Zapisi iz Arhiva Republike Srpske (36): Zapisi župnika Pajića II dio

...Silne štete na zgradama. Baš najmanje na vojničkim objektima! Mrtvih oko 300. Osobito je stradao centar. Neki su poginuli izvađeni iz ruševina istom 14 dana kasnije. Užasan smrad, koji je nadjačao i karbol i lizol i sve drugo. Oni, koji su ih vadili, padali su u nesvijest i povraćali.

Jako su stradale obje kat. crkve... Grkokat. kapelica gotovo unakažena. Skoro sve pučanstvo napustilo je grad i izbjeglo u okolna sela... I cigani su pobjegli... Onus Domini (Breme Gospodnje) na gradove! Nije ni čudo. Legla nemorala, komunizma, bezvjerstva, bijele kuge i svih drugih zala...

Evo ti još par strašnih primjera iz nedavne prošlosti, koji zorno prikazuje svu bijedu podivljale ljudske duše, koja ne zna za Boga. Možda nikad nije svijet zapamtio ovako okrutna vremena. Šta su mučila Srednjega vijeka prema današnjim strahotama! Meni se čini, da je ovo sve poteklo od komunizma. Ove sotonske metode.

U Cazinu su Turci doveli 200 pravoslavnih u njihovu crkvu i ondje ih pred oltarom poklali. To je bilo preklani. Kod Cazina ima jedna cijela prelaznička župa (Vrela) od preko 3.000 duša. Ondje je djelovao pok. fra Marijan Jakovljević. Obraćenici su prilično dobri. Ipak je ustanovljeno da su oni, djecu od njega krštenu, ponovno krštavali negdje kod vlaškoga popa. Kad je fra Marijan umro, traže vlasi od banjalučkog biskupa opet sebi svećenika. Zašto? Dok je među njima katolički svećenik kao njihov župnik, sigurni su da ih Turci ne smiju pobiti. To mi reče neki dan fra Kruno (Brkić), bisk. tajnik. A sjećaš li se preklanjskoga memoranduma, što su ga Turci poslali na svoje ministre u hrv. vladi, u kojem protestiraju  proti zločina nad Srbima i svu krivnju svaljuju na katolički kler! Lopuže! Da nisam čitao, ne bih vjerovao.

God. 1941. u ljetu plače mi nasred ulice u B. Luci jedan postariji vojnički narednik (Šenković):

- Velečasni, nas će Bog strašno pokarati!

- Šta je?

- Ja vodim brigu za opskrbu vojske, koja vrši operacije oko Petrovca. Šta mislite! Nevine čobane ubijaju! Svežu ljude žicom oko plasta, pa zapale plast. Pokazat ću vam i fotografije.

Kad smo ove godine imali ovdje posjet partizanske Petrovačke brigade, sjetio sam se onoga narednika i njegovih riječi. Hoće li nam, ne daj Bože, vraćati zajam?! Ne pravdam ja vlahe, jer su oni mnogo nakopali kroz 20 godina, ali jadna naša "hiljadugodišnja kultura"!

Predprošle zime klanje vlaha u Drakuliću, o kojem sam ti već spomenuo. Traje dva dana i više. Na jednom mjestu sjete se jadnici, pa s vilama i sjekirama pobjegnu u jednu kuću. Ustaše ih zovu van, a oni viču: "Mi se ne damo klati! Branit ćemo se do zadnjega!". Sad ustaše stanu bacati bombe u kuću kroz prozore. Kad se sve unutra "smirilo", imaš šta vidjeti. Golema, rastrgana, krvava hrpa mesa. Krv teče u potocima na sve strane. Neki vojni zarobljenici u Njemačkoj (vlasi iz Drakulića) pišu kući, pa se čude, što im nema odgovora. Kad dođu kući...

Lani u proljeće. Most na Uni u Kostajnici. Ustaše nagone pravoslavce na most. Nasred mosta stoji hodža s plankačem (velika sjekira za tesanje grede), dočekuje, siječe i baca u vodu. Na drugoj strani mosta stoji njemački oficir i fotografira...

U Bihaću preklani strahote. Klanje. Nijemci filmuju i prikazuju u Njemačkoj pod naslovom Hiljadugodišnja kultura!

U Mariboru g. 1941. Ruši se hrišćanska crkva po njemačkoj naredbi. Natjerali su fratre da se popnu i ruše. Fotografiraju ih tako i šalju u Njemačku sa nadpisom: Katolički svećenici ruše pravoslavnu crkvu!

Posljednje pismo župnikovo završeno je 10. februara 1945. u Nazaretu. U njemu je izneseno viđenje borbe za oslobođenje Banjaluke u septembru 1944.

...Da će komunisti doći zucalo se u izvjesnim krugovima, pa i onim vojničkima već dvije nedjelje prije njihova dolazka. Govorilo se da hrv. vojska stoji neprestano s njima u vezi, da će se po njihovu dolazku spojiti domobrani s njima, da je to jedini spas Hrvatima protiv četnika, da u gradu neće zapovijedati partizanski ...mesari, nego "dabome" hrvatski oficiri i još koješta... Pokvarena gospoda, kojima se dojeo hrvatski kruh i dodijalo dobro, te štokakvi vlaški zetovi, rudimenta iz tzv. Jugoslavije, bedasto im povjerovaše i bijedno nasjedoše...

Grad je grozno iznakažen, osobito tri najveće zgrade u sredini. Za vrijeme tih strahota bombardirali su ga i Nijemci i Englezi...

Obje trapiske filijale propadoše u Maglaju i Njindhorstu. Sve izgorjelo. Nijemci iz tzv. kolonija, njem. trapisti i opat pobjegoše u Njemačku. Njih oko 4 tisuće... Otišli su u Njemačku i župnici Purk, Fiala, Stemenn, Wollmann. Pichler nije htio.

Trapiska opatija postala je silom prilika hrvatskom. Već je krajnje vrijeme. Trebalo je to biti već pred 60 godina.Sada je ondje starješina prior o. Fulgencije Orajić, Hrvat od Karlovca. U starom trapiskom samostanu nalazi se slovenska opatija, pobjegla iz Rajhenburga!

Iz BL je, što dragovoljno što silom, otišlo preko deset tisuća ljudi u šumu. Opet njihova propaganda! Profesori, đaci, liječnici, vojna glazba...

U svojoj župi (Vrbanjci) nisam bio već ima puna godina i po... Pustoš i ruševine. Svi mužkarci pod oružjem kao milicija u K. Varošu... Pred njihovim bunkerima opustješe mnoge komunističke kape. Više i ne prave napadaj na grad, jer im je načelnik poručio da ga može zauzeti samo "crvena armija"!...

U Sokolinama na položaju s milicijom i četnici. Njih 40! Čujem, da su "U" metnuli na kape! Allah salamet! Naši kažu da su dobri i pouzdani. Da Bog da! Inšallah! Ama se ja opet bojim! "Ni u moru mjere ni u...!" Dotjerale ih uši i glad. Perici (kralj Petar) slabo ide, a Hrvati zakusturili, pa ne popuštaju...

Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.