Najgori odron u američkoj istoriji
Amanda Skorjanc je gledala film sa svojom bebom kada su lusteri u njenoj kući počeli da se njišu i svjetla da trepere. Pogledala je vani i vidjela užasan prizor: ogroman odron kako silazi sa brda i obližnje kuće koje "eksplodiraju" pod njegovim naletom.
U tom trenutku komšijin dimnjak je počeo da se naginje i pada prema njenoj kući i Amanda je brzo zgrabila sina i sklonila se u ćošak kuće.
- Držala sam to dijete kao da je to bila jedina moja svrha. Nisam puštala bebu nijednog trenutka - ispričala je Amanda.
Kada je odron prošao, moćna rijeka blata i prljavštine napravila je pravu pustoš u malom vašingtonskom gradu Oso, usmrtivši 36 ljudi i zbrisavši na desetine kuća. Skorjanc i njena beba su bili jedni od nekolicine ljudi koji su izašli ispod ruševina živi.
Ona se trenutno oporavlja nakon što je polomila nekoliko kostiju i prošla šest operacija. Ipak i ona i njen ljekar misle da će emocionalni oporavak trajati prilično dugo. Određeni zvukovi podsjećaju mladu Amerikanku na to užasavajuće subotnje jutro.
- Ako vjetar počne jače da duva ili ako neko gura krevet pored mene, odmah počnem da se sjećam tog dana. U glavi tada imam uvijek užasavajući prizor - kaže Amanda.
Amanda je tek ovih dana počela da priča o svom preživljavanju odrona koji se desio 22. marta, kada je dio nestabilnog brda kolabirao i razorio Oso. Najsmrtonosniji odron u istoriji SAD prekrio je površinu od 2,6 kilometara kvadratnih i deset ljudi se još vode kao nestali. Geolozi su ostali frapirani kako je odron mogao toliko stići i kako je mogao ići brzinom, koja je prema jednom ekspertu iznosila 96 kilometara na čas.
- Mislim da niko ne bi mogao pretpostaviti da se brdo može obrušiti tolikom brzinom. Zamislite da tačno prema vama nezaustavljivo ide veliki broj kamiona sa prikolicom i sa brzinom od gotovo 100 kilometara na čas. Tako je bilo stanovnicima Osa tog dana - rekao je ekspert za odrone Ričard Iverson.
Neki svjedoci su govorili da je odron bukvalno izbacio iz korita rijeku Stilagamiš koja protiče kroz gradić. Kada je zemlja prestala da se kreće, Skorjanc je ostala da leži u procjepu između oštećenog trosjeda i dijelova njenog krova. Imala je dvije slomljene noge i slomljenu ruku. Molila se da spasioci stignu brzo i da ih nađu.
- U jednom trenutku sam čula sirene i bio je to najbolji zvuk koji sam ikada čula. Oči sam držala zatvorene jer nisam željela da vidim šta se dešava oko mene. Bila sam uplašena i osjećala sam veliki bol - sjeća se Skorjanc.
Jedan od njenih zglobova je bio zdrobljen i pretrpjela je povrede na licu uključujući i povrede očne duplje. Iako je dugo živjela u Osu, ne planira više da se vrati u gradić smješten 88 kilometara od Sijetla, čak ne planira ni da ga posjeti. Ono što joj trenutno daje snagu je oporavak njenog sina Djuka koji se takođe nalazi u bolnici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
