Arpad Šterbik za Glas Srpske: Morao sam da uzmem zlato kad sam već došao

Dušan Repija
Arpad Šterbik za Glas Srpske: Morao sam da uzmem zlato kad sam već došao

Zagreb - Arpad Šterbik je za nešto više od 37 minuta provedenih na parketu donio Španiji prvu zlatnu medalju u istoriji evropskih rukometnih prvenstava i tako obezbijedio da njegovo ime stoji upisano u almanahe ne samo španskog, nego i svjetskog rukometa.

Način na koji je uopšte došao u poziciju da brani polufinalni i finalni meč dobra je podloga za filmsko platno, jer teško da sport može ispisati ljepšu priču nego koja se desila fantastičnom čuvaru mreže iz Sente. Već je poznato da je u trenutku poziva selektora Đordija Ribere bio u čekaonici kod doktora u Skoplju, ali je i tako rovit prihvatio poziv da pomogne svojim drugarima u najvažnijim bitkama. Poslije tri (ne)prespavane noći i slavlja javio se na poziv iz "Glasa Srpske". Na pitanje da li je stigao u Španiju i kakav je doček odgovorio je da nije ni krenuo put Pirineja, jer se već priključio Vardaru i u trenutku našeg razgovora već bio na putu ka bjeloruskom Brestu gdje će klupski šampion Evrope danas odigrati meč SEHA lige sa Meškovim. Sport ponekad zna da bude vrlo okrutan, ali Šterbik ne žali što nije sa ostalim španskim junacima krenuo put Madrida.

- Rukomet je moj život, ali i posao kao svaki drugi. Malo smo proslavili u Zagrebu, bilo je lepo, ali sam odlučio da ne putujem u Madrid kako bih se što bolje odmorio za klupske obaveze. Nije bilo potrebe da se mučim iscrpljujućim putovanjem jer bih bukvalno za dan morao na drugi kraj kontinenta. Ovako sam odmorio malo više od ostalih i već sam spreman za nove izazove - rekao je junak Španije koji o rukometu priča sa tolikim žarom kao da ima 18, a ne 38 godina na leđima. 

* GLAS: Da li ste u ovih nekoliko dana postali svjesni šta ste napravili, pošto Vam niko nije davao velike šanse da odete do samog kraja?

ŠTERBIK: Znate kako, kada dođete do polufinala imate velike šanse da "maznete" jednu od medalja. Nedostaje samo jedan korak, ali nama je bio najteži. Na drugoj strani strašni Francuzi, momci koji su osvojili sve što su mogli i od kojih smo toliko puta gubili. Protiv njih niko nije favorit, ali uspeli smo da odigramo možda i iznad naših trenutnih mogućnosti. Što se tiče finala, taj meč se ne igra, on se dobija. Tako razmišlja svaki sportista, pogotovo iskusniji, a mi smo iskusna reprezentacija. Posle lošijeg prvog dela uspeli smo da se podignemo u drugom i na kraju rezultatski lako dođemo do zlata, mada je bilo sve samo ne lako.

GLAS: U finalu ste upisali osam odbrana, ne previše za Vaše standarde, ali su one došle u trenucima kada se meč lomio. Da li je presudilo iskustvo?

ŠTERBIK: Rekao sam selektoru da nisam u najboljoj formi, jer smo samo održavali formu na treninzima s obzirom na to da su gotovo svi članovi Vardara reprezentativci svojih zemalja. On je rekao da ne brinem, nego da dođem. Poslušao sam ga bez razmišljanja i drago mi je da sam pomogao. A kada sam već došao red je bio da osvojimo to zlato (smijeh).

GLAS: Da li ste se malo pribojavali polufinala i finala s obzirom na to da ste rekli da niste u punoj formi?

ŠTERBIK: Svašta mi je prolazilo kroz glavu, samo ja znam u kakvom sam fizičkom stanju, ali nisam se plašio.

GLAS: Ovo Vam je šesta medalja sa velikih takmičenja, da li je i najdraža s obzirom na okolnosti koje su joj prethodile?

ŠTERBIK: Ne znam da li je najdraža, ali je najčudnija definitivno.

GLAS: Postoji li mogućnost da i dalje stojite na golu Španije?

ŠTERBIK: Postoji, ako se opet neko povredi kao Gonzalo Perez. Šalim se. Mislim da je stvarno kraj. Došlo je vreme za mlađe, a ja se polako okrećem klupskoj karijeri i porodici koja je provela previše leta i zima bez mene.

GLAS: Ipak imate još mnogo motiva, s obzirom na to da ćete na kraju sezone preći iz Vardara u Vesprem. U čemu je tajna da se već decenije održavate na najvišem nivou?

ŠTERBIK: I dan-danas sam srećan kada idem na trening i utakmice. Imam želju da osvajam još trofeja i dok je tako igraću. Ima mnogo fizički spremnijih momaka od mene koji su ranije prekinuli karijeru, ali ja sve nadomeštam glavom. Ona je najvažnija, bitno je da postoji ta iskra koja te gura napred, a kod mene je još uvek dovoljno jaka.

Od ljeta nova avantura

GLAS: Na kraju sezone završavate već sada vrlo uspješnu misiju u Vardaru i prelazite u Vesprem u kojem ste bili od 2001. do 2004.? Šta očekujete u Mađarskoj?

ŠTERBIK: To je sada još veći klub i baš kao Vardar teži najvišim ciljevima. Drago mi je da ću igrati sa mnogo momaka koje odlično poznajem i da ću biti bliže kući. Kao što rekoh, još sam gladan uspeha i nadam se novim trofejima.

Dobio više od 200 poruka

GLAS: S obzirom na to da ste ostavili veliki trag u Srbiji, Španiji, Makedoniji, a da ćete to tek učiniti u Mađarskoj u kojoj imate mnogo rodbine i prijatelja, iz koje zemlje ste dobili najviše čestitki?

ŠTERBIK: Uh, mislim da je Mađarska. Od ovih koje sam pročitao čini mi se da je Mađarska u blagoj prednosti. Ali ima vremena da se promeni, s obzirom da još nisam pročitao bar 200 poruka. Let do Meškova je dug, pa ću prelistati sve poruke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana