Las Vegas Rimskog carstva se danas nalazi na dnu mora

Baja je bio grad u koji su rimski bogataši odlazili na vikend da se zabave. Moćni državnici su ovde gradili vile na plaži opremljene spa lječilištima i bazenima od mozaičkih pločica u kojima su mogli da rade šta im se prohtije. Jedan stanovnik je čak izgradio i nimfarijum, privatnu pećinu okruženu mermernim statuama, posvećenu isključivo „ovozemaljskim užicima”.

Odmaralište je udaljeno oko 30 kilometara od Napulja na zapadnoj obali Italije, a upravo ovdje je Ciceron pisao svoje govore odmarajući na obali mora.

“Postoji mnogo intriga i priča povezanih sa Bajom”, rekao je Džon Smut, istraživač koji je sarađivao sa lokalnim arheolozima na proučavanju lokaliteta.

Kruže glasine da je Kleopatra pobjegla u svom brodu iz Baje nakon što je Julije Cezar ubijen 44. godine p. n. e. dok je Agripina mlađa isplanirala smrt svog supruga Klaudija u ovom gradu tako da njen sin Neron može postati car Rima.

Mineralne vode i blaga klima privukli su plemstvo Rima do Baje u drugoj polovini 2. vijeka prije nove ere, a bilo je to i mjesto na koje su bogati i moćni dolazili da sprovode svoje nezakonite poslove.

Inače, grad je bio pun kaldera, koje su i Grci i Rimljani poštovali kao ulaze u podzemni svijet, ali su takođe podsticale niz tehnoloških dostignuća – lokalni izum vodootpornog cementa, mješavine vapna i vulkanskih stijena, što je podstaklo izgradnju prozračnih kupola i mramornih fasada.

Ipak, s obzirom na Bajinu grešnu reputaciju, možda je prikladna i činjenica što je obilje vulkanske aktivnosti krivo za njen nestanak.

Tokom nekoliko vijekova, postepeni uspon i pad Zemljine površine uzrokovane hidrotermalnom i seizmičkom aktivnošću učinilo je da veliki dio grada potone u vodeni grob u kojem se danas nalazi.

Vjerovali ili ne, tek šezdesetih godina su Italijani poslali podmornicu da ispita šta se na dnu nalazi. Ono što su otkrili bilo je fascinantno – podzemni pritisak je doveo do toga da zemlja koja okružuje Baju neprestano raste i pada, gurajući tako ruševine gore prema površini mora prije nego što ih opet proguta, predstavljajući tako svojevrsno geološko čistilište.

Ruševine ispod morske površine donedavno su bile dostupne za samo nekoliko neustrašivih arheologa. Podvodno arheološkog nalazište nije proglašeno zaštićenim morskim područjem sve do 2002. godine kada je otvoreno za javnost. Od tada, tehnologija 3D skeniranja i druga dostignuća u podmorskoj arheologiji pružili su prvi pogled na ovo poglavlje antike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.