. Nije pošteno pričati o sebi, svi imamo ego, ali ga čuvam unutra. Svakako da postoje razmišljanja u tom smeru, nikada se nisam ograničavao, ali moj prvenstveni cilj je da trajem što duže. Već 18 godina sam u NBA, veoma rano sam postao trener, košarka mi je odavno posao od kojeg živim. Koncentrisan sam na Jutu, ovde imam svoju priču i potpuno sam posvećen u ispunjavanju obaveza i ostvarivanju ciljeva. Da li ću jednog dana samostalno voditi ekipu, ne zavisi od mene. Kada čovek ne kontroliše stvari, onda treba da pusti i da se dese spontano.

* GLAS: Los Anđeles je važan grad u Vašoj karijeri. Radili ste u Klipersima, prvi put samostalno vodili meč protiv Lejkersa, a ispratili ste u penziju Kobija Brajanta i Pola Pirsa. Je li to koincidencija?

KOKOŠKOV: Ha-ha, lepo ste me nasmejali. Ispada da je to činjenica. Pamtim lep period dok sam radio u Klipersima, Los Anđeles je divan grad i gajim samo lepe uspomene. Desilo se i da ispratim u penziju ta dva sjajna košarkaša.

* GLAS: Juta je u petak igrala protiv Majamija. Je li to bio prvi susret sa Goranom Dragićem i kako je izgledao?

KOKOŠKOV: Jeste, ispričali smo se i, naravno, podsetili sjajnog uspeha. Mi smo dragi prijatelji, veoma dugo se poznajemo, još od njegove prve godine u Feniksu, gde smo sarađivali. Posećujemo se, porodice nam se druže. Goran ima neverovatne ljudske, a onda i igračke vrednosti. Zbog takve prirode veoma je lako raditi sa njim, zna kada je vreme za posao, a kada za druženje. Drago mi je što smo napravili uspeh sa Slovenijom, to je njegova zemlja i zadovoljstvo, a moje sportsko iskušenje. Imao je teško leto, Majami je bio pametan i pažljivo ga je uključio u takmičarski ritam. Srećan sam kada igra dobro.

* GLAS: Kako ste odmah uspjeli da se prebacite na NBA podešavanja?

KOKOŠKOV: Tako funkcionišem već 12 godina. Već sam imao spakovane torbe za Jutin kamp. Nije lako, ali takav je posao i tako sam izabrao.

* GLAS: Pored toliko velikih zvijezda, sada ste trenirali Luku Dončića. Može li da se izmjeri njegov potencijal i vidite li ga kao prvog pika na draftu narednog juna?

KOKOŠKOV: Luki želim isto što i sebi, da traje. Želim da igra na vrhunskom nivou još 20 godina. Na njemu je čime će se zadovoljiti. Već sada je odličan igrač, ali ne verujem da mu je to dovoljno. Ima ogroman potencijal da postane velika sportska zvezda u NBA ligi. Znam da je NBA njegov san, mislim da je nebitno hoće li biti prvi pik. Sigurno je da će biti plasiran veoma visoko i njemu sam rekao da se ne opterećuje hoće li biti prvi, jer to ne mora ništa da znači. Kada ga poredimo sa velikim zvezdama sa kojima sam radio, mogu reći da Luka ima odlično prolazno vreme. Kao što sam rekao, važno je da traje i važno je da ostane gladan i sebe stalno tera ka većim uspesima.

* GLAS: Srpski treneri u NBA i NCAA u intervjuima za naše novine govorili su koliko ste značajni za njihove karijere. Da li Vam prijaju tako lijepe riječi kolega?

KOKOŠKOV: Drago mi je ako tako gledaju na mene. Konstantno smo u kontaktu, svi zajedno. Ognjen Stojaković je u Denveru, Darko Rajaković u Oklahomi, a Nemanja Jovanović na Sautern Metodist univerzitetu. Oni su pokazatelj kako se vredan rad isplati. To su mladi ljudi koji znaju šta žele i srećan sam kad im dobro ide. Siguran sam da će još napredovati u svojim karijerama.

* GLAS: Zbog saobraćajne nesreće rano ste završili igračku karijeru. Žalite li možda zbog toga?

KOKOŠKOV: Ako me se niko ne seća kao igrača, onda verovatno nisam bio dobar. Nesreća me sprečila da nastavim, ali kada gledam sa ove distance, možda je ispalo bolje po mene. Bio bih prosečan igrač, a veoma mlad sam se okrenuo trenerskom pozivu i sada sam tu gde jesam. Nije loše ispalo. Mogu samo da kažem da je naš zajednički prijatelj Vladimir Kuzmanović tada bio surovo dominantan. Kuzma mi je sve ove godine ostao jedan od bližih prijatelja.

* GLAS: Juta je prošle sezone dogurala do polufinala Zapada. Prva zvijezda ekipe Gordon Hejvord napustio je tim, kakve su ambicije za ovu sezonu?

KOKOŠKOV: Odlazak Hejvorda bio je veliki šok za sve. Potpuno se promenila dinamika tima, prebrodili smo to i nastavljamo dalje. Hejvord se povredio i zbog toga mi je žao. Juta nema šampionske ambicije, gledaćemo da izborimo plej-of. Svesni smo ko su pretendenti na trofej, a realno u ovom momentu nismo među njima. Imamo neke nove igrače, neke mlade momke i želimo njih da razvijemo.

* GLAS: Kako posmatrate stvaranje supertimova?

KOKOŠKOV: NBA liga je jedina profitabilna košarkaška liga na svetu. Ako će neki potezi pozitivno uticati na gledanost, interesovanje fanova i zaradu, onda nemam ništa protiv toga. Sa aspekta mog tima, smeta mi, jer ne možemo takmičarski da ispratimo takve timove. I regrutovanje se promenilo, vidite da igrači privatnim vezama pokušavaju da osnaže ekipe pa Lebron Džejms poziva Dvejna Vejda u Klivlend ili Rasel Vestbruk neke druge momke u Oklahomu. Nije to ništa novo, viđali smo slične stvari i 90-ih godina, samo što se sada ta moda vratila.

* GLAS: Mislite li da je u košarci već sve viđeno, na primjer, ljudi govori da je "smol-bol" koji igra Golden Stejt nešto novo i drugačije, a u stvari su prije 25 godina neke ekipe igrale na taj način?

KOKOŠKOV: To je kompleksno pitanje, košarka nije naučna disciplina. Posmatram je kao umetnost, moramo da improvizujemo i stalno razvijamo igru. I sami vidite kako je košarka evoluirala za sve ovo vreme. Zato ne mogu da kažem da je sve viđeno, jer uvek nešto može da se nadogradi. Sada je trend da se igra sa niskim postavama, trend uvek postavljaju šampioni. Čekamo da se pojavi neki novi Šekil O'Nil ili novi tandem Tim Dankan - Dejvid Robinson, pa će onda opet svi da igraju na centre.

Pecanje u Brestovcu

* GLAS: Vrijeme je da se ispravi greška o mjestu Vašeg rođenja?

KOKOŠKOV: Moja dedovina je u Banatskom Brestovcu i neko je pogrešno preneo informaciju da sam rođen tamo. Ne, rođeni sam Beograđanin, odrastao sam na Voždovcu i danas živim na relaciji Feniks - Beograd. U Brestovcu imam prijatelje, volim da odem tamo, odmorim se i najčešće pecam.

Crtice

> Sa Detroitom 2004. godine postao NBA šampion kao asistent u štabu Lerija Brauna

> Pored Detroita i Jute, radio u LA Klipersima, Feniksu, Orlandu i Klivlendu, kao i Univerzitetu Misuri, gdje je bio asistent Kvina Snajdera, kojem sada pomaže u Juti

> Predsjednik Gruzije Mikeil Sakašvili odlikovao ga je Medaljom časti nakon sedam godina rada u tamošnjoj reprezentaciji

> Prvi Evropljanin u NCAA i prvi neamerički trener u NBA ligi. Već 18 godina radi u Americi

> Prvi Srbin koji je samostalno vodio NBA tim na zvaničnoj utakmici (Juta - LA Lejkersi 107:101).

> Evropski šampion sa Slovenijom

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana