96 sati u Sankt Peterburgu

mojeputovanje.net
96 sati u Sankt Peterburgu

Već izvesno vreme imam problem sa glavoboljama. Još medicinski nisam utvrdila šta mi je i zbog čega su nastale ali sam našla lek kako prestaju. Ok, znam da ćete se sada smejeti, ali svaki put kada izađem iz naše zemlje, glavobolja magično nestane. Moje kolege na poslu veruju da je problem u mojoj glavi (ne onaj fizički, nego psihički) a ja ne marim za to nego putujem. Lakše je, bol nestane.

Statistika pokazuje da Sankt Peterburg godišnje ima 63 sunčana dana. Mi smo imali sreće da (krajem maja) dva i po dana imamo super sunčano vreme. I više nego što smo se nadali.


Organizacija naših putovanja je moj posao, sve skockam, pripremim (tipični sam štreber) dok moj dečko ide da se iznenadi. Naravno, i za ovaj put sam sve pripremila, mada prvi put nam se desilo da smo sve istumbali i promenili na licu mesta. Većinom zbog smenjivanja sunca i kiše koje smo pratili iz sata u sat da bismo što više mogli da uživamo napolju (u ovom gradu oblaci veoma brzo putuju).

Tvrdim da se svaki grad najbolje upoznaje pešačenjem. Nekada je to ciljano i pripremljeno, a nekad je to prosto besciljno, kada se zapravo upoznaju neke od najzanimljivijih mesta koja kasnije memorišemo kao najbolje uspomene sa putovanja. Ispostavilo se da je Sankt Peterburg idealan za oba.

Naša poseta Sankt Peterburgu bila je vezana za 315. rođendan najsevernijeg milionskog grada (osnovan je 27. maja 1703. godine). Nismo gasili svećice (ipak ih je mnogo), ali zato smo sa ostalim turistima (većinom Rusima) uživali četiri dana u predstavama, priredbama i ostalim događajima koje je ovaj grad pripremio za svoj rođendan.

Stanovnici Pitera (kako ga Rusi zovu) veruju da njihov grad i broj tri imaju čvrstu vezu.

Grad je tri puta menjao ime (Sankt Peterburg, Petrograd i Lenjingrad), u njemu su se dogodile tri najznačajnije pobune i revolucije u ruskoj istoriji (Oktobarska, Februarska i Krvava nedelja), a čuvaju ga i tri statue anđela koje su u trouglu raspoređena po gradu.

Prva je na zvoniku Petropavlovske crkve, sa pozlaćenim vrhom i predstavlja čuvara grada. Drugi anđeo je na katedrali Svetog Isaka, a treći na Dvorskom trgu - statua Aleksandrovski stub na kome anđeo drži krst.

Da se razumemo, Sankt Peterburg ne spada u destinacije za odmor. Ovo je prava kulturno - istorijska pustolovina i zato je uvek vredan posete.

Centar je u celosti jedan veliki spomenik. Grad palata i muzeja, širokih avenija i kanala, a među najznačajnijim kulturno-turističkim objektima su Ermitaž, Dvorski trg, Ruski muzej, Petropavlovska tvrđava, katedrala Sv. Isaka, Marinski teatar, Nevski ulica, Crkva spasa na krvi… I za sva ta mesta vredna pažnje treba mnogo vremena.

Za razliku od Moskve, u ovom megalomanskom gradu sa divovskim mostovima i kanalima je mnogo lakse snaći se. Na svim tablama po gradu, u metrou, osim na ruskom, sve piše i na engleskom jeziku, pa je snalaženje za mene bilo lakše nego u prestonici Rusije.

Na Dvorskom trgu nalazi se drugi po veličini muzej na svetu.

Unutar zidina Ermitaža, u njegovim izložbenim dvoranama, mogu se videti dela svetske umetnosti. Predstavlja jedan od najvećih, najlepših i najstarijih umetničkih i kulturno-istorijskih muzeja.

Kompleks obuhvata šest zgrada od kojih je najupečatljiviji Zimski dvorac, nekada rezidencija ruskih careva. Ovo je mesto koje nas je potpuno oborila s nogu, bukvalno. Posle šest sati provedenih u njemu, samo je boršč i šašljik mogao da nas “resetuje”.

Šetajući Nevskim prospektom, centralnim bulevarom, naišli smo na brojne uličice koje ga seku a koje vas mame da bacite pogled jer se u gotovo svakoj nalazi poneka značajna crkva ili muzej koje vredi posetiti.

Ovo je ujedno najživlji deo grada, prepun restorana, kafića, suvenirnica…Ulice sve vreme, bez obzira na doba dana i noći, vrve od ljudi i grad ne spava skoro nikada.

Bili smo ograničeni vremenom pa smo se skoncentrisali na centralna gradska obeležja kojih je pregršt. Šetajući bulevarom, naišli smo i na Kazanjski sabor. Dosad nisam videla ovakvu pravoslavnu crkvu, najviše mi je ličio na crkvu u Vatikanu.

Moram da napomenem da je grad veoma sređen i čist. Većina fasada je okrečena i doterana (bar u centralnom delu grada).

Crkva spasa na krvi podignuta je na mestu na kojem je 1. marta 1881. godine smrtno ranjen car Aleksandar II. Trenutno jedan njen deo renoviraju pa sa spoljne strane ne blista u potpunom sjaju.

Poseta Peterburgu ne bi bila kompletna bez krstarenja brodom rekom Nevom i njenim kanalima. Mi smo ovo iskoristili kao još jednu pauzu za odmor između dugih šetnji i obilazaka.

Definitivno je najbolji način da doživite srce grada sa vode i bacite pogled na najlepše mostove i građevine. Jedina zamerka je što je tura na ruskom jeziku, pa zbog nepoznavanja jezika nažalost ne dobijete sve informacije.

Na drugoj strani obale Neve prostire se čuvena Petropavlovska tvrđava, sa istoimenom crkvom gde je sahranjena cela carska dinastija Romanov, uključujući i Katarinu Veliku, Petra Velikog i cara Nikolaja II.

Tokom dana, temperatura je bila više nego ok, dok smo se za atrakciju zvanu podizanje mostova koja počinje sat nakon ponoći obukli kao da je jovanski mraz (i bio je).

Pokretni mostovi preko Neve dižu se iza ponoći za prolazak brodova. Neva je ogromna, nemirna i siva i deluje hladno. Grad je od nastajanja aktivno gradio mostove, osvajajući deo po deo arhipelaga, odnosno delte.

Divlja voda Neve bila je mesto za “prozor u Evropu”, kakav je otvorio car Petar I, stvorivši ovaj grad.

Sledeći dan smo planirali za posetu predgrađu. Nezaobilazni Peterhof, grad parkova, dvoraca i fontana sa jednom od svetski poznatih letnjih rezidencija ruskih careva. Ova veličanstvena palata smeštena je izvan grada i do nje se lako dolazi autobusom ili vozom.

Palata Peterhof, rezidencija Petra Velikog, nalazi se na obali finskog zaliva, dvadesetak kilometara od Sankt Peterburga. Izgradnja carske rezidencije počela je 1714. godine. Ovde su izgrađene očaravajuće palate, kao i fontane poznate u celom svetu. I u Peterhofu se slavio rođendan kao i u gradu. Razne priredbe, mnogo ljudi…

Planirali smo i kratki izlet do bivšeg Carskog sela. Grad Puškin je bitan za rusku istoriju i kulturu zbog velikog broja palata i dvoraca carske Rusije. Međutim, iako je postojala dobra volja, nismo uspeli da stignemo do njega ovoga puta.

Još prvog dana kada smo stigli blizu našeg smeštaja, snimila sam u daljini građevinu koja je oblikom bila nešto drugačija i izdvajala se iz čitave slike.

Poslednjeg dana pri povratku kući namenski smo otišli kroz park na tu stranu da vidimo šta je to što nas je zaintrigiralo. Kada smo se približili, ugledali smo jednu od najlepših džamija koju smo dosad videli.

Naravno da sam želela da slikam, međutim, pošto smo bili u parku koji je ograđen (a parkovi u Rusiji su ogromni), morali bismo prilično da pešačimo da bismo izašli iz njega a onda se sa spoljne strane vratili do džamije, što nije dolazilo u obzir.

Brza kakva jesam (da ne kažem nepromišljena) iako me je dečko odgovarao od toga da preskačem ogradu (džaba) za tili čas sam se uspentrala uz nju, međutim, silaženje je bilo bolno i sa mnogo ožiljaka. Ali, bar imam super fotku.

Sankt Peterburg nije za one koji ne vole raskoš minulih vremena. Ni za one koji nisu maštali o belim noćima dok su čitali Dostojevskog…

U Sankt Peterburg treba da odete ako volite istoriju i rusku klasiku, samo ako ste spremni da se predate najlepšem osećaju da ste u Puškinovoj zemlji, da osetite na licu dah prošlosti, one koju su ispričali ruski pisci, koju su zamrzli ruski carevi.
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana