Ime i prezime - Božidar Obradović, Zanimanje - tragač zlata

Aleksandra DIKLIĆ
Ime i prezime - Božidar Obradović, Zanimanje - tragač zlata

Zlato je oduvek bilo simbol prestiža, bogatstva i moći. I kao što su alhemičari nekada pokušavali da ga stvore, sada svetlucava magija na obale zlatonosne reke Pek u istočnoj Srbiji i njene pritoke, dovodi avanturiste, ljubitelje lepota Homolja i lovce na blago. Zlatna groznica ponovo trese Srbiju, a sve, što bi narod rekao, "u nadi da će im se posrećiti".

Jedan od onih večitih tragača za zlatom je i poznati srpski arhitekta u penziji Božidar Obradović, zaljubljenik u prirodu i čari koje nosi pronalaženje sjajnih čestica u timočkoj reci, koja se uliva u Dunav.  Obradović otkriva za "Glas Srpske" da ove plemenitosti u vodama istočne Srbije ponovo ima, jer su prethodnih godina, snažne bujice sprale veće količine zlatonosnih zrnaca i nanele ih u rečne nanose i sprudove reka.

- To je i razlog što je sada sve više tragača za zlatom i što su lokalne vlasti tog kraja Srbije počele da razmišljaju o Peku kao turističkoj atrakciji - objašnjava Obradović, koji je nedavno stigao sa "zlatne reke" u svoj dom na Dorćolu, donoseći dva nova grama.

U proteklih dvadesetak godina on je posvećen potrazi za blagom u dolinama tog dela Srbije, a iz njegovog pera izašle su i stručne i korisne knjige posvećene ovoj tematici. Kaže da zlatonosnih sadržaja u rekama ima na potezu od kučevskog kraja u pa sve do Majdanpeka, ali najviše nadomak samog Kučeva. Dodaje da je finoća zlata u tim vodotokovima 75 do čak 95 odsto. I mada mnogi čitavo leto i žarke dane, do zalaska sunca provode u vodi do kolena tragajući za blagom, on u zlatonosne krajeve odlazi dva puta godišnje. Uglavnom tokom leta. Dok neki ne gube nadu da će im se ulov isplatiti, našem sagovorniku je ispiranje zlata isključivo hobi i uživanje u prirodi. Nikako želja za zaradom. Boravak kraj reke je, ističe on, umirujući i potpuno opuštajući, kao i u tom čitavom pitomom krajoliku ovenčanom šumama i pašnjacima. Pa, ako vas put nanese tamo, turistički, poslom ili u posetu prijateljima, ne propustite njegov savet da bar jednom probate tu zlatnu avanturu.

- Najviše ljudi u taj kraj stiže početkom juna kada se u Kučevu održava tradicionalna manifestacija "Homoljski motivi". Tada ispod mosta na Peku, lokalno stanovništvo ispira zlato i to je prava atrakcija za brojne goste i turiste. Naročito bljesne li zlatno zrnce na suncu. Tada niko ne može da odoli da se i sam ne okuša u ovom poslu - priča nam.

Na zlatonosne reke vodio je grupu švedskih turista koji su čuli za njih. A kada je odlazio u Homolje, sretao ljude iz mnogo zemalja sveta koje je avanturizam doveo na istok Srbije.

Bilo je među njima ranijih godina i onih koji su mu, kako se seća, rekli da su iz Republike Srpske. Čuli za zlato na dnu reka, pa došli. Neke je dovela znatiželja, ali bilo je i onih koji su mislili da se od tog posla mogu ovajditi.

- Većinu je zanimalo kako sve to izgleda i, naravno, kada su već došli, hteli su i da se oprobaju u trganju za zlatom bar jednom - prenosi nam njihove reči.

Neka od bogatih znanja, Obradović je pretočio u knjigu "Ispiranje zlata iz rečnih nanosa", u kojoj je potanko objasnio ovaj proces. Završio je i tekst drugog dela  "Izrada opreme za ispiranje i eksploataciju", ali će ono na svetlost dana, tek kada prikupi novac za izdavanje. On objašnjava da je veća, odnosno industrijska eksploatacija skup proces, ali su, kako ističe,  individualnim lovcima ili grupama koje krenu u potragu za dragocenim rečnim sastavom, dovoljna vrlo skromna sredstva.

- Potreban je drveni ispirač koji pravi lokalno stanovništvo. Dug pola metra i širok 25 santimetara. Uz to idu motika i lopata i možete da počnete da tragate za zlatnim česticama u reci -  priča  nam.

Njegova sigurna procena je da uz celodnevni rad, ako ste "srećne ruke", možete da nađete bar pola grama zlata. Možda i više.

Ljudi koji su se već oprobali u potrazi uz pomoć ovih skromnih alatki, prozvani su i "kopačima zlata". Stanovništvo istočne Srbije zove ih i "lovci na blago", a oni motikom zagrabe u rečni nanos i ubacuju ga uz pomoć lopate u ispirač.

- Nije vam potrebno ni oštro oko, jer sjaj se lako zapazi -  kaže Obradović.

Ukazuje nam na bitnu razliku između "ispirača" dragocenog rečnog sadržaja i ostalih "lovaca".

- Ispirači  su vam kao pravi ribolovci zaljubljenici u taj sport, a oni drugi koji pecaju ili love životinje, odnosno ubijaju ih i svoj plen pojedu. E, tako i ovi što jure za zlatom da bi ga unovčili, ti lovci, se razlikuju se od nas koji sve svoje zlatne trofeje izvađene iz reke, čuvamo  - objašnjava naš sagovornik.

Na naše pitanje kako je sve počelo, ovaj Beograđanin  odgovara da je za to kriv njegov avanturistički duh i pasija čije je ime putovanja.

Tako ga je osamdesetih godina prošlog veka put odveo i u istočnu Srbiju.

- Uživajući u lepotama vlaškog kraja zapazio sam na obalama Peka starca koji je pokušavao da u svom ispiraču pronađe zlato. Sišao sam do njega, bilo mi je zanimljivo kako to radi  i nastavili smo zajedno. Od tada sam zaražen ovim užitkom i ne propuštam nijedno leto, a da ne odem na Pek -  priča nam.

Za dve decenije  u koritu Peka pronašao je nešto više od 200 grama. Njegov prvi ulov bio je težak gram i po i završio je sa ostalim dragocenim metalom sakupljenim tokom svih tih godina.

Pronađeno zlato danas je njegovo sećanje i povod za razgovore sa unucima. Jer, iz zlatonosnih predela doneo je i mnoge priče i anegdote koje je čuo od ispirača sa Peka.

- Da zlata ima u istočnoj Srbiji znalo se od davnina. Tako su se još pre Drugog svetskog rata neki od seljaka iz tog kraja služili raznim lukavstvima da bi na svoja imanja privukli inostrane koncesionare.

Ali, kako naglašava, snalažljivost zbog preživljavanja bila je neophodna u ovom siromašnom kraju, gde je početkom prošlog veka, zlata bilo mnogo manje nego u dugoj istoriji Pothomolja.

Kaže da su reke istočne Srbije osiromašile zlatom, jer je ono dugi niz vekova eksploatisano. Ogromne količine dragocenosti vadili su iz reke, još pre nove ere, prapreci današnjih Italijana.

- Rimljani su u drugom i prvom veku pre nove ere, praktično isprali tri četvrtine od ukupnog blaga u najzlatonosnijim delovima reka. Bilo je to u vreme kada su pokorili i kao svoje provincije držali Meziju, odnosno Srbiju, Dačiju, to jest današnju Rumuniju, i Trakiju, odnosno Bugarsku - priča Obradović.

Na ispiranju zlata je, kaže,  radilo oko 50 hiljada robova. Ono je odnošeno u Gamzigrad, u carsku kovnicu i livnicu, gde je pretapano u delove od po nekoliko kilograma težine, udaran mu je carski pečat, a onda je odvoženo do Singidunuma, današnjeg Beograda.

On navodi da je ovaj kraj kroz koji su posle starih Rimljana prošli mnogi osvajači, danas i pravi raj i za numizmatičare.

 - Pothomolje je zlatna koka Srbije i moglo bi da bude i poželjnija destinacija od "Drakulinog zamka" u susednoj Rumuniji, samo ako bi bilo malo više sluha za turizam. U slivu Peka površine 1.236 kilometara mnogo je tragova drevnog rudarstva na mestima gde su bile topionice, ili u delovima koji leže uz rudišta. I danas se često mogu pronaći delovi rudarskog alata, novčići iz predrimskog i rimskog doba i drugi ostaci koji predstavljaju svedočanstvo te bogate i burne istorije - otkriva naš sagovornik.

Do Prvog svetskog rata u vodenom toku Peka je, kako otkriva, mogao da se pronađe i grumen zlata težak 18,5 do 19 grama.

- Danas je to samo pusti san, ali prostora za eksploataciju, kao što sam rekao, ponovo ima - tvrdi Branko.

On navodi da, iako su mnogi aluvijoni u Srbiji "preprani", nema bojazni da je zlato iščezlo jer...

- Još postoji dobar broj njih koji nisu eksploatisani i vrlo su interesantni. Oni manji aluvijoni mogu biti zanimljivi ispiračima zlata koji rade sami ili dolaze u manjim grupama - dodaje.

Za prirodne lepote na istoku Srbije na čijim se prostorima prelamala burna osvajačka istorija, predsednik Udruženja kopača zlata je uspeo da zainteresuje ministarstva rudarstva i energetike i turizma.

Mag za trezore

Božidar Obradović je traženju zlata posvetio svoje slobodno vreme, a godine rada proveo je, pre toga, kao savetnik za izgradnju trezora. Bio je jedan od vodećih učesnika u izradi njihovih projekata.

Klub ljubitelja prirode

Sedište kopača zlata "Hadrijan" je u Obradovićevom beogradskom domu. Međutim, kada je Božidar otišao da ga registruje, nije mu pošlo za rukom da ga nazove udruženjem ispirača zlata, jer je pretpostavljenima zasmetalo što u nazivu nosi i ime ove skupe dragocenosti. Morao je zato da ga zvanično nazove Klub ljubitelja prirode. Ali, od svog nauma nije potpuno odustao. Osmislio je članske karte na čijoj je plavičastoj poleđini žuti kopač sa ispiračem u rukama i tekst:

"Ušao si u klub ljubitelja i zaštitnika prirode i ispirača na rekama, onoga što je vredno. Srećno!"

  *******************

 Uz celodnevni rad, ako ste "srećne ruke", možete da nađete bar pola grama zlata

 *******************

 Da zlata ima u istočnoj Srbiji znalo se od davnina

 *******************

 Nije vam potrebno ni oštro oko, jer sjaj se lako zapazi


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana