Miladin Petrović: Napad na kolonu u Dobrovoljačkoj zločin iz slijepe mržnje

Željka Dobrić
Miladin Petrović: Napad na kolonu u Dobrovoljačkoj zločin iz slijepe mržnje

Mi koji smo doživeli "Dobrovoljačku ulicu" i svojim očima gledali kako, na pravdi Boga, ubijaju pripadnike JNA, sada posle osamnaest godina jasno vidimo da se istina o stradanju Srba u poslednjem ratu na sve moguće načine zamagljuje.

Rekao je to u intervjuu "Glasu Srpske" glavni i odgovorni urednik časopisa srpskih vojnih penzionera "Vojni veterani" Miladin Petrović, koji je početkom rata bio novinar "Narodne armije" i svjedok dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici.

- Napad na pripadnike JNA u Dobrovoljačkoj ulici je zločin koji je proizvela jedna slepa mržnja prema protivničkoj strani. Tu mržnju izazvala je dirigovana propaganda onih koji su planirali rušenje i prekrajanje Jugoslavije. Video sam i na sopstvenoj koži osetio tu slepu mržnju - istakao je Petrović. Dodaje da će se istina o Dobrovoljačkoj kad-tad saznati, ali da bi bilo dobro da to bude što prije.

* GLAS: Da li Vas je ikada iko pozvao da svjedočite o dešavanjima u Dobrovoljačkoj ulici?

PETROVIĆ: Do sada me još niko nije zvao da svedočim o događajima u Dobrovoljačkoj ulici. Ne mislim da bi moje svedočenje bilo posebno važno ili važnije od drugih, ali smatram da bi bilo korisno za osvetljavanje istine o tom masakru i zločinu nad pripadnicima JNA. Mislim da je odmah posle zločina u Dobrovoljačkoj trebalo prikupiti izjave svih svedoka i to nije bio težak posao, ali ni sada nije kasno. Bez obzira na to što me dosad niko nije zvao da svedočim, smatram da će moja knjiga "Tajna Dobrovoljačke ulice" biti dovoljno svedočenje sa moje strane.

* GLAS: Kada biste svjedočili, šta biste sve ispričali i kako biste okarakterisali napad na mladiće u "Dobrovoljačkoj ulici"?

PETROVIĆ: Ispričao bih sve što sam kao novinar "Narodne armije" doživeo u Komandi 2. vojne oblasti u Sarajevu i u zatvoru u FIS-u (DTV Partizan) od 22. aprila do 4. maja 1992. godine. O tome sam napisao celu knjigu i nemoguće je ukratko sve to prepričati. Na osnovu onoga što sam tamo doživeo, mogu da kažem da su pripadnici JNA stradali potpuno nevini i da to stradanje nije bilo slučajno. Dovoljno je pogledati Direktivu Armije BiH iz koje se vidi da su napadi na kasarne i jedinice JNA planirani, da nije reč o nekakvoj stihiji i slučajnosti. Prvi takav napad doživeo sam 22. aprila 1992. godine, zajedno sa grupom beogradskih novinara, dok nas je general Kukanjac upoznavao sa situacijom u vojnoj oblasti. Zamislite situaciju: na jednu takvu malenu zgradu komande, opkoljenu sa svih strana, puca se neprestano, padaju razni projektili, odjekuju eksplozije... General Kukanjac, pred nama novinarima, zove Ganića i zahteva da se obustave napadi, a Ganić tvrdi da ne zna ko napada. Kasniji događaji, a naročito oni koji su se odigrali 2. i 3. maja bili su samo jedna od faza u sprovođenju pomenute direktive. Tu jedinice JNA nisu nikoga napadale. Nema govora o tome, kako neki tvrde, da je JNA napadala Predsedništvo. To, u jednom intervjuu nedeljniku NIN, potvrđuje i Jovan Divjak. General Kukanjac je jedino slao pomoć ugroženima u Domu JNA i to sa simboličnim snagama. Protivnička strana, stostruko nadmoćnija, tog 2. maja 1992. godine, na najsvirepiji način masakrirala je pripadnike JNA koji su poslati da pomognu ugroženima. Mržnja je bila tolika da su njihova tela spaljena strujom i nekoliko dana su bila na ulici. To su bili strašni zločinački napadi koji su se sutradan nastavili u Dobrovoljačkoj ulici. Ta dva događaja su povezana i ne mogu se razdvajati. Mogao bih da vam naširoko pričam o tome šta se sve tog dana, tu noć i sutradan do napada na kolonu dešavalo, ali suština je u tome da smo mi bili opkoljeni i u životnoj opasnosti. Želeli smo samo da na miru izađemo iz Sarajeva. U takvoj situaciji, kad se neko tako surovo poigrava sa sudbinom oko tri stotine ljudi u Komandi, kad na više mesta u gradu ginu pripadnici JNA, Radio-televizija Sarajevo, recimo, obaveštava javnost da pripadnici JNA iz Komande "ruše" Sarajevo. Kada bi ti novinari mogli da znaju kakvu su nam tada nepravdu činili i koliko laži mogu da zabole onoga ko ne može ni da se brani ni da govori. Novinarska etika je tada potonula u moru uspavane ljudske savesti. Vaše pitanje je bilo i kako bih okarakterisao napad na pripadnike JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Nikako drugačije nego kao zločin koji je proizvela jedna slepa mržnja prema protivničkoj strani. Tu mržnju izazvala je dirigovana propaganda onih koji su planirali rušenje i prekrajanje Jugoslavije, a kod domaćih političara nije bilo mudrosti i svesti da ih neko namerno gura u rat. Video sam i na sopstvenoj koži osetio tu slepu mržnju pri samom napadu na kolonu, a naročito u zatvoru u FIS-u. Istina je da se u Dobrovoljačkoj dogodio strašan zločin koji je, sasvim je izvesno, bio jedan od događaja koji su značajno uticali na tok rata u BiH. Prošlo je 18 godina od zločina u Dobrovoljačkoj, ali pravda, nažalost, još nije ispunjena. Zašto je Hag odustao da traganja za istinom o Dobrovoljačkoj, zašto Tužilaštvo BiH toliko dugo čeka, zašto se od "slučaja Ganić" pravila predstava i zašto politika zauzima mesto prava i pravde, sve su to pitanja u čijim odgovorima se krije i tajna Dobrovoljačke ulice, odnosno istina o tome ko su bili naredbodavci i izvršioci zločina koji je, te 1992. godine, ugasio i poslednje nade da će se u BiH održati mir.

* GLAS: Zašto se i pored toliko dokaza, izjava, svjedočenja i audio i video-snimaka ne procesuiraju odgovorni za "Dobrovoljačku ulicu?

PETROVIĆ: Mi koji smo doživeli Dobrovoljačku ulicu i svojim očima gledali kako, na pravdi Boga, ubijaju pripadnike JNA, sada posle osamnaest godina jasno vidimo da se istina o stradanju Srba u poslednjem ratu na sve moguće načine zamagljuje. Ne čudi me to jer sam svestan da živimo u svetu gde argumenti sile zamenjuju argumente istine, ali žao mi je što je sve manje predstavnika srpskog naroda koji su spremni da se dosledno i hrabro zalažu za to da istina o stradanju Srba u poslednjem ratu izađe na videlo.

* GLAS: Kako biste ocijenili odugovlačenje procesuiranja odgovornih za zločine u Dobrovoljačkoj ulici i "Tuzlanskoj koloni" i činjenicu da su ovi predmeti još u fazi istrage te da nema optužnica?

PETROVIĆ: Ne znam da li je srpska strana pribavila sve relevantne dokaze o tim zločinima i da li je te dokaze dostavila nadležnima. Ako jeste, onda je jasno da je odugovlačenje procesuiranja namerno i da se iza toga kriju politički motivi.

* GLAS: Da li će politika dozvoliti da se sazna istina o događajima u Dobrovoljačkoj ulici i "Tuzlanskoj koloni" i ispravi uvriježeni stav da su samo Bošnjaci stradali, a Srbi činili zločine?

PETROVIĆ: Istina o Dobrovoljačkoj će se kad-tad saznati. Ali bilo bi dobro da se sazna što pre. Jer, sadašnji paradoksi bosansko-hercegovačke stvarnosti ne vode do celovite istine o ratu u BiH. Sve dotle dok postoje parcijalne istine o ratu u BiH, dok jedan isti događaj jedna strana slavi a druga oplakuje, dotle nema pomirenja, poverenja, zajedništva i napretka. Svima bi trebalo da bude jasno da se ta kaubojska priča o dobrim i lošim momcima teško može primeniti za rat u BiH.

* GLAS: U Republici Srpskoj se smatra da će međunarodni faktor odigrati značajnu ulogu svjedočeći o događajima u ova dva slučaja. Koji je Vaš stav?

PETROVIĆ: Ne verujem da će odigrati pozitivnu ulogu. Taj međunarodni faktor odigrao bi najznačajniju ulogu ako se ne bi mešao u unutrašnje stvari BiH i ako bi predstavnicima tri naroda dopustio da se sami dogovore o najvažnijim pitanjima. Sve dok se taj faktor bude mešao tu neće biti sreće.

* GLAS: Koliko su strani tužioci u Tužilaštvu BiH doprinijeli odugovlačenju procesuiranja odgovornih i koja je. po Vašem mišljenju, bila njihova uloga u BiH?

PETROVIĆ: Ne znam koliko je ko odugovlačio procesuiranje. Pogotovo ne znam koliko su tome doprineli strani tužioci, ali znam da "slučaj Dobrovoljačka" najbolje govori o tome koliko je međunarodnoj zajednici stalo da se sazna istina o stradanju Srba. Kad se zataškava jedan takav zločin nad pripadnicima JNA koji su bili pod zaštitom UN, koji se dešavao pred očima celog sveta, kako možemo govoriti o pravdi, pravičnosti, nepristrasnosti, jednakim aršinima...

Kazne

* GLAS: Kako biste ocijenili evidentan debalans i mnogo veći broj godina zatvora za ratne zločine koje su dosuđene Srbima i Hrvatima u odnosu na Bošnjake?

PETROVIĆ: Nažalost, veliki moćnici nas i tuže i sude i odatle uglavnom dolazi i taj debalans. Dokle će tako da bude, to niko ne zna. Zna se samo da Bog nije u sili nego u pravdi. A skoro je jedan naš poznati akademik rekao da je osvetljavanje istine o ratu u BiH sudbonosno pitanje za Srbe i da od toga zavisi i opstanak Republike Srpske. Istina je zlatna, ali ne parcijalna, nego celovita istina.

Knjiga

Petrović kaže da je zahvalan Vladi RS, a posebno Centru za istraživanje ratnih zločina RS i Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite koji su pomogli izdavanje njegove knjige "Tajna Dobrovoljačke ulice".

- U knjizi "Tajna Dobrovoljačke ulice" detaljno sam opisao šta je sve prethodilo napadu na kolonu, 3. maja 1992. Tu su i svedočenja ljudi koji su bili neuporedivo važniji od mene i svi se slažu u tome da su pripadnici JNA toga dana ubijeni potpuno nevini, iako je postojao dogovor između dve strane - da kolona mirno izađe iz Sarajeva, koji je garantovao i predstavnik UN general Dejvid Mekenzi - kaže Petrović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana