Đoković: Borna je zreo i pozitivan

B92, HRT
Đoković: Borna je zreo i pozitivan

Najbolji teniser svijeta Novak Đoković izjavio je da je mladi hrvatski igrač Borna Ćorić mnogo sazreo i da ga podsjeća na njega iz mlađih dana.

Đoković je prije duela sa Hrvatskom govorio za televiziju „HRT" rekavši da može da se poistoveti sa Ćorićem jer je bio u istoj situaciji.

Novak se prije nekoliko mjeseci upoznao sa dječkom iz Zagreba koji je počeo da bilježi sjajne rezultate i već se popeo na 61. mjesto ATP liste.

„Ćorić je Kirjosa verovatno najveća svetska teniska nada. Njih dvojica igraju fantastičan tenis. Sa Bornom sam trenirao nekoliko puta poslednjih meseci – bilo mi je drago da treniramo, da se malo upoznamo i razgovaramo. Trudim se da mu prijateljski i dobronamerno pomognem koliko god mogu jer mogu da se poistovetim sa njim i njegovim odrastanjem, razvitkom i probijanjem u profesionalne vode. Svestan sam kroz kakve izazove treba da prođe jer sam isti put ja prošao", rekao je Đoković u intervjuu za „HRT".

On je naveo da je mladi Hrvat na turniru u Dubaiju pokazao koliko je sazreo.

„U njemu vidim veliku zrelost, iako ima samo 18 godina. To je pokazao na turniru u Dubaiju. Izgubio je polufinale od Federera prilično ubedljivo, ja sam gledao taj meč i spazio sam njegov psihički pristup meču koji je vrlo zreo. Bio je veoma optimistički nastrojen – nije želeo da poklekne ili da previše respektuje protivnika. Odnosio se s poštovanjem, ali se u njemu videla želja da se vrati i bodri sebe, čak i kada je u drugom setu gubio sa 5:1. To su vrline koje se rano prepoznaju u jednom teniskom šampionu. Želim mu sve najbolje jer zaista poseduje teniski kvalitet. Verujem da će samopouzdanje koje je stekao u Dubaiju i prethodnih tri-četiri meseca doneti u Kraljevo i dati sve od sebe da igra što bolje za hrvatsku reprezentaciju".

Hrvatski nacionalni tim biće oslabljen neigranjem najboljeg igrača Marina Čilića koji zbog povrede pauzira već nekoliko meseci.

„Marin je šampion US opena, izvrstan teniser koji je već dugi niz godina u samom svetskom vrhu. Pobeđivao je mnogo velikih mečeva i doprineće ekipi, bilo na terenu ili van njega. Siguran sam da će biti i pokušati da podigne samopouzdanje, pogotovo mlađim teniserima poput Borne Ćorića", dodao je Novak.

Međutim, i pored svih problema, Beograđanin ne misli da je Srbija već pobjedila.

„Imate izuzeztno doble dubl igrače – Draganja i Pavić koji su specijalisti za tu konkurencije. Hrvatska je vrlo kompletan tim i to je ono što pokušavam da ostalim reprezentativcima i sebi govorim – nema mnogo prostora za bilo kakvo potcenjivanje. To što Čilić neće igrati, ili Karlović i Dodig, ne znači da smo mi već pobedili".

Prvi teniser planete već je jednom igrao protiv ’Vatrenih’ u Dejvis kupu, kada je u Splitu pobjedio Čilića i Ivana Ljubičića.

„Kada smo igrali Dejvis kup u Splitu domaćini su se pokazali zaista vrlo dobro. Organizovali su sve, učinili da se osećamo dobro i prijatno i da ne bude nikakvih nevolja. Mi ćemo se potruditi da uzvratimo uslugu, igramo u Kraljevu – drugi put u karijeri da igram DK van Beograda, izuzetno se radujem tome kao i sve kolege iz reprezentacije. Nemamo mnogo prilike da igramo Dejvis kup u Srbiji, a kamoli negde van beograda jer su to uglavnom veliki susreti u Svetskoj grupi".

Novakova majka Dijana rođena je u Vinkovcima u Hrvatskoj, a osim nje, on ima još nekoliko stvari koje ga vezuju za tu zemlju – prvi meč na ATP turu odigrao je na turniru u Umagu, a o njegovoj karijeri starao se Nikola Pilić.

„(Emanuel) Rasberger je uvek bio izuzetno fin i ljubazan. Kada sam bio mlađi i dok sam se još uvek probijao u teniske vode, on je prepoznavao talenat i potencijal i bio je uvek ljubazan da mi uruči specijalnu pozivnicu za turnir u Umagu. Taj turnir zauzima posebno mesto u mojoj karijeri i uvek sam iz zadovoljstva igrao tamo. Nažalost, sada zbog rasporeda turnira i važnosti nekih većih nisam u mogućnosti da se pojavim, ali ću se sigurno vratiti. Da li će to biti jednom ili više puta pre nego što završim karijeru ne znam, ali sigurno ću se vratiti jer imam poseban osećaj kada igram tamo".

Pored Nikole Pilića, brigu o Đokoviću vodila je i njegova žena Mija, tokom boravka na akademiji u Minhenu.

„Put do profesionalnih voda bio je trnovit kao i svaki drugi – svaki teniser se razliku, posebno mi koji dolazimo sa prostora Balkana i bivše Jugoslavije s obzirom na to da smo u poslednje tri decenije imali velikih problema (ratovi, ekonomski problemi). Imali smo možda i teži put od naših vršnjaka iz nekih razvijenijih zemalja. Takav put je mene očvrsnuo i dao mi psihološku snagu da mogu izdržati sve životne izazove sa kojima se suočavam. Nikola Pilić je moj teniski otac, čovek koji je posle Jelene Genčić najviše doprineo mom teniskom razvoju. Oberučke me je prihvatio kada sam imao 12 godina, u njegovoj akademiji u Minhenu koja je možda bila i najbolja u Evropi u to vreme. Dolazili su Goran Ivanišević, Boris Beker i mnogi izvrsni teniski šampioni. Njegova žena Mija me je čuvala i kada moja majka nije bila prisutna, pa sam uvek imao osećaj da sam kod kuće. Izuzetno sam mu zahvalan na tome i situacije, okolnosti i ljudi sa kojima sam bio okružen su oblikovali moj profesionalni put".

27-godišnji Srbin nekoliko puta je govorio da bi volio da bude prijatelj sa najvećim rivalima, ali da razume njihovu nemogućnost da se otvore i budu iskreni.

„Ljudi nemaju priliku da vide sa strane kakav je život profesionalnog tenisera. Sve ono što se dešava van terena, sati provedeni u oporavku i pripremi, kako fizičkoj, psihičkoj i taktičkoj, odražava se na vašu igru. Teniski život može biti vrlo jednoličan, u smislu da putujete na iste turnire, posećujete iste hotele i okruženi ste istim ljudima. Igrači koji su u vrhu imaju svoj tim i uglavnom se pridržavaju njih i sa njima dele intimne stvari. To je i normalno jer ne možete očekivati da imate blizak i prisni odnos sa velikim rivalima, pošto ćete se sa njima sutra boriti na velikoj teniskoj sceni. Postoji korektan odnos, pun poštovanja i uvažavanja prema Federeru, Nadalu, Mariju, Čiliću. Pre svega prema Marinu jer pričamo istim jezikom i sa njim se mniogo bolje razumem i družim. Sa prvom trojicom koje sam spomenuo se čujem van turnira u nekim specifičnim situacijama – kada je neko povređen ili kada su trenuci velike lične sreće, kao ženidba ili nešto slično. Nisu to redovni kontakti, da se razumemo. Ja nemam problem ni sada da ga imam, ali razumem zašto oni ne mogu da se otvore i budu prijatelji u pravom smislu te reči. Pre svega smo ljudi, a tek onda teniseri. Verujem da će doći vreme kada ćemo svi biti bez reketa i osvrnuti se na ono što smo prošli zajedno. Uz lepu čašu vina i osmeh, gledajući ka horizontu, prisećaćemo se lepih trenutaka zajedno sa našim familijama. Tako nekako vidim budućnost".

Đoković je poznat po svom humanitarnom radu i smatra da to nije nešto zbog čega ga treba posebno cjeniti, već nešto što je prirodno i logično.

„Crpim snagu iz životne energije i iz uverenja da to što radim nije nešto posebno, već prirodno i logično. Vidim to poput nečega što mi je poslato kao vrsta odgovornosti – da pomognem i iskoristim svoj uspeh i uticaj kako bih na neki način, nekome drugom ulepšao život. Najviše deci jer njima ostaje budućnost. Nažalost, ceo region je pogođen ne samo poplavama već i ratovima, i dosta je teška finansijska situacija. Postoji mnogo familija i dece kojima je neophodna pomoć. Fondacija aktivno radi i trudimo se da pomognemo koliko možemo. Ne možemo svima da izađemo u susret i zato smo se opredelili da naša misija bude obrazovanje dece. Verujemo da je to nešto što je ulog za budućnost i što deci ne može da se oduzme. Oni će to sutra iskoristiti kako bi mogli da doprinesu boljem svetu i životu drugih ljudi. To je opšta svest koja nas okružuje, ispunjuje i koju pokušavamo da prenesemo na druge", zaključio je Đoković za „HRT".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana