Vaskrsnuo život u Popima

   Vaskrsnuo život u Popima 23.04.2008 23:00 | Drago TODOROVIĆ

STARA crkvica Uspenja presvete Bogorodice, u Popima, poznata kao crkva na Luću, ne može se iz daleka vidjeti. Tek kad sa asfalta, koji vodi za Tjentište, siđosmo na Trojanglu i popesmo se u planinu, pred nama se, iznenada, razmaknuše brda.

Na zelenoj zaravni, sakrivena među procvjetalim šljivama, kao najljepši dragulj, miruje bijela crkvica sa drvenim zvonikom. Poluukopana u zemlju, prekrivena je hrastovim "klisom". Srećemo mještane, sa djecom i unucima, pošli na Cvijeti na jutarnju službu. Davno zaboravljena slika, ponovo oživljava u Popima, zaseoku sela Vojnovića.

- Hvala Bogu na daru, pogledajte, puna je crkva, govori, ozaren, Slobodan Ćosović, crkvenjak. Narod se nakon toliko godina, ponovo pričešćuje i krštava u staroj bogomolji. Na lučnom ulazu, na zapadnoj strani, u tesanom kamenu, uklesan je krst i 1834. godina, mada je, kažu, crkva mnogo starija. Pored ulaza, ugrađena je polukružna niša. Pod je popločan starim kamenim pločama ukrašenim šarama. Kasnije je u crkvi, dograđen i oltar  ukrašen carskim dverima iz 17. vijeka, sa okvirom u duborezu. Tu je stara ikona Presvete Bogorodice, kao i ikona Svetog Nikole.

 U niskoj, polumračnoj prostoriji, koju osvjetljava dnevna svjetlost jednog prozorčeta i lelujavi odsjaj kandila i svijeća, stalo je pedesetak duša. Većinom djece i omladine. Poslije bogosluženja, vjernici su se pričestili. Sveštenik Duško Lalović, paroh miljevski, daruje vjernike sa naforom i osveštanim vrbovim grančicama. A onda je uslijedilo krštenje 17-godišnje Bojane i 13-godišnjeg Nikole Lalovca, brata i sestre. Događaj koji je vratio osmijehe i radost na lica. Pored njih - kum Miroslav Pljevaljčić, drži veliku voštanu svijeću.

Supružnici Ivan i Milena Lalovac, ne kriju radost zbog krštenja djece. Bojana, učenica trećeg razreda ekonomske škole, rođena je u Dubrovniku, gdje su Lalovci živjeli do rata, a sin Nikola u Foči. Djeca su zbunjena, kažu, i radosna, a čestitke im, od drugara iz škole, pristižu SMS porukama.

   -U ovoj crkvi su vjenčani moji roditelji i kršteni nas trojica braće. Želja mi je bila da mi se i djeca ovdje krste, da nastavim tradiciju -  kaže Ivan. 

Ovo im je, vele, srećan dan u životu. Krštenje unuka nije željela propustiti ni Ivanova stara majka Bojana, i Ivanov brat Dušan.

   -E, moj sinko, nekad se ovdje krštavalo po stotinu djece u godini dana, a sad je čudo da se krsti jedno za deset godina, zbori Bojana, koja je na pragu devete decenije života.

U crkvenoj porti - žagor. Rodbina, komšije i prijatelji. Lalovcima čestitaju krštenje djece. Za stolom, napravljenim od dasaka, postavljena je  hrana koja je strogo posna. Nazdravlja se rakijom šljivom, koja je u hrastovom buretu, godinama, čekala radostan događaj. Ovo je krštenje i vaskrsenje života u Popima i cijelom kraju, kažu mještani.

Šezdesetosmogodišnji Boriša Jojić o postanku crkve u Popima, slušao je, kaže, kao dijete, priču od svojih đedova.

Predanje kaže da su Turci u janjičare odveli sveštenikovog sina. Popa su pogubili na brvnu, na obližnjoj Sutjesci i to mjesto se od tada zove Popov Most. U selu, koje će se kasnije prozvati Popi, ostala je majka-popadija da tuguje za sinom koji je odveden u Carigrad. Kad je porastao i izučio turske škole, popov sin je u svoj zavičaj došao kao turski velikodostojnik i, slučajno, nabasao na staricu, koja je bila njegova majka. Prepoznala ga je po mladežu ispod pazuha. Ispunio joj je najveću životnu želju - sagradio joj je crkvu, u kojoj se molila do kraja života.

- Crkva je prvo započeta visočije, ali je gradnju spriječio turski paša, jer se crkva nije smjela ni odakle vidjeti, niti njeno zvono daleko čuti - priča Boriša Jojić. Zato je crkva spuštena u dolinu, sakrivena od pogleda, ali i vjetrova. Svi se slažu da je ovo najstarija bogomolja u fočanskoj opštini

 - Tada je, najvjerovatnije, posljednji put prekrivena hrastovim klisom - misli Stojan Vladičić, koji se brine o crkvi. On veli da je ovo jedina bogomolja za stanovnike Tjentišta, Vrbnice, Vojnovića, Grandića,, Prijeđela, Ljubine, Zakmura, Belena, Mješaja... Na davno zarđaloj metalnoj pločici stoji da je objekat pod zaštitom države. Koje države, mještani ne znaju, jer se, zasad, samo oni brinu o njenoj zaštiti.

 - Dobrovoljnim prilozima vjernika, lani smo prekrili crkvu, novim hrastovim "klisom",  a kupili smo i novo zvono -  kaže Radovan Milanović, Inače, starost i jedinstvena izrada hrastovog klisa, krova od sedam slojeva, crkvu u Popima stavlja u izuzetne spomenike kulturno-istorijskog nasljeđa.

Grujo Milanović, inžinjer građevine, ističe da su jedva našli majstora koji je autentično uspio da prekrije crkvu, onako kako je to rađeno prije 200 godina.

 - Uradio je to, na stari način, drvodelja Čedo Vuković sa Tjentišta - ističe Milanović i dodaje da će stari krov i kovani gvozdeni čavli biti konzervirani i sačuvani

                                                   Dječak od Pavlovića

Istorijski izvori se slažu sa narodnim predanjem i navode da je odvedeni dječak, kasnije turski vojni zapovjednik bio, u stvari, Mehmed-paša Kukavica, iz poznate fočanske porodice Pavlović, iz sela Popi. Bio je dva puta bosanski vezir 1752-1756. i 1757-1760. godine. Kasnije je pao u nemilost Porte i pogubljen 1761.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica