Kako izgleda napiti se u Sjevernoj Koreji?

Stojim ispred noćnog kluba „Egipatska palata" unutar hotela Džanggakdo. U pitanju je mjesto koje obećava sve prednosti bara, noćnog kluba, saune i servisa za masaže. Sve ove stvari usmjerene su prema umornim i konstantno usamljenim osobama – što znači da je namijenjen „isključivo strancima".

Jedini problem jeste što skoro ponoć i bar je zatvoren.

Dobrodošli u noćni život Sjeverne Koreje.

Iako podrum ovog hotela ima dvije strane – jednu korejsku i jednu kinesku, druga strana je znatno „ljigavija".

Razlog za zatvorena vrata kluba te večeri ležao je u činjenici da u hotelu nije bilo Kineza, a to je sa sobom nosilo još jednu činjenicu, nije bilo i prostitutki koje im pružaju usluge.

Međutim, samo postojanje barova kao što je ovaj predstavlja znak opuštanja stiska vlasti, barem u Pjongjangu.

Privatno posjedovanje kola je u porastu i iako ne možete vidjeti velike guže kao u Pekingu, nije neuobičajeno na ulici vidjeti po koji Audi zatamnjenih stakala, koji je toliko omiljen kod zvaničnika iz Kine.

U zemlji sada ima i preko 2 miliona mobilnih telefona navodno napravljenih u Sjevernoj Koreji, ali zapravo mnogi od njih prave se u Kini od strane kompanija kao što je Huavei i potom im se stavljaju etikete i poseban softver nazvan „Juche".

Kako se vremenom bude otvaralo sve više barova, sasvim je sigurno da će ih ljudi dočekati raširenih ruku.

„Glavni hobi ljudi u Sjevernoj Koreji jeste je najvjerovatnije pijenje", smatra Sajmon Kokerel, koji je ovu zemlju posjetio barem 100 puta kao turistički vodič.

„Ljudi ovde piju sve više jakog alkohola. Vlast u komunističkim zemljama vrlo često podržava proizvodnju alkohola kako bi ljudi bili srećni. Sve dok je režim na vlasti, ljudi će imati dozvolu da piju sve više i cijena alkohola će biti sve niža i niža", objašnjava Leonid Petrov, stručnjak za Sjevernu Koreju sa Nacionalnog univerziteta u Australiji.

S obzirom na to da su očekivanja u vezi sa noćnim provodom i dostupnim alkoholom na najnižem mogućem nivou, većina turista je više nego srećna da plati 3.50 dolara za sve što nije užasnog ukusa.

Sve je više lokala koji pomoć traže kod proizvođača piva u Kini i koji bez problema dolaze kako bi obučili osoblje – ovakvo nešto ne bi bilo moguće prije samo par godina.

Nije neobično ni videjti ljude koji poslije „državnih slavlja" ispijaju piva u lokalnim barovima.

„Ljudi uglavnom poslije pet kreću kući sa posla. Muškarci vrlo često svraćaju ovde nakon što su svratili do kuće kako bi pili. Kasnije, njihove žene zovu bar kako bi pitale kada se vraćaju kući", izjavila je šankerica jednog od takvih barova.

Većina ovoga rezervisana je za strance, koji moraju posjećivati unarijepd odobrena mjesta, mada su mogući i „mali izleti" u stvarnost Pjongjanga.

Pijenje je ovdje isto kao i u svakoj drugoj zemlji – ćaskanje i pričanje viceva.

Iako je u pitanju prilično konzervativna kultura, pojedinih dana vidjećete ljude kako piju u javnosti.

Ovakva „slavlja" vrlo često uključuju pjevanje pjesama o vođi, ali ljudi uglavnom piju umjereno. Šanse da ćete naletjeti na neki zapadni hit vrlo su male. Umjesto toga, ljudi ovdje prave svoju muziku i članovi većine bendova koji postoje lično su odabrani od strane vlasti.

Čak i za zapijene žitelje Sjeverne Koreje, postoji jako malo prostora za započinjanje svađe oko religije i domaće politike. Obije teme su van domašaja za većinu i zabranjene su, kao i postupci izazvani teškim opijanjem.

„Ne sjećam se da sam ikada čudo da je neko u pijanom naletu napravio haos širom Pjongjanga", tvrdi Kokerel.

Međutim, iako je vrlo lako okarakterisati narod Sjeverne Koreje kao masu ispranih mozgova, mi ipak dijelimo brojne sličnosti sa njima.

Jutro nakon jedne rođendanske karaoke zabave, jedan od naših vodiča je bio neobično miran i tih.

„Popio sam malo više sinoć", priznao je. „Zato sada imam mamurluk".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.