Snežana Jondža, psiholog: Razmažen i prezaštićen vaspitni stil dominira u našem društvu

Aleksandra Madžar
Snežana Jondža, psiholog: Razmažen i prezaštićen vaspitni stil dominira u našem društvu

Svjesna da je roditeljstvo najzahtjevniji posao koji čovjek u životu radi, a da mu vrijeme u kojem živimo iz dana u dan postavlja kao zamke nove izazove, diplomirani psiholog, savjetnik transakcione analize Snežana Jondža pokrenula je Školicu za roditelje ili kako vaspitati dijete u savremenom dobu kao podršku u vidu znanja o praktičnim načinima rješavanja različitih situacija koja može biti veoma korisna za roditelje.

 Poslije nekog vremena, u svojoj humanoj misiji ujedinila je snagu, znanje i iskustvo sa koleginicom Božanom Delibašić-Bjelić i zajedno se trude da olakšaju roditeljima najljepši i najteži "posao" na svijetu. U ovom izdanju dodatka "Glas Plus" razgovarali smo sa Snežanom Jondža o tome šta je u fokusu Školice, koliki je ovaj rad izazov i njima kao edukatorima, ali i o univerzalnim savjetima onima koji odgajaju djecu u savremenom vremenu.

* GLAS: Odakle ideja za pokretanje školice, koji momenat je bio presudan?

JONDžA: Radeći sa decom, koja su žrtve nasilja, putem "plavog telefona" - savetodavne linije za djecu i kroz rad sa odraslima putem individualnog savetovanja, uvideli smo da je potrebno raditi na prevenciji nasilnog vaspitnog stila. Sagledavajući širu sliku društva, uvideli smo i da je sve češći problem razmažen i prezaštićen vaspitni stil. Budući da su ovi vaspitni stilovi veoma zastupljeni u našem društvu, odlučili smo se da kroz ovu edukaciju radimo na njihovoj prevenciji. Roditelji skoro uvek imaju najbolju moguću nameru prema svojoj deci, ali nekada ne znaju načine kako da se nose sa različitim životnim situacijama. Zato smo želeli da roditelji tokom edukacije dobiju što praktičnije savete koje mogu da primene u svakodnevnom životu, a da teorija koja se prezentuje bude okvir koji će im dati što jasniju sliku na koji način njihovi postupci prema deci u sadašnjosti mogu da se odraze na živote njihove dece u budućnosti.

* GLAS: Sta je najbitnije o čemu razgovarate sa roditeljima?

JONDžA: Naš cilj je da roditelji razumeju način vaspitanja koji trenutno koriste, kao i vaspitne stilove koji su destruktivni po decu. Kada razumeju svoj vaspitni stil, mogu da odluče da li žele da nastave na taj način ili žele nešto da koriguju/menjaju. A ukoliko žele nešto da koriguju u svom vaspitnom stilu, mi smo tu da im ponudimo sve potrebne alate za to. Ako se odluče da nastave na način kojim sada vaspitaju, jer su zadovoljni njime, da razumeju koji su sve aspekti dobri u njihovom vaspitavanju za njihovo dete, te potvrdu da nastave da ih koriste.

* GLAS: Imate li povratne informacije, kakva su iskustva roditelja?

JONDžA: Osvrćući se na povratne informacije roditelja koji su prošli Školicu, najveći broj njih je reklo da im je najbitnije što su naučili koliko je važno kako komuniciramo sa detetom, koja je uloga komunikacije u odnosu sa decom, kako pohvaljivati i kritikovati i kako detetu uputiti poruku koju će ono na pravi način razumeti. Dalje, važnost samopouzdanja i istrajnosti prilikom donošenja odluka koje se tiču dece, bitnost doslednosti, tehnike zahtevanja i kažnjavanja. Nekoliko roditelja je navelo da su spoznali sebe i da su dobili dovoljno smernica kako da promene ono što im smeta i kako da budu bolji roditelji. I posle nekoliko godina, roditelji nam se javljaju, pišu nam o tome kako su im deca i na koji način se promenio njihov odnos sa decom, te uticaj Školice na to. To nam veoma znači jer tek kada dobijemo povratne informacije od roditelja, mi u stvari dobijamo potvrdu da ovo što radimo ima smisla, do tada možemo samo da verujemo i nadamo se.

* GLAS: Koliki je izazov i vama edukatorima da radite na takav način sa roditeljima?

JONDžA: Mi radimo u malim grupama jer nam je važno da razgovaramo sa roditeljima, da nas pitaju sve što ih zanima i da sa njima diskutujemo o različitim pitanjima. Interesuje nas da čujemo sa kakvim situacijama se oni susreću, te da pronađemo rešenja za one situacije koje ih muče. Ovaj način rada dovodi do toga da nijedna edukacija nije ista i da svaka zavisi od ljudi koji su na njoj. Zahteva od nas potpunu posvećenost i stopostotnu usmerenost na polaznike kako bismo im pružili maksimum. Budući da smatramo da roditelji mnogo toga mogu naučiti i jedni od drugih, kao što i mi učimo od njih, često podstičemo diskusije i pozivamo roditelje da podele primere iz svog života. Ovakav način rada jeste zahtevan i traži da stalno čitamo nove knjige i članke i budemo spremne za nova pitanja i problemske situacije, ali nas to i pokreće i inspiriše. Nakon svake edukacije budemo bogatije za nova poznanstva i za nove primere koje možemo dalje da prenosimo novim polaznicima. Pored toga, mi mnogo dobijamo i kao roditelji. Koleginica Bojana Delibašić-Bjelić, koja zajedno sa mnom drži Školicu i ja smo majke, te sva znanja koja imamo i koja dodatno dobijamo od roditelja su nam veoma značajna i za rast nas kao roditelja.

Odziv

* GLAS: Da li ste zadovoljni odzivom i kada se Školica održava?

JONDžA: Nadamo se dobrom odzivu. Grupa još nije popunjena, ali budući da edukacija počinje sredinom aprila, ima još vremena da se prijave oni koji žele da obogate svoje znanje o veštinama roditeljstva. Edukacija se sastoji iz devet susreta koji traju po dva sata, a prvi susret je zakazan za 16. april u Centru za psihoterapiju i edukaciju "Krug", koji se nalazi u ul. Krajiških brigada 115. Može se prijaviti putem "Fejsbuk" stranice Školica za roditelje ili kako vaspitati dijete u savremenom dobu.

Univerzalni savjeti za roditelje

- Ljubite, grlite svoju decu, govorite im koje stvari rade dobro kako bi naučili da vole sebe.

- Postavite im granice i dajte im obaveze jer će tako učiti da kontrolišu sebe i da razvijaju radne navike koje će im trebati tokom čitavog života.

- Dozvolite deci da se igraju, podstičite igru jer kroz igru deca uče da komuniciraju, sarađuju, dijele, regulišu svoje emocije, uče nove veštine, razvijaju maštu i istražuju.

- Sedenje pred ekranom i igranje igrica nije igra! Dete se razvija kroz akciju i interakciju, ne kroz pasivnu stimulaciju.

- Slušajte dete pažljivo i postavljajte pitanja koja ga podstiču da razume sebe i situaciju. Pitanja kao što su: Šta se dogodilo? Kako si se osećao? Kako se osećao tvoj drug/sestra/drugarica? Šta si mogao da uradiš drugačije? Šta ćeš sada da uradiš?

- Savršen roditelj ne postoji i težiti savršenstvu može vam doneti više lošeg nego dobrog. Težite tome da budete dovoljno dobar roditelj, te da i sebi i deci dozvoljavate greške i učite iz njih.

- Dobar roditelj je roditelj koji je dobro! Pobrinite se da vi budete zdravi, srećni i zadovoljni jer ćete tako najviše dati svojoj deci. Bićete im primer kako se brinuti o sebi, a imaćete snage za kvalitetnije vreme sa njima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana