Šerpe mame pleme u spoljni svijet
Šest pripadnica amazonskog plemena Maško Piro nedavno je pobjeglo nazad u džunglu nakon pohoda na jednu zabačenu kolibu u peruanskom nacionalnom parku Manu u zapadnom Amazonu, a sa sobom su odnijeli nekoliko metalnih šerpi.
Drski prepad desio se usred dana u turističkom uporištu i predstavljalo je jedno od rijetkih pojavljivanja jednog od najizolovanijih plemena koje sve više rizikuje da stupi u kontakt sa spoljnim svijetom.
Pleme Maško Piro u prošlosti se sukobljavalo sa lovokradicama, šumokradicama i švercerima droge koji su upadali u njihove enklave u džungli, ali antropolozi tvrde da ih primamljivost savremenog oruđa sada dovodi u iskušenje da prilaze bliže nego ikad ranije selima i turističkim kampovima.
- To je tehnološka revolucija. Zamislite da živite u svijetu gdje imate samo kamene sjekire i onda vam neko da mačete - rekao antropolog Klaus Rumenilo-ler.
Njihovi napadi su opasni, izlažu ih opasnostima od nasilnih susreta sa prestravljenim mještanima i kontakta sa savremenim bolestima protiv kojih ovi lovci-sakupljači nemaju imunitet.
Pleme Maško Piro oduvijek je odbacivalo strance i uspjelo da preživi porobljavanje krajem 19. vijeka i da suzbije napredovanje hrišćanskih misionara u dvadesetom vijeku. Članovi plemena su prilično visoki i imaju velike tabane. Takođe su i krupni i uglavnom ne nose nikakvu odjeću.
Međutim, u posljednje tri godine sve češće se mogu vidjeti u blizini nacionalnog parka Manu odjeveni u krpe koje im prekrivaju bedra.
Poznati su i po svom kretanju koje može biti veoma tiho i znali su se privući dvorištima, a da ih psi ne osjete.
Tokom trideset godina zabilježena su samo tri zvanična kontakta sa ovim plemenom.
- Zvučale su kao ptice. Mislila sam da se to neko iz druge turističke agencije šali sa mnom - kazala je Giljermina Loaiza, kroz čiju su kuhinju pripadnice plemena projurile tokom nedavnog upada.
Procjenjuje se da pleme broji oko 600 pripadnika i da su podijeljeni u nekoliko grupa koje se stalno kreću kroz džunglu i da s vremena na vrijeme grade skloništa na obalama rijeke gdje kopaju u potrazi za kornjačinim jajima. Oni žive u malim porodičnim klanovima u blizini potoka i u prošlosti su izbjegavali kontakte sa strancima i sakrivali su se u šumama.
Ponekad su viđani tokom sušne sezone kada su posjećivali veće rijeke. Eksperti vjeruju da su se odlučili za izolovani način života zbog nasilja koje su ranije iskusili, posebno tokom vladavine "kralja gume" Karlosa Fickaralda krajem 19 vijeka.
Peruanska vlada zabranjuje kontakt sa njima i drugih desetak takozvanih "nedodirljivih" domorodačkih plemena, prvenstveno zbog njihove dobrobiti jer je njihov imuni sistem neotporan.
Ljekar Fernando Mendieta, koji je prije tri godine spriječio širenje respiratorne bolesti u jednom poluizolovanom indijanskom plemenu, zabrinut je da bi pleme Maško Piro bilo teško liječiti zbog agresivnosti.
U incidentu 2011, pripadnici ovog plemena kopljima su ubili jednog mještanina i ranili čuvara parka. Mnogi su pokušali da se približe plemenu, ali je to jedino uspjelo ubijenom mještaninu, Šako Floresu.
On je napravio baštu na granici sa njihovom teritorijom i dozvoljavao im je da sakupljaju i jedu povrće iz nje. Međutim, ni to nije pomoglo jer su ga pripadnici plemena ubili baš u toj bašti. Nakon toga vlasti su turistima zabranili pristup području u kojem boravi pleme.
- Ne namjeravam da budem prvi koji će pokušati da vakciniše nekog iz Maško Pira - kazao je Mendieta.
Na području Amazonije postoji stotinak plemena koja žive skriveno duboko u džungli i koja nemaju kontakata sa civilizacijom.
Mamci
U želji da umire ljude iz ovog plemena, mještani obližnjeg sela Diamante ponekad bi ostavljali mačete i banane na obali rijeke Alto madre se dios.
- Jednom smo im ostavili hladno gazirano piće. Jedan čovjek je zgrabio flašu, osjetio hladnoću, bacio je i otišao - rekao je ribar Henri Bonifasio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
