Kuće i banke bez vrata

Riječ je o selu Šani Šingnapur, koje je jedinstveno u Indiji, ali i ostatku svijeta. Čak ni javni toaleti u selu nemaju vrata, mada su posljednjih godina na zahtjev ženske populacije napravili zaklon.

- Naravno, žene su osjetljive kada su te stvari u pitanju, pa smo na kraju stavili nešto poput zavjese, koja zaklanja sam prostor. Inače, nigdje u selu nemamo vrata niti nam trebaju, jer bi to bilo protivno našim ubjeđenjima - kaže lokalni trgovac Parmešvar Mane.

Neki seljani stavljaju drvene ploče na ulaze, ali to rade samo noću da im u kuću ne bi ušle divlje životinje i psi lutalice. Naravno, jedan od problema je to što posjetioci nemaju na šta da zakucaju kada dolaze nekome u posjetu, ali i taj problem je riješen.

- Kada neko dođe, obično vikne i tako dozove komšiju - objašnjava Mane.

Naime, suština cijele priče leži u njihovom vjerovanju u božanstvo Šani, koje je još poznato i kao bog Saturna. Legenda kaže da se seljanima jedne noći ukazao Šani, koji im je rekao da nema potrebe da na kuće stavljaju vrata jer je on toliko moćan da će ih uvijek štititi.

- Moć Šanija je takva da čak ako neko pokuša nešto da ukrade, naći će se u košmaru i nikada neće moći da pobjegne - objašnjava seljanin Balasaheb Borude. Oni takođe vjeruju da, ko god počini bilo kakav grijeh u selu, moraće da se suoči sa sade sati, što u prevodu znači sedmogodišnja zla kob.

Za ovo selo kažu da treba da posluži kao primjer svima jer ne samo da ovdje nema kriminala, nego se svi suzdržavaju od bilo kakvog grijeha.

- Profesionalni lopovi, prevaranti i pijanice ovdje nikada neće doći, jer tu jednostavno nemaju šta da traže. Ako i dođu, moraju se ponašati u skladu sa našim pravilima - kaže Borude.

Za one koji su novi u selu privikavanje na čudne običaje može biti izuzetno teško. To se desilo i Rupali Šah, koja je bila zaprepašćena kada se udala u ovo selo, jer nije mogla zamisliti život u kući bez vrata.

- Kada su mi rekli za to, bila sam nervozna. Nikada nisam živjela u kući koja nema vrata. Međutim, kada sam konačno došla u selo, vidjela sam da se svi tako ponašaju. Na kraju sam se navikla i danas živim bez ikakvog straha - kaže Rupali.

U selu se takođe rijetko mogu vidjeti zavjese, dok se na vratima nekada može vidjeti drvena taraba koja treba da spriječi ulazak pasa. Kada seljani idu u polje ili negdje dalje, oni ne pitaju komšije da im čuvaju kuću. Takođe, u selu ne postoji policijska stanica jer policajci ne bi imali posla.

- Moj rođak je jednom postavio drvene panele na ulaz u svoju kuću i već sljedećeg dana je doživio nesreću. Šanijeva moć se ne može dovesti u pitanje i on pazi na čitavo selo. U suprotnom, zašto bi ljudi iz čitavog svijeta dolazili ovdje - pita se blagajnik u seoskom hramu Anil Darandale.

U januaru 2011. godine banka Junajted komeršl otvorila je podružnicu u selu i iako ima vrata, na njoj nema nikakve brave, što je prvi ovakav slučaj u Indiji. Neki indijski zvaničnici bili su nezadovoljni ovom odlukom, ali radnici u banci kažu da su preduzeli mjere opreza da bi sačuvali novac. Selo postoji 156 godina i nikada nije imalo vrata na kućama. Ovo pravilo ne važi samo za kuće, već i za stvari kao što su poštanska sandučad. U selu u kojem živi oko 6.500 ljudi u zadnje vrijeme dolazi do određenih promjena i neki razmatraju mogućnost da postave vrata na glavni hram. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.