Aleksander Dorin: Zvanična verzija događaja u Srevrenici izmišljena priča

Umjesto navedenog broja od oko 8.400 ubijenih, on je došao do podataka da je u Srebrenici poslije njenog pada ukupno stradalo oko 2.000 Bošnjaka, od čega su 1.450 njih nastradali kao žrtve osvete.

- Teoretski, moglo bi biti identifikovano malo više od 3.300 ljudi koji imaju veze sa Srebrenicom. Od toga je oko 1.300 onih koji su stradali 1992, 1993. i 1994. godine. Većina i jedne i druge grupe stradala je u borbenim dejstvima. Sve tvrdnje koje idu preko te cifre su čiste izmišljotine, prevare i laži. Niko nije našao oko 7.000 žrtava iz Srebrenice, to je čista laž. U mojoj drugoj knjizi o Srebrenici, koja se zove "Srebrenica - kako se zaista zbilo", objavio sam kako je na tome radila Međunarodna komisija za traženje nestalih (ICMP) - iznosi Dorin i na "Fejsbuku" saznanja do kojih je došao dugim istraživanjem.

Kaže da se 6.000 pripadnika Armije RBiH povuklo prije ulaska VRS u Srebrenicu, da im se pridružilo oko 2.000 boraca iz Žepe, kao i 4.000 civila, od kojih je veliki dio bio pod oružjem. Iza sebe su ti borci ostavili 25.000 civila koje je VRS evakuisala. On iznosi podatke o tome kako tada bošnjački predstavnici i UN potvrđuju da u Srebrenici nije uopšte bilo zločina, kao i holandski vojnici, te da je nevjerovatno da je VRS negdje uhapsila i strijeljala 7.000 do 8.000 zarobljenika u vrijeme kad niko od međunarodnih posmatrača i vojnika nije bio spriječen da se slobodno kreće u regionu.

On iznosi i da holandski general Hans Kouzi u svojoj knjizi piše da u Srebrenici nije bilo genocida, te navodi imena holandskih vojnika koji izjavljuju da je evakuacija civila izvedena bez incidenata.

Inicijatori zvanične verzije o Srebrenici su, kaže, i pored toga širili tvrdnju da je VRS u Potočarima odvojila 1.000 vojno sposobnih muškaraca od ostalih i da su negdje odvedeni na strijeljanje, dok u izvještaju holandske vlade o događajima u Srebrenici, poznatom pod nazivom "NIOD-Report", stoji da u Potočarima nije bilo vojno sposobnih muškaraca, te da nema potvrde o hiljadu uhapšenih.

- Na spomen-kamenu u Potočarima stoji da je broj žrtava genocida najmanje 8.372, ali da ni taj broj nije konačan. Tu smo već kod prve manipulacije. Prvi spisak navodno nestalih osoba je obuhvatao oko 7.400 imena. Koji normalan čovek može da shvati da ima skoro 1.000 mrtvih više nego što ih je nestalo - kaže Dorin.

On podsjeća da to nije čudno, jer je bošnjačka strana donedavno tvrdila da je u ratu stradalo 250.000 Bošnjaka, ali da je to demantovao direktor IDC-a Mirsad Tokača, iznoseći podatke o ukupno 98.000 stradalih na sve tri strane u ratu. Dorin iznosi i podatke koje je objelodanio pomoćnik načelnika za boračko-invalidsku zaštitu opštine Srebrenica Nesib Burić o 2.000 poginulih boraca u Srebrenici prije jula 1995. godine. Na osnovu pregleda 33 izjave pripadnika kolone koji su se uspješno povukli iz Srebrenice prema Tuzli, on utvrđuje da se njihove izjave o sukobima sa VRS razlikuju od tvrdnji o nekoliko poginulih, do nekoliko stotina poginulih za isti događaj.

- Postoji statistika iz 1994. godine o tome koliko ljudi živi u Srebrenici. Po toj statistici, koju je potpisao tadašnji predsednik Predsedništva opštine Srebrenica Fahrudin Salihović, tada je tačno 37.255 ljudi živelo u Srebrenici. UNPROFOR je 4. avgusta 1995. godine u Tuzli registrovao 35.635 lica koja su stigla iz Srebrenice. To je razlika od malo više od 1.600 ljudi. Ali u tom dokumentu Salihović naglašava da taj dokument ne bi trebalo davati međunarodnim organizacijama na uvid zato što oni kalkulišu brojem od 45.000 stanovnika. To je razlika od skoro 8.000 ljudi koji uopšte nisu postojali - kaže Dorin. 

Poslije višegodišnjeg istraživanja, dodaje on, i haški istražilac Din Maning je u izvještaju iz 2000. godine objavio da su pronašli 2.000 leševa koje su tražili u masovnim grobnicama 50 kilometara oko Srebrenice. A poznata je činjenica, dodaje, i da srpski stručnjaci i patolozi u toku iskopavanja leševa nisu smjeli da budu na licu mjesta.

On ističe i slučajeve manipulacija velikim brojem ljudi sa spiska "nestalih". Navodi da je istoričar Milivoje Ivanišević upoređivao spisak navodno nestalih sa izbornim listama iz 1996. godine, kad je pronašao da je na spisku glasača oko 3.000 imena onih koji su takođe na spisku navodno nestalih.

On navodi i Tokačinu izjavu kad je rekao da je pronađeno 500 živih Bošnjaka čija su imena bila na spisku nestalih u julu 1995. godine. U knjizi komandanta bošnjačkih snaga u Srebrenici Nasera Orića, kaže, stoji da su prije 1995. godine u Srebrenici poginula 1.333 borca Armije RBiH, a da se kasnije ispostavilo da su se 954 imena tih boraca našla na spisku nestalih.

Dodaje i izjavu iz Boračke organizacije RS (BORS) prema kojoj je od broja ukupno nestalih skoro 1.000 onih koji su umrli prije pada Srebrenice, dodajući i da je dokazano da su svjedoci lagali u toku saradnje sa sudom.

Dorin je došao i do saznanja u vezi sa "srebreničkim video-snimkom" koji je obišao svijet i za koji se tvrdi da je na njemu prikazano strijeljanje šest muslimanskih zatvorenika poslije pada Srebrenice. On kaže da je to snimljeno 1993. godine u okolini Trnova, a osvetničko je djelo paravojne formacije "Škorpioni" za zločine nad srpskim življem u trnovskoj opštini.

- U julu 1995. godine u novinama "Toronto star" objavljen je intervju sa Naserom Orićem. On je s ponosom pričao da su on i njegova jedinica snimili kako su u regionu Srebrenice i Bratunca masakrirali Srbe. Taj video-zapis pustio je reporteru rekavši da je njegova vojska u jednom jedinom selu ubila 114 Srba. Niko od zapadnih medija nije se zgrozio nad tim - kaže Dorin.

Dodaje da je nevjerovatno i to što je Haški tribunal objavio da je u predmetu "Srebrenica" uništeno hiljadu stranica dokaznog materijala, a da je kao razlog za to navedena tvrdnja da "nema dovoljno mjesta za arhiviranje dokumenata". Konstatuje da normalan čovjek ne može da povjeruje u to, te da na svijetu nema pravne države u kojoj se dokazni materijali uništavaju prije završetka procesa.

- Zato je Sent Luis, u državi Misuri u SAD, novo mesto stanovanja velikog broja veoma živih "žrtava Srebrenice" - zaključio je Dorin.

Istina

Aleksander Dorin rođen je i odrastao u Švajcarskoj, ali vodi porijeklo iz BiH. Otac mu je iz Sanskog Mosta, a majka iz Novog Grada. Njegovim roditeljima je u NDH u toku Drugog svjetskog rata pobijeno oko 90 odsto familije, od koje je dio završio u Jasenovcu. Roditelji su mu 1966. iz Srbije otišli u Švajcarsku, gdje su, kaže, vodili normalan život sve do 1991. godine kad je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji. Tada su počeli da ih napadaju bivši prijatelji, čak i fizički, samo zato što su Srbi, koje su mediji predstavili kao monstrume, izokrećući istinu. On je odlučio da krene u potragu za istinom o ratu u BiH i do danas je objavio nekoliko knjiga. Kaže da je htio da sazna da li je Srebrenica zaista jedini slučaj za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji o kojem zapadni mediji nisu lagali, ali da je došao do saznanja da je Srebrenica vrhunac antisrpske propagande.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.