Smrt roditelja, samoubistvo sestre i loš ukus za muškarce: Životna priča Džulije Roberts

Agencije
Smrt roditelja, samoubistvo sestre i loš ukus za muškarce: Životna priča Džulije Roberts

Džulija Fiona Roberts rođena je 28. oktobra 1967. u Atlanti kao najmlađe dijete Beti Lu i Voltera Grejdija Robertsa, koji su se bavili glumom, a i njen stariji brat Erik i sestra Lisa takođe su se oprobali na daskama koje život znače.

Džulija Roberts poznata je po ulogama u romantičnim komedijama i osmijehu kojim je magično privlačila publiku, što ju je svrstalo među najplaćenije glumice. Ipak, iza njenog blistavog smijeha krije se nesrećno djetinjstvo, brojni ljubavni promašaji i porodične tragedije, piše Glossy.


Džulija Fiona Roberts rođena je 28. oktobra 1967. u Atlanti kao najmlađe dijete Beti Lu i Voltera Grejdija Robertsa, koji su se bavili glumom, a i njen stariji brat Erik i sestra Lisa takođe su se oprobali na daskama koje život znače. Zanimljiv podatak jeste taj da je njena majka, dok je bila trudna sa Džulijom, vodila sa suprugom školu glume za djecu, koju su pohađali i naslijednici Martina Lutera Kinga. Umjesto zahvalnice, gospođa King platila je sve bolničke troškove kada se Beti porodila. Zato, ne slučajno, prva Džulijina jsećanja na djetinjstvo vezana su upravo za glumu.

- Po nekoliko sati slušala sam mamu kako čita pozorišne scenarije koje je pisao moj otac. Zamišljala sam sebe kako izgovaram te riječi, ali tada nisam imala hrabrosti da im kažem kako bih i ja jednog dana voljela da postanem dio njihovog glumačkog svijeta – pričala je svojevremeno Džulija, koja je imala samo pet godina kada su joj se roditelji razveli. Taj događaj na neki način obilježio je njeno djetinjstvo.

- Sve je bilo kao u bajci, a onda su moji roditelji počeli da se svađaju sve više da bi nas majka jednog dana samo odvela. Njihov razvod bio je veoma bolan. Bila sam veoma vezana za oca, a on je srećom nastavio da nas redovno posjećuje. Nakon pet godina moja majka preudala se za Majkla Moutsa i na svijet donijela još jednu djevojčicu, našu polusestru Nensi. Na taj radosni događaj u našem životu pala je sijenka kada nam je baka javila da nam je umro otac. Saznali smo da je dugo bolovao od raka, ali nam to nikada nije rekao jer nije želio da patimo zbog njega. Bila sam veoma bijesna, osećala sam se kao da me je izdao i namerno ostavio – istakla je glumica koja je kao djevojčica želela da postane veterinar jer je obožavala životinje, ali kasnije je upisala novinarstvo. Njeni tinejdžerski dani bili su puni unutrašnjih previranja i preispitivanja, a nekoliko puta bila je i na meti vršnjaka koji su se stalno rugali njenom izgledu.

Nažalost, Nensi je izvršila samoubistvo 2014. godine, a par mjeseci nakon toga umrla joj i majka nakon velike i teške borbe sa rakom.

- Osjećala sam se usamljeno i bila sam veoma ružna, viša od ostale djece i za razliku od svih, riđa, zbog čega su mi se smijali. Mama mi je govorila da sam ja njeno ružno pače, a tek to me je nerviralo. Nisam bila sigurna u sebe i željela sam da što prije odem od kuće, osamostalim se i postanem žena. Kad bih mogla da vratim vrijeme, mnogo bih više uživala u tim bezbrižnim danima – rekla je davno Džulija koja je tokom srednje škole svirala klarinet u orkestru, a po završetku školovanja otišla je u Njujork kako bi se pridružila bratu i sestri koji su tamo započinjali svoju glumačku karijeru.

U Velikoj jabuci, prvo ju je na ulici primjetio jedan modni skaut i zaposlio je kao foto-modela, a ona je pored toga upisala časove glume u želji da što prije postane glumica.

- Svašta sam radila u Njujorku, prala sam sudove, čuvala decu, slikala se za novine, imala i po nekoliko poslova istovremeno, ali željela sam da što prije počnem s nekim konkretnim poslom. Brat i sestra pružali su mi veliku podršku i bili mi jedini prijatelji s kojima sam se tada družila. Ne mogu da kažem kako mi je taj period života bio težak, jer sam duboko u sebi znala da će se moj trud jednog dana sigurno isplatiti. Kada pozitivno mislite, svijet oko vas je ljepši. Nikada nisam imala želju da odustanem i vratim se kući. Moje ambicije bile su velike i borila sam se. Bilo je dana kada nisam željela ništa da radim, bivala sam toliko umorna da mi je glava padala, željela sam da umrem od osjećaja usamljenosti, ali me ni to nije sprečilo da se i dalje borim – ispričala je glumica koja je svoju prvu filmsku ulogu dobila 1987. godine u filmu Blood Red glumeći rame uz rame sa svojim bratom Erikom Robertsom.

Svoj izuzetni glumački talenat pokazala je u ostvarenju Mistična pica 1988. godine gdje su reditelji i kritičari prvi put primjetili da, osim što svojim izgledom oduzima dah, ima sposobnost da na velikom platnu prikazuje svoje emocije kao da je to stvarni život.

- Prijao mi je izlazak iz anonimnosti, osjetila sam blagu vrtoglavicu i ogroman nalet adrenalina kada su ljudi na ulici počeli da me prepoznaju i da se došaptavaju dok sam prolazila pokraj njih. Sve mi je to veoma godilo. Imala sam utisak da hodam po oblacima, a to je osjećaj koji me i dan-danas obuzme poslije premijere ili nekog uspjeha – priseća se Džulija koja je slijedeće godine sa filmom Čelična magnolija dobila i svoju prvu nominaciju za Oskara u kategoriji za najbolju žensku sporednu ulogu. Njen prvi televizijski angažman bio je u seriji Crime Stopy, a kasnije se pojavila i u Ulici Sezam, kao i u četvrtoj sezoni Poroka Majamija.

Ipak, najveću popularnost stekla je u filmu Zgodna žena 1990. godine gdje joj je partner bio Ričard Gir. Uloga koju su prije Džulije odbile Moli Ringvald i Meg Rajan ovoj zanosnoj umjetnici donijela je još jednu nominaciju za Oskara i sve ono o čemu je maštala kada je bila mala. Ipak, i pored poslovnih uspjeha, privatni život ove glumice uvijek je bio zanimljiviji žutoj štampi.

Po pisanju medija, imala je ljubavne veze sa brojnim kolegama, uključujući Lijama Nisona, Dilana Mekdermota, Kifera Saderlenda, Dejvida Varmea, Metjua Perija i Bendžamina Breta.

Naime, 1988. godine, nakon zajedničkog rada, Džulija je počela vezu s Lijamom Nisonom, s kojim je živjela određeno vrijeme, a dvije godine kasnije vjerila se s kolegom Dilanom Mekdermotom. Njega je ostavila zbog Kifera Saderlenda, a u avgustu 1990. godine objavili su da će se vjenčati. Ipak, samo tri dana prije svadbe, poput lika koji je nekoliko godina kasnije glumila u ostvarenju Odbjegla mlada, glumica je pobjegla i ostavila verenika. Razlog je bio taj što se zaljubila u njegovog najboljeg prijatelja Džejsona Patrika s kojim je otišla u Irsku.

- Još kao djevojka odlučila sam da se ni zbog čega ne kajem i da uvijek, u svakoj životnoj situaciji, slušam srce, a ne razum. Znam da je to pogrešno i zbog toga sam često donosila ishitrene odluke koje nisu bile dobre, ali šta da radim – to sam ja, žena od krvi i mesa. Iskreno, uplašila sam se činjenice da više neću biti slobodna. Moj duh je takav, nikada nisam volela nikakva ograničenja. Džejson je bio samo moj bijeg od obaveze, mada je bio mnogo strastveniji od Kifa, što mi je prijalo – objasnila je svoj postupak slavna glumica.

Pored dva velika filmska hita i burnog ljubavnog života, Džulija je 1991. doživjela svoj prvi poslovni neuspjeh od koga se dugo oporavljala. Skoro dvije godine nije radila ništa i vrlo rijetko izlazila je iz kuće.

- Prihvatanje uloge u filmu Umri mlad jeste bio loš izbor, ali iz toga sam ipak mnogo naučila i otkrila jednu svoju stranu za koju do tada nisam znala da postoji. Nisam umijela da podnesem loše kritike na račun svoje glume i to me je dosta koštalo. Riješila sam da napravim malu pauzu. Sjedila sam kod kuće i odbijala da radim, a jedno vrijeme čak nisam ni jela. Onda sam shvatila da je glupo da uništavam svoje zdravlje i život zbog poslovnih neuspjeha. Odlučila sam da budem jaka, razvučem osmijeh i počnem da zanemarujem zlurade komentare – objasnila je glumica koja se 1993. godine udala za kantri pjevača Lajla Loveta.

- On je bio potpuno drugačiji od svih mojih prethodnih muškaraca i pristala sam da se udam za njega. Bila je to još jedna loša odluka zato što sam poslušala srce iako sam znala da ga ne volim toliko da bih kraj njega dočekala starost. Željela sam da se osjetim sigurno i da me neko voli jer je to bio jedan težak period mog života. Bila sam sebična. Razveli smo se poslije dvije godine pošto sam ja željela ponovo da budem slobodna. Tada još nisam bila spremna ni da postanem majka niti da budem nečija žena – kaže filmska diva čiji su filmovi zaradili više od dve i po milijarde dolara, što ju je učinilo najplaćenijom glumicom svih vremena.

Pet godina poslije razvoda, u Džulijinoj karijeri ređali su se komercijalni filmski hitovi Odbjegla mlada, Vjenčanje mog najboljeg prijatelja, Noting Hil... Početkom 1998. godine otpočela je još jednu burnu vezu sa zvijezdom serije Red i zakon Bendžaminom Bretom, s kojim je ostala pune tri godine.

- Prijalo mi je je Bendžaminovo prisustvo u mom životu. Često smo se raspravljali, ali to su one svađe poslije kojih se rodi ogromna strast između dvoje ljudi. To mi je bilo veoma interesantno, ali ubrzo sam shvatila da on nije pravi čovjek za mene i kako je vrijeme da pokupim stvari i nestanem iz njegovog života. Kada neko počne da me sputava, uvijek odem. Rijetko kada sam patila zbog ljubavi jer sam stvari uvijek prihvatala onakvima kakve jesu. Nisam vjerovala da je ljubav za ceo život moguća, jer prije ili kasnije to osjećanje dosadi i onda neko ode – iskreno je pričala glumica koja je dobila Oskara za najbolju žensku ulogu u filmu Erin Brokovič i konačno osjetila da je uspjela u životu.

- I ranije su mi govorili da sam odlična glumica, ali ja sam znala da mogu više i bolje. Onda se dogodio film Erin Brokovič i konačno sam postala zadovoljna svojim životom i uspjehom. Bila je to kruna mog truda – istakla je glumica čije je srce 2000. godine osvojio kamerman Danijel Moder s kojim je sarađivala na filmu Meksikanac. Pošto je on tada bio oženjen, njih dvoje otpočeli su romansu godinu dana kasnije, a vjenčali su se na njenom ranču u Novom Meksiku 14. jula 2002. godine. Brus Vilis bio je jedina poznata ličnost koja je prisustvovala ovom venčanju, a Džulija je nosila jednostavnu pamučnu roze haljinu.

- Dugo nisam vjerovala da sam rođena da imam samo jednog muškarca, djecu i porodičnu kuću, a onda, kada sam se najmanje nadala, upoznala sam Danijela koji je potpuno promjenio moj život. Pored njega sam sazrijela i shvatila da posao nikako ne smije da mi bude primarna stvar u životu jer danas si na vrhu, a sutra na dnu. Naučio me je pravim vrijednostima i ukrotio moj nemirni duh, na čemu sam mu veoma zahvalna.

Iako godinama nije bila spremna da se ostvari u ulozi majke, jer je željela da radi i uvijek bude najbolja u svom poslu, ostala je trudna vantjelesnom oplodnjom i 28. novembra 2004. donijela na svet blizance Hejzel Patrišu i Fineasa Voltera. Tada je napravila pauzu i prekinula da snima, a svoj glas pozajmljivala je u dječjim animiranim filmovima. Tri godine kasnije po treći put postala je majka – rodila je dječaka koji je dobio ime po ocu Henri Danijel Moder. Iako je sada više posvećena kući i porodici, Džulija tvrdi da se nikad nije udaljila od glume.

- Naravno da se moj život promjenio i da radim manje, ali nikad nisam ni radila mnogo. Ima dana kada tek što napravim doručak i počistim kuhinju, već je vrijeme za kuvanje ručka, a kad to završim, već došlo vrijeme da se misli šta ćemo za večeru. Ima i drugih dana, kada je sve veoma kreativno i zabavno, a i djeca mi pomažu. Svaka žena koja je majka ili supruga zna da to postane deo svakodnevnog života. Neki dani su superzabavni, a neki su za kućne poslove. Ljudi me često pitaju kako uspijevam da balansiram između posla i majčinstva, ali mislim da je meni lakše nego drugima. Biram kad ću i šta ću raditi jer uvijek imam podršku moje porodice – rekla je u jednom intervju i dodala:

- Bila sam luda što ranije nisam rađala, to je divno osjećanje. Vantelesna oplodnja nije bila laka, ali kada su se blizanci rodili, moj život dobio je potpuno nov smisao. Kad smo dobili Henrija, shvatila sam da sam najsrećnija osoba na svijetu. Ako bi neko od mene to tražio, dala bih čitavu karijeru i sve što sam u životu stekla samo za osmijeh svojih anđela – izjavila je Džulija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana