Trećina Korejanaca se preziva Kim i Park
Svaki peti stanovnik Južne Koreje, od ukupne populacije od preko 50 miliona ljudi, preziva se Kim, dok prezime Park nosi svaki deseti stanovnik te zemlje.
Ako se pogleda ukupno, prezimena Kim, Li i Park čine skoro polovinu onih koja su danas u upotrebi u Južnoj Koreji. Najpoznatiji predstavnici prezimena Park su svakako predsjednik Park Geun Hje i reper Psaj (Park Je Sang).
Susjedna Kina ima oko 100 prezimena u svakodnevnoj upotrebi, dok Japan ima čak 280.000 jedinstvenih porodičnih imena.
Duga feudalna tradicija Koreje pruža dio odgovora na pitanje o maloj raznolikosti u korejskim prezimenima. Kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, prezimena su bila rijetkost sve do posljednjih dana dinastije Čoson (1392-1910). Ona su ostala privilegija vladara i nekoliko aristokrata (jangbana). Robovi i izgnanici poput mesara, šamana i prostitutki, kao i zanatlija, trgovaca i monaha, nisu imali luksuz porodičnog imena.
Kako je lokalni gospodski stalež dobijao na značaju, Van Gon, osnivač dinastije Korijo (918-1392), pokušao je da ga smekša dodjeljujući mu prezimena kao način na koji će se razlikovati vjerni podanici i državni zvaničnici.
Ispitivanje civilne službe, koje je postalo put ka društvenom napretku i kraljevskom unapređenju, zahtijevalo je od svih onih koji sjede da registruju svoje prezime. Tako su elitna domaćinstva usvojila jedno.
Postalo je uobičajeno da uspješni trgovci takođe uzmu prezime. Oni su mogli da kupe elitno porodično stablo kupujući genealošku knjigu ("džokbo") - moguće od bankrotiranog jangbana i da koriste njegovo prezime.
Do kraja 18. vijeka falsifikovanje takvih dokumenata je dostiglo vrhunac. Mnoge porodice su zapetljale svoja porodična stabla - na primjer kada krvno srodstvo dođe do kraja, neko ko nije rođak može da bude upisan u istu genealošku knjigu u zamjenu za novac.
Stranac bi zauzvrat dobio plemenito prezime.
Kako su prezimena Li i Kim bila među onima koja su koristile kraljevske porodice u drevnoj Koreji, željele su ih provincijalne elite, a kasnije i obični ljudi kada su birali svoja prezimena.
Manji broj prezimena potiče iz Kine, koja su prihvatili Korejski dom i plemstvo u sedmom vijeku imitirajući plemeniti zvuk kineskih prezimena. Mnoga korejska prezimena su formirana od jednog kineskog znaka. Zato, da bi se razlikovalo jedno koljeno od drugih sa istim prezimenom, mjesto porijekla određenog klana često je dodavano prezimenu.
Prezime Kim postoji u 300 jedinstvenih regiona, poput Gjeongju Kim i Đimhae Kim klanova. Porijeklo se često ne piše, osim u zvaničnim dokumentima.
Ograničen izbor prezimena značio je da niko nije bio tačno siguran s kim je u krvnom srodstvu. Tako je u periodu Čoson vladavine kralj zabranio brakove između ljudi sa identičnim prezimenom.
Godine 1894. odbacivanje korejskog sistema baziranog na klasi omogućilo je običnim ljudima da uzmu prezimena. Oni na ivici društva često su uzimali prezimena svojih gospodara ili zemljoposjednika, ili su jednostavno uzimali prezime koje je najčešće korišćeno. Godine 1909. usvojen je novi zakon o registraciji za glasanje, kojim se zahtijevalo da svi Korejci prijave svoje prezime.
Danas porijeklo klanova, koje je nekada bilo važno obilježje statusa i porijekla jedne osobe, nema isti značaj za Korejce. Ipak, broj novih Park, Kim i Li klanova ubrzano raste. Sve više stranih državljana, uključujući Kineze, Vijetnamce i Filipince, postaju stanovnici Koreje.
Njihov omiljeni izbor prezimena su Kim, Li, Park i Čoi, sudeći prema državnim podacima. Postoji, na primjer, klan Mongol Kim ili Taeguk (Tajland) Park klan. Popularnost ova tri prezimena izgleda još nije dostigla svoj vrhunac.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
