Zdravstvena služba na petrovačkom srezu

Verica Josipović
Zdravstvena služba na petrovačkom srezu

Obnova civilne zdravstvene službe na petrovačkom srezu, koji je obuhvatao opštine Smoljanu, Bukovaču, Krnjeušu, Bjelaj, Petrovac, Kulen Vakuf, Vođenicu i Kestenovac, počela je 1. oktobra 1944, kada je u Petrovcu otvorena zdravstvena stanica koju je vodio student medicine Marko Jurić.

Za svega mjesec dana, koliko je radio u Petrovcu, on je obavio više od 350 ambulantnih pregleda. Konstatovao je da je zdravstveno stanje stanovnika loše. Neuslovne kuće, nedovoljna ishrana, obuća i odjeća pospješivali su razvoj oboljenja. Zarazne bolesti i nedostatak stručnog medicinskog kadra predstavljali su veliki problem. Nakon što je oktobra 1944. osposobio za rad bolnicu u Drvaru, dr Zaharije Davidović je sa istim zadatkom počeo da radi u Petrovcu 3. novembra 1944.

SNOO Petrovac odredio je za bolnicu neuslovnu Šeledovu kuću, koja se nalazila van grada. U prizemlju je bila ostava i kupatilo, na spratu i tavanu ambulanta, četiri sobe za bolesnike sa 16 kreveta i kuhinja. U ovoj zgradi liječeni su bolesnici koji boluju od hroničnih bolesti. U posebnoj zgradi, sa tri sobe, smještani su oboljeli od zaraznih bolesti.

Sreski ljekar Zaharije Davidović rođen je 1898. u Banjaluci. Medicinski fakultet završio je 1926. u Zagrebu. Prije dolaska na oslobođenu teritoriju radio je u Državnoj bolnici u Banjaluci kao specijalista za interne bolesti. U Petrovcu je vršio i dužnost vojnog ljekara. Mjesečno je obavlja 600 do 800 pregleda pacijenata. Kao bolničari i dezinfektori radili su Dajo Vukobrat, prije rata zaposlen u sanitetskoj službi u Sarajevu i Mara Kovačević iz Drinića. U bolnici su radile i dvije bolničarke iz ambulante Komande mjesta.

Početkom 1945, nakon ulaska neprijatelja u Petrovac, bolesnici su privremeno evakuisani u Smoljanu. Krajem 1944. formirane su prihvatne stanice u Vođenici i Kulen Vakufu u kojima su planirani pregledi pacijenata jednom sedmično. Zbog prezauzetosti sreskog ljekara to se nije moglo provesti u praksi, pa je odlučeno da opštine organizuju prevoz bolesnika u Petrovac. U stanicama je radio po jedan bolničar, koji je pružao prvu pomoć i brinuo o otpuštenim bolesnicima i ranjenicima kojima je potrebno dalje liječenje.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata na području SNOO Bosanski Petrovac umrlo je oko 800 lica oboljelih od pjegavca. U decembru 1944. na srezu je od iste bolesti obolio 21 stanovnik. Da bi se spriječila epidemija, u Petrovcu je dovršeno kupatilo sa pet tuševa i prostorija za suvu komoru. U svim opštinama su aktivirane i zdravstvene sekcije, čiji su članovi radili na zdravstvenom prosvjećivanju naroda. Organizovana su predavanja, paljenje krečana i krečenje kuća, čišćenje bunara, izgradnja đubrišta i nužnika.

Da bi se suzbio pjegavac, u aprilu 1945. formirana je Sreska vojno-civilna komisija za borbu protiv pjegavca, u čijem su sastavu bili predsjednik Vučen Pilipović, komandant mjesta, potpredsjednik Milan Dukić, predsjednik SNOO i sekretar dr Davidović, te članovi Marica Anić, referent saniteta Komande mjesta, Muharem Alagić, predstavnik NOF-a, Smiljka Ćuk, član sreskog AFŽ-a i Danica Josipović, član sreskog USAOJ-a.

U Petrovcu je od 15. marta do 5. aprila 1945. organizovan kurs za dezinfektore za suzbijanje pjegavca. Kurs su sa ovog sreza završile Deja Đukić, Stevanija Mirković i Dragica Stupar iz Medenog Polja, Mika Latinović iz Kolunića, Dragica Jokić iz Vođenice, Desa Dragić iz Lastva, Zorka Berga iz Rajnovaca i Milka Kovačević iz Bukovače. Sredinom 1945. Opštinski narodni odbor Banjaluka rasporedio je dr Ljudevita Benčinu u Petrovac da nastavi akciju na suzbijanju pjegavca.

Zbog loših uslova za rad, planirano je da se do kraja 1947. bolnica premjesti u drugu zgradu. Zdravstveno stanje stanovništva je bilo zadovoljavajuće. Bio je znatan broj oboljelih od češe. Jednolična ishrana odražavala se na zdravlje stanovništva. U Sreskoj zdravstvenoj stanici u Bos. Petrovcu iste godine su bili zaposleni ljekar Nemanja Vurdelja, babica Stojanka Bukvić, dezinfektor Murat Mašić, bolničarke Dragica Ćup, Stoja Piralić-Ilić, Marica Gvero-Malešević i Borka Kuvačić, blagajnica Deva Kecman, kuvarica Savka Grubor i poslužitelj Alija Husadžić. Doktora Vurdelju je uskoro zamijenio dr Adam Galik.

Apoteka u Petrovcu otvorena je tek 1947. Njen je direktor bila Aleksandra Trupac, diplomirani farmaceut. Otvaranjem apoteke znatno je olakšana nabavka lijekova. U apoteci, smještenoj u trošnoj zgradi i bez namještaja, 1949. su bili zaposleni magistar farmacije Uroš Popović, kao upravnik, laborantica Dragica Čelar i čistačica Marija Jarić.

U zapisniku o pregledu bolnice iz 1949. navodi se da je smještena u neuslovnim prostorijama, sa 20 kreveta, bez porodilišta, bez vode i struje. Čistoća posteljine je zadovoljavajuća, a ishrana bolesnika oskudna. U prizemlju zgrade smješteno je 50 đaka. U bolnici radi dr Mihajlo Vasiljevič Tuzikov, rođen 1887. u Orenburgu, gdje je završio gimnaziju. Pravni fakultet završio je 1911. u Moskvi, a Medicinski 1926. u Zagrebu. Stažirao je u Valjevu 1927. Pored maternjeg ruskog, govorio je djelomično francuski i njemački.

U kraljevoj vojsci 1927–41. bio je sanitetski majori šef Centralne vojne ambulante u Sarajevu. Za vrijeme okupacije služio je u Domobranskoj vojnoj bolnici kao šef zaraznog odjeljenja u Sarajevu, u činu potpukovnika. Poslije oslobođenja Sarajeva 1945, ostao je na istoj dužnosti mjesec dana u Vojnoj bolnici. Prije dolaska u Bos. Petrovac radio je kao sreski sanitetski referent u Jajcu, Ključu i Prijedoru. Bio je oženjen učiteljicom Natalijom Mrđen. Do danas je ostalo živo sjećanje na rad ruskog ljekara dr Tuzikova u Petrovcu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu 1969.

 

Verica Josipović, načelnik Odjeljenja za sređivanje i obradu arhivske građe u Arhivu Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana