Iz ognjišta sela brdovitog Balkana izbijaju stabla

V. Kulaga, S. Šurlan
Iz ognjišta sela brdovitog Balkana izbijaju stabla

U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu nekada su gradovi bili mali, a sela rasprostranjena, velika, sa brojnim stanovništvom, razvijenom poljoprivredom i stočarstvom.

Onda su gradovi, s razvojem industrije, počeli da rastu, a sela da se smanjuju, sve dok se jedno po jedno nije počelo potpuno gasiti.

Iz nekad bogatih malih kuća i štala mnoga stabla uveliko prkose onome što se nekad zvalo dom i odakle je vatra i miris tople hrane mamio ukućane da se okupe za stolom.

Sela u Srpskoj skoro ugašena

U Republici Srpskoj, prema popisu stanovništva, ima 1,32 miliona osoba. Iako je najviše stanovništva u Srpskoj evidentirano da živi u ruralnim područjima, popis je pokazao i da su mnoga seoska naselja ugašena ili se nalaze na korak od toga. Evidentirano je ukupno 2.756 naseljenih mjesta koja danas imaju manje stanovnika nego na popisu 1991. godine, a osnovni razlog za to su stalne migracije u urbane sredine. To je, prije svega, tipično za ruralna područja Hercegovine, ali i mnoge druge krajeve Srpske u kojima je, prema popisu, sada manje osoba nego što ih je bilo početkom devedesetih godina prošlog vijeka.

Podaci pokazuju da u nekim selima ima svega desetak ili nešto više popisanih osoba.

Tako je u bilećkom selu Oblo Brdo popisano 19, a u Orahu 12 osoba. Takva slika je i u ruralnim naseljima u Banjaluci među kojima su Agino Selo, Bronzani Majdan, Verići, Piskavica. U njima je popisano od 300 pa do 1.000 osoba manje u odnosu na posljednji prijeratni popis.

Slično stanje je u nekim seoskim područjima u Bijeljini, gdje je u Cernjenovu Gornjem popisano oko 300 osoba manje u odnosu na početak devedesetih godina prošlog vijeka, a manje ljudi popisano je i u Banjici.

Derventa, koja je izgubila najviše stanovnika u proteklih više od 20 godina, takođe ima problema sa odlivom stanovništva sa sela.

Popis je pokazao da u nekim seoskim sredinama "nedostaje" i po nekoliko stotina ljudi u odnosu na 1991. Nadležni ističu da je broj ljudi u selima manji i zbog nemilih ratnih dešavanja.

Manje stanovnika, u odnosu na početak devedesetih godina prošlog vijeka, popisano je i u dobojskim ruralnim naseljima. U Kotorskom je popisano 2.298 osoba, dok je početkom devedesetih godina u ovom naselju živjelo 3.295 ljudi. Broj žitelja je smanjen i u Podnovlju i Stanarima.

Podnovlje je prije rata imalo 1.250 stanovnika, a na posljednjem popisu evidentirano ih je 1.239, dok je u Stanarima popisano njih 1.123, što je za oko 70 manje u odnosu na 1991. godinu.

Popis je pokazao da manje stanovnika ima i u naselju Aranđelovo koje pripada Trebinju. Popisivači su u oktobru u ovom naselju popisali 103 stanovnika, dok ih je prije više od dvije decenije bilo 114.

U mnogim trebinjskim ruralnim područjima popisano je manje od 50 stanovnika. Na ovu listu mogu se staviti naselja Bijograd, Bugovina, Veličani, Gornji Orahovac, Dubljani i Klobuk.

Urbanizacija

Očigledno je da je u Republici Srpskoj, i uopšte u BiH, u zamahu proces urbanizacije, slaže se demograf Stevo Pašalić.

- Proces urbanizacije je zakonit i sve zemlje, od najrazvijenijih do onih koje su u razvoju, imaju konstantno povećan broj urbanog stanovništva. Popis kod nas je pokazao da je oko 45 odsto stanovništva urbano, a 55 odsto ruralno stanovništvo - rekao je Pašalić.

Međutim, dodao je Pašalić, i pored toga što je više ruralnog stanovništva, popis je pokazao da je taj odnos znatno promijenjen.

- Na popisu 1971. godine bilo je svega 27 odsto urbanog stanovništva. To dokazuje da je taj proces urbanizacije u usponu i on će se sigurno i nastaviti - istakao je Pašalić.

Dodao je da to za posljedicu ima da sela ostaju praznija.

- Imamo stotine naselja samo kao geografski pojam, a u njima nema evidentiran nijedan stanovnik. To jeste posljedica izumiranja stanovništva, ali i ratnih dešavanja gdje su neka sela opustošena, devastirana i nisu obnovljena - kazao je Pašalić.

Istakao je da se sela većinom gase u brdsko-planinskim predjelima, naročito u ekonomski nerazvijenijim područjima.

- Na primjer, sela nestaju na prostoru Kalinovika, Han Pijeska, Čajniča, Rudog, u zapadnoj Krajini, od Ribnika i nadalje, gdje su planinski predjeli - pojasnio je Pašalić.

Problem je, kako kaže, i što u selima gdje ima stanovnika, nema mladih koji bi mogli obezbijediti dalju reprodukciju stanovništva i ostanak na selu.

Demografi ističu da postoji razlika i od grada do grada u Srpskoj.

Tako, na primjer, u gradu Banjaluci živi oko 150.000 ljudi, što je oko 75 odsto ukupnog broja popisanih.

Sa druge strane, u Bijeljini u gradskom području živi 40 odsto stanovništva, a 60 odsto u seoskim područjima, jer se radi o selima koja su još atraktivna za naseljavanje ili u Zvorniku i Podrinju gdje su bogatija sela pa su još više naseljena.

Pašalić kaže da trend urbanizacije nije samo u BiH, već i u cijelom regionu, prvenstveno u istočnoj Srbiji, ali i u drugim brdsko-planinskim dijelovima u regionu.

Dah života slabi i u selima regiona

Utihnula je dječija graja i dah života potpuno slabi i u selima susjedne Srbije i Hrvatske.

Selo Krivi Vir u opštini Boljevac, poznato po Hajduk Veljkovoj i Timočkoj buni, ovcama i prerađevinama od mlijeka, školski je primjer kako nestaju sela u Srbiji.

Prema popisu stanovništva iz 1948. godine u 496 domaćinstava živjela su 2.242 stanovnika, a 2011. godine u 167 domaćinstava živi 330 stanovnika.

Izraženo u procentima, broj domaćinstava se smanjio za 66 odsto, a stanovnika za 85 procenata. Većina domaćinstava su staračka i imaju po jednog ili dva člana. U selu je nekada bila osmogodišnja škola koja je kasnije bila četvororazredna, a 2011. godine prestala je da radi jer nije bilo učenika.

Slično je stanje u većini sela u Srbiji, a mnoga su i potpuno opustošena.

Iako je u Srbiji registrovano više od 600.000 porodičnih poljoprivrednih gazdinstava, nadležni upozoravaju da posljednjih nekoliko godina dolazi do dramatične promjene u demografskoj strukturi tih područja i da prema popisu stanovništva, više od hiljadu sela nestaje pred očima države, jer u njima žive samo starci, starice i stariji momci.

Zbog izostanka podsticajnih mjera ponovo je sve više prisutno odlivanje seoskog stanovništva u gradove, između ostalog, jer nema razvojne politike, niti dovoljno izgrađene infrastrukture sela. Iz tih razloga se i mlađe stanovništvo sve više iseljava.

Stručnjaci upozoravaju da Srbiji u idućih od 15 do 20 godina prijeti nestanak 1.200 sela, koja će ostati bez stanovništva. Podaci su zapanjujući: od 4.600 sela u Srbiji, svako četvrto je na putu nestajanja - upozoreno je na jednom skupu u organizaciji Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i Privredne komore Srbije.

Demografski deficit pogađa i ruralna područja Hrvatske, gdje se poljoprivredno stanovništvo u posljednjih deset godina prepolovilo. Ruralne sredine imaju loše ili nikakve strategije razvoja. Mlađe stanovništvo se iseljava u potrazi za lakšim i sigurnijim poslom. Selo kao pojam odumire, a s njim, nažalost, i čitavo nasljeđe tradicije, upozorili su hrvatski stručnjaci. Prema njihovim podacima, u Hrvatskoj ima više od 105 naselja u kojim nema niti jednog stanovnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana