Robovi u 21. vijeku

Marijana Miljić
Robovi u 21. vijeku

Vlasnik jedne fabrike u Indoneziji mogao bi da bude osuđen na 20 godina zatvora zbog prisiljavanja 50 radnika, među kojima je bilo i maloljetnika, na robovski rad.

Policija je, naime, u fabrici prije nekoliko dana pronašla 34 muškarca, koji su bili zatvoreni, fizički zlostavljani i natjerani na rad pod strašnim uslovima. Platu nisu dobili najmanje šest mjeseci, a radili su od 5.30 do 22 časa. Spavali su u maloj prostoriji i gotovo da nisu dobijali hranu.

Radnici kažu da su vlasniku fabrike pomagali i policajci i vojnici. Nekoliko radnika koji su uspjeli ranije da pobjegnu podnijeli su prijave, a policija sve do prošle sedmice nije reagovala.

Ovo, nažalost, nije usamljen slučaj u vrijeme kada većina ljudi misli da je ropstvo kriminalna djelatnost iz davne prošlosti. Danas postoje dvije različite grane trgovine modernim robljem: jedna je ona u kojem su žrtve prodate, kupljene i korišćene kao seksualno roblje, a druga je ona u kojoj su nesrećni ljudi iskorišćeni kao robovska radna snaga.

Brojevi

Pouzdanih brojeva nema, ali međunarodne organizacije smatraju da širom svijeta ima više od 25 miliona žrtava robovlasništva, pa čak i u "naprednim zemljama". U Evropskoj uniji tako oko 880.000 ljudi živi ili radi pod robovskim okolnostima, procjena je međunarodnih institucija.

Prema statističkim podacima, 76 odsto osoba koje žive ili rade pod robovskim uslovima su prisilne prostitutke. Ostatak se dijeli na oblasti prisilnog rada, trgovinu organima i ilegalno usvajanje. Moderni vidovi ropstva prisutni su u građevinskoj industriji, seks-industriji, gastronomiji, poljoprivredi, ali i u nekim industrijskim pogonima.

Današnja trgovina robljem više ne teži posjedovanju osobe kao stvari. Sada trgovci žele da ostvare veliku zaradu koristeći ljudski život kao jednokratnu, potrošnu robu.

Benjamin Skiner, autor knjige o modernom ropstvu, koji je istraživao ovaj problem četiri godine, glumio je kupca u bordelima, razgovarao sa ljudima osuđenima za trafiking i sprovodio brojna istraživanja.

Na Haitiju je, kaže, za samo 50 dolara mogao da dobije desetogodišnju djevojčicu u trajno vlasništvo koja bi mu kuvala, čistila, prala i zadovoljavala njegove seksualne potrebe. On napominje da je nekadašnje ropstvo bilo jednako užasno kao i ovo danas, ali prije je gospodar investirao u svoje robove, dok su oni danas samo potrošna roba.

- Najviše robova danas se prodaje u Indiji, Pakistanu, Nepalu i Butanu. S tim da ih u Indiji ima više nego u ostalim zemljama zajedno - tvrdi Skiner.

 

Djeca robovi

Procjenjuje se da ima oko 211 miliona djece radnika u svijetu. Oni nemaju pristup obrazovanju i nikakvog drugog izbora osim napornog rada, a mnogi su bukvalno robovi.

Prema izvještaju UNICEF-a, u Bangladešu čak 3,2 miliona djece uzrasta od četiri do 17 godina rade teške poslove u katastrofalnim uslovima. Oko pola miliona djece radi sedam dana u sedmici, a čak 90 odsto spava kod svog poslodavca. Djeca rade najgore i najopasnije poslove kao što su radovi u fabrikama, kamenolomima i slično, a često bez ikakve fizičke zaštite.

Čuvena modna kuća "Zara" se prije nekoliko mjeseci po drugi put u dvije godine našla u neobranom grožđu nakon što su argentinski inspektori rada napravili raciju u tri fabrike njihove odjeće i pronašli djecu robove.

Oni su šili za jednu od najpoznatijih svjetskih marki u nemogućim uslovima za rad. Radilo se po 16 časova dnevno bez pauze, svi su spavali u prostorijama u kojima su radili, većina je bila neprijavljena, a radilo se mahom o bolivijskim radnicima koji su u fabrikama praktično bili zatvoreni protiv svoje volje.

Prijavu je argentinskim vlastima podnijela nevladina organizacija "La Alameda", poznata po svojoj borbi za prava radnika.

Slični su uslovi zatečeni i u fabrici u Brazilu prije dvije godine gdje su pronađeni radnici koji su radili po 12 časova dnevno za mjesečnu platu od 70 evra. "Zara" se javno izvinila i platila odštetu od svega 200.000 evra.

Vlasnik "Zare" Amansio Ortega treći je najbogatiji čovjek na svijetu i najbogatiji Evropljanin.

U posebnoj privrednoj zoni Shenzhen u Donguanu u Kini djeca od 14 godina svakodnevno odrađuju 16-časovno radno vrijeme, sedam dana sedmično, za 1,5 dolara na čas za proizvodnju igračaka za "Mekdonalds", "Dizni" i "Matel".

Spavaju na drvenim krevetima, bez madraca. Pošto mnoga od ove djece, uz ovu platu, nemaju mogućnost da plate lična dokumenta i dozvole za trajni boravak u Shenzhenu, u ovim postrojenjima ostaju ilegalno i mjesecima se ne vraćaju kući.

Brojni izvještaji opisuju teške povrede rada u fabrici, eksploataciju djece, ilegalne plate i nekvalitetne životne uslove.

I velik broj čokoladnih proizvoda sa svjetskog tržišta dolazi s plantaži kakaa s Obale Slonovače od robovskog rada djece uzrasta od pet godina pa nadalje, čiji broj premašuje i 200.000. Osim što obrađuju kakao, najčešće služe i kao raspršivači pesticida tako što prenose teške vreće pesticida na ogromne udaljenosti po poljima. Ova djeca su najčešće oteta ili prodata od strane svojih roditelja.

Rad za dolar

Novu Indiju uglavnom grade savremeni robovi koji od zore do sumraka kalupe pune blatom i onda ih peku kako bi napravili cigle, a za taj naporan posao ne dobijaju novac nego samo vraćaju dugove. U Indiji ih nazivaju zaduženim radnicima, a otplaćuju kredite ili predzajmove koje su dali njima ili njihovim precima.

Izvođač radova im pronađe posao, ali oni bukvalno postaju njegovi taoci. Jedna porodica tako dnevno mora da napravi i po 1.000 cigli, a kako bi otplatila dug, radi i suprug, pa čak i petogodišnja kćerka. Članovi porodice ističu da nikad nisu dobili platu i da i ne znaju koliko novca duguju. Papire koje im daju ne znaju pročitati, jer je većina radnika u selu nepismena.

Potraga za nekim boljim životom motiv je mnogim ženama i muškarcima iz Afrike, Indije i istočnoazijskih zemalja da odu u inostranstvo. Mnogi tamo dožive najgora zlostavljanja. Čak i bukvalno ropstvo.

U Njemačkoj žrtve se prisiljavaju na rad uglavnom u prostituciji, građevinarstvu i ugostiteljstvu.

U kuhinji etiopijskog restorana u centru Berlina radila je jedna Etiopljanka od rane zore do duboko u noć. Ona nije govorila njemački, bila je potpuno izolovana od spoljnog svijeta, a za godinu i po rada dobila je ukupno 500 evra - manje od jednog evra po danu.

Odnosi slični robovlasničkim pojavljuju se i u oblastima kućne njege ili ispomoći u domaćinstvu.

Kenijka Fatma Athman je u Saudijsku Arabiju otputovala uvjerena da će tamo raditi kao učiteljica. Na put je nagovorila jedna sumnjiva agencija za zapošljavanje. Na aerodromu u Saudijskoj Arabiji dočekao je jedan radnik te agencije i odmah joj oduzeo pasoš. Tada joj je i rečeno da će odmah početi raditi kao služavka - i to neplaćena. Svakog dana je radila po 18 časova i gotovo da nije imala kada spavati. Gazdarica je često tukla, a gazdaričin sin seksualno zlostavljao. U sličnoj su situaciji i mnoge druge žene koje su došle u Saudijsku Arabiju.

- Siromašni ljudi nemaju nikakvih prava. Ja sam morala trpjeti nevjerovatne stvari. Gazdarica me psihički dokrajčila - svjedoči Fatma.

Prema procjenama organizacije Hjuman rajts voč, u Saudijskoj Arabiji najmanje 900.000 stranih djevojaka živi u sličnim ili čak gorim okolnostima nego Fatma.

Ova zemlja nije izuzetak, pa čak i u Beču postoje slučajevi, na primjer, u diplomatskim domaćinstvima, da pomoćnice bez novčane naknade rade u kući.

Prostitucija

Posao trgovaca ljudima s ciljem prostitucije veoma je unosan, a ovaj "biznis" ostvari nekoliko milijardi dolara dobiti svake godine. Ovom kriminalnom djelatnošću zarađuje se više novca nego preprodajom oružja ili droge. Nedavno je u Austriji razbijen lanac makroa, koji je sa 16 prisilnih prostitutki zaradio čak 98 miliona evra.

Prema procjenama, oko 200.000 djece uzrasta između 12 i 15 godina prodaje se makroima preprodavcima svake godine u SAD.

U Africi su trenutno Nigerija i Gana najveći izvori ljudskog trafikinga. Prema podacima iz izvještaja britanske policije, 75 odsto seksualnog roblja koje je dovedeno na područje Velike Britanije kontrolišu brutalne albanske bande. U Njemačkoj 75 odsto seksualnog roblja dolazi iz zemalja Istočne Evrope, to jest zemalja bivšeg SSSR-a.

Kazne

Najveći problem nadležnim vlastima predstavlja nepostojanje dovoljno informacija, pa u borbi protiv modernog ropstva organi često tapkaju u mjestu.

Kažnjavanje trgovaca ljudima takođe je problem, pa je, na primjer, 2010. u čitavoj EU samo 1.100 trgovaca ljudima pravosudno osuđeno, što je za 400 manje nego 2008.

Problematična je i činjenica da svaka zemlja ima sopstvene krivične odredbe u ovoj oblasti, te kazne koje se izriču u većini zemalja iznose od dva mjeseca do maksimalno 24 godine.

Robovlasništvo

Robovlasništvo je prvi oblik klasnog i izrabljivačkog društvenog uređenja, a zasniva se na privatnom vlasništvu i na radu robova. Ropstvo je opstajalo, između ostalog, zbog rasizma i opšteg neprihvaćanja onoga što je drugačije. Trgovina robljem se počela stvarati u 15. vijeku, kada su Evropljani počeli da prodaju uhvaćene Afrikance i na tome zarađuju. Takva trgovina ljudima trajala je do 19. vijeka i značajno je uticala na afričku i američku kulturu.

Prosjačenje

Sa dječacima koji prose može se ostvariti prihod u visini od 30.000 evra, i to za dva-tri mjeseca, saznali su ljudi iz Evropola prisluškivanjem razgovora između dva trgovca ljudima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana