Jovan Dučić udario pečat srpskoj poeziji

Jovan Dučić udario pečat srpskoj poeziji 21.02.2011 13:00 | Svetlana Tadić

Srpski pjesnik, pisac i diplomata Jovan Dučić rođen je 17. februara 1871. godine.

Dučić je bio član Srpske kraljevske akademije, čije je stvaralaštvo udarilo pečat srpskoj poeziji u prvoj polovini 20. vijeka.

Biografija

Osnovnu školu Dučić je završio u Trebinju, a kada se porodica preselila u Mostar, upisuje se u trgovačku školu.

Učiteljsku školu pohađa u Sarajevu i Somboru gdje maturira 1893. godine. Učiteljevao je kratko po raznim mjestima, između ostalog, u Bijeljini, odakle su ga austrougarske vlasti protjerale zbog patriotskih pjesama "Otadžbina" i "Oj, Bosno". Zbog njih je Dučić stavljen pod istragu, a u maju 1894. godine vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah poslije progonstva, pjesnik nije mogao naći učiteljsku službu gotovo nigdje, pa se zapošljava u manastirskoj školi u Žitomisliću.

Kao učitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. godine. Član je društva "Gusle". U društvu sa Šantićem stvorio je književni krug i pokrenuo časopis "Zora". Posljednje godine boravka u Mostaru, zajedno sa prijateljem i piscem Svetozarom Ćorovićem, uhapšen je i otpušten sa posla. Iste godine odlazi na studije u Ženevu, na Filozofsko-sociološki fakultet. Proveo je skoro deset godina u Ženevi i Parizu. Za to vrijeme održava veze sa prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje Skerlića u Parizu, sarađuje sa mnogim listovima i časopisima (Letopis, Zora, Srpski književni glasnik).

Diplomatija

Na Ženevskom univerzitetu je završio prava i potom se vratio u Srbiju. Godine 1907. u Ministarstvu inostranih djela Srbije dobija službu pisara. Od 1910. je u diplomatskoj službi. Te godine postavljen je za atašea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti položaj u Sofiji.

Od 1912. do 1927. službuje kao sekretar, ataše, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u Rimu, Atini, Madridu i Kairu, kao i delegat u Ženevi u Društvu naroda. Potom je privremeno penzionisan. Dvije godine kasnije vraćen je na mjesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu.

Ducic u srediniBiran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, a za redovnog člana izabran je 1931. Sljedeće godine postavljen je za poslanika u Budimpešti. Od 1933. do 1941. prvo je poslanik u Rimu, potom u Bukureštu, (gdje je 1937. godine postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu), a do raspada Jugoslavije poslanik je u Madridu.

Uoči njemačke invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. godine Jovan Dučić odlazi u SAD u grad Geri, Indijana, gdje je živio njegov rođak Mihajlo. Od tada do svoje smrti, dvije godine kasnije, vodi organizaciju u Ilinoisu čiji je osnivač Mihajlo Pupin, a koja predstavlja srpsku dijasporu u Americi.

Za to vrijeme piše pjesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, te osuđuje zločine nad Srbima koji vrši hrvatska ustaška vlada.

Umro je 7. aprila 1943. u gradu Geri. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskog manastira Svetog Save u Libertvilu, SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova posljednja želja Jovana Dučića ispunjena je 22. oktobra 2000. godine.

O Dučićevoj poeziji

Prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru 1901. u izdanju mostarske "Zore", drugu u Beogradu 1908. u izdanju Srpske književne zadruge, kao i dvije knjige u sopstvenom izdanju, stihovi i pjesme u prozi - "Plave legende" i "Pjesme". Pisao je dosta i u prozi, a jedna od najznačajnijih knjiga je "Blago cara Radovana".

Dučić je izgradio svoju individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naročito simbolista. U doba opšteg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija značila novinu i osvježenje, i u motivima i u izražaju.

Mjesto snova, patnji, čežnji i draži na svom tlu, u idealima svoje rase, on čudnom i sjajnom gipkošću uzima tuđi, zapadni i latinski ideal ljepote i života, zapadni estetizam, otmjen i virtuozan ali hladan, lišen dubokih zanosa i uzvišene etike. On otkriva sasvim nove motive u našoj poeziji, dotle neslućene, rijetka osjećanja, bizarna, prefinjena.

On ima dvostruki strah: od vulgarnosti misli i osjećanja i vulgarnosti izraza. Snaga i ljepota njegove poezije je u izražaju.

ducic spomenik"Dučićeve večeri poezije"

Nagrada "Jovan Dučić" je nagrada za pjesništvo, a dodjeljuje se svake godine u Trebinju. Kulturna manifestacija "Dučićeve večeri poezije", koja se održava svake godine na Blagovijesti, dan kada je umro Jovan Dučić, okuplja veliki broj kulturnih i naučnih radnika, stvaralaca iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore i ostalih zemalja u okruženju.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica